|
Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore
|
|
Tamo gdje opća politika ne smije ili ne može djelovati otvara se prostor djelovanju Komore u ostvarenju općih nacionalnih interesa
|
Redakcija časopisa SUVREMENA TRGOVINA zamolila je Nadana Vidoševića, predsjednika Hrvatske komore da odgovori na neka pitanja vezana uz rad i djelovanje HGK. U pitanjima smo se dotakli i određenih aktualnih problema hrvatskog gospodarstva.
|
|
Uloga Komore jača, a ne slabi
|
Prošle godine HGK obilježavala je 160 godina postojanja i organiziranoga djelovanja. Imamo utisak da se taj svakako značajan događaj, nije previše pratio u našoj javnosti. Zašto? Opada li, po Vašem mišljenju, uloga i značenje HGK u našem privrednom životu? Zašto se u javnosti stvara pogrešna slika o njenim aktivnostima i kome to služi? Možete li, s tim u vezi, naznačiti neke posebne funkcije HGK koje ona obavlja u korist hrvatskoga gospodarstva, a koje nisu dovoljno prepoznate?
|
Rekao bih upravo suprotno; uloga Komore u ovoj situaciji, u kojoj je potpora poduzetnicima važnija nego ikada, sve više jača. Komora obnaša sve veći broj javnih ovlasti, igra aktivnu ulogu u pripremi gospodarstva za ulazak u EU, koristi svoju dobru pozicioniranost u međunarodnim institucijama i povezanost s drugim komorama za organiziranje poslovnih susreta u zemlji i inozemstvu. Također ima sve značajniju ulogu u afirmiranju stavova hrvatskog gospodarstva pred kreatorima ekonomske politike.
Hrvatska gospodarska komora u stanju je otvarati nova tržišta kao najsnažniju potporu gospodarstvu. Kao najbolja potvrda tomu Komora je pokrenula i aktivno sudjelovala u izgradnji relativno ekonomski najperspektivnije euroregije u posljednjem desetljeću, a to je jugoistočna Europa. Bili smo svjesni važnosti tog posla za hrvatsko gospodarstvo i pokazalo se da smo bili u pravu. A sjetite se samo kakve smo kritike tada doživljavali.
Tamo gdje opća politika ne smije ili ne može djelovati otvara se prostor djelovanju Komore u ostvarenju općih nacionalnih interesa. Ovakva aktivnost ne karakterizira rad Komore samo na međunarodnom planu nego i na nacionalnoj razini kroz jačanje opće klime za potporu nacionalnom gospodarstvu. Naši projekti i akcije „Kupujmo hrvatsko“, „Hrvatska kvaliteta“ i „Izvorno hrvatsko“, prepoznati su, a i tu smo bili žestoko kritizirani.
Danas takve stavove čujemo iz Pariza, Washingtona i niza drugih svjetskih centara, svi se okreću jačanju nacionalne proizvodnje kroz jačanje nacionalnih brandova. Posebna uloga Komore je izražena kroz kontinuirano afirmiranje potrebe prepoznavanja nacionalnih razvojnih ciljeva, strategije nacionalnog razvoja koja uvažava slabosti, ali koristi prednosti, na toj strategiji izvedenih politika i ono što je najvažnije u provedbi politika jačanja institucija.
|
|
Neutemeljeni i apsurdni prigovori
|
|
Pred nama je zaista godina puna neizvjesnosti. Ona će biti obilježena ulaskom u EU. U kojoj je mjeri hrvatsko gospodarstvo zaista pripremljeno za taj ulazak, posebno za zaoštrenu konkurentsku utakmicu sa spremnijim partnerima? Očekujete li određene šokove i na kojim područjima? Često se čuju prigovori kako HGK nije dovoljno učinila na tim pripremama?
|
Ne znam od koga dolaze ti prigovori jer je to apsurdno. Temeljni dokument za pozicioniranje naših tvrtki u novonastalim okolnostima nakon ulaska u EU je „Vodič kroz CEFTU“ koji je praktično jedini dokument te vrste izrađen u Hrvatskoj, a izradila ga je Hrvatska gospodarska komora.
Osim toga, prepoznavajući znakove vremena upravo smo zbog EU članstva pojačali sve aktivnosti vezane uz taj važan korak. Osnovali smo Centar za EU, Centar za investicije i Centar za poduzetništvo, inovacije i tehnološki razvoj, naše predstavništvo u Bruxellesu intenzivno radi na svim pitanjima vezanim uz EU, a da ne govorim o tome da na gotovo dnevnoj osnovi organiziramo konferencije i stručne seminare za naše članice kako bi u EU članstvo ušle što spremnije.
|
|
Nedostatak koordiniranoga djelovanja
|
|
I u ovoj godini bit će podosta rasprava o ekonomskim politikama za naredno razdoblje, restrukturiranju javnih poduzeća, poduzeća u državnom vlasništvu, restrukturiranju lokalne uprave i samouprave, o regionalnom razvoju i regionalnoj politici, te poreznoj politici i problemima nelikvidnosti. Ponekad se stječe utisak da se vrtimo u začaranom krugu. Nemamo jasne industrijske politike, posebno kad je riječ o reindustrijalizaciji; nemamo jasne politike vanjske trgovine, a posebno kad je riječ o uvozu; porezna politika je velikim dijelom u funkciji porezne represije; poduzetnička klima je velikim dijelom ugrožena. Kako u tim uvjetima vratiti povjerenje u sustav i motivirati ljude?
|
Evidentno je da se Hrvatska nije snašla u prvim godinama tranzicije, što se moglo vidjeti u priličnoj neodgovornosti u vođenju fiskalne politike i preranom odricanju od stvarnog monetarnog suvereniteta. Posljedica je toga izrazita deindustrijalizacija i slabljenje međunarodne integriranosti ukupnog hrvatskoga gospodarstva.
Tomu je dijelom pridonijela i nepovoljna demografska slika Hrvatske koja se konstantno pogoršava ugrožavajući, na dugi rok, ukupnu hrvatsku konkurentnost (održavanje mirovinskog i zdravstvenog sustava). Tu nam nedostaje dovoljno koordiniranog djelovanja. Kad govorim o tom djelovanju mislim na sve one koji mogu i moraju sudjelovati u već spomenutoj definiciji nacionalnog cilja, strategije i politika.
Komora nije nikad imala iluziju da sama može praviti strukturne zaokrete u društvu, tu pogotovo mislim na kratki rok, ali može kao što je to radila i do sada zajedno s kreatorima ekonomske politike, ali i ne samo s njima, stvoriti novi model održivog ekonomskog rasta. Ona svoju ulogu nikada nije vidjela u kritici rada drugih, kao motivu svog djelovanja, nego upravo suprotno, nudeći se kao pouzdan partner za svaku društvenu, a gospodarstvu korisnu aktivnost.
Upravo bi u tom kontekstu uloga Hrvatske gospodarske komore morala postati nezaobilazna u predstojećem razdoblju jer samo organizirani možemo stvarati šire alijanse u bližem i daljnjem okruženju, a to je uvjet ne samo prosperiteta nego i opstanka u suvremenom svijetu koji se traži. To je mukotrpan, neizvjestan, ali jedini mogući put trajnog rješavanja aktualnih problema koji u postojećim uvjetima izgledaju nerješivi.
|
|
Temeljni izazov – pokrenuti ljude
|
|
Kako gledate na sadašnji privredni trenutak? Poduzetnici su u svojevrsnoj agoniji i panici, a najveći dio poduzetnika u objektivnoj nedoumici – zbog nejasne budućnosti. Svi relevantni pokazatelji idu prema dolje? Kako zaustaviti taj nepovoljni trend i vidite li Vi izlaz iz ovog zaista dugog tunela?
|
Mislim da je jako važno promijeniti način razmišljanja. Navest ću primjer. Danas u krizi temeljni je izazov pokrenuti ljude, ne govorim samo o poduzećima, obrtima i tako dalje nego i o fizičkim osobama koje imaju svoja znanja, formalna i neformalna, vlastiti kapital, a ne sudjeluju na tržištu. Upravo zbog toga Komora je pokrenula koncept „Vrijedne ruke“. Naravno, i tu ne možemo sami, potrebno je prilagoditi poreznu politiku, djelovanje HBOR-a, razvojnih agencija na svim razinama i tako dalje.
Ovakvim konceptom otvara se prostor za nove investicijske aktivnosti domaćeg kapitala od najniže investicijske razine što je temeljni nacionalni interes. To je ujedno i najbolji poticaj inozemnom kapitalu za hrabriji i značajniji povratak na hrvatsko investicijsko tržište.
Gdje je dobro domaćem investicijskom kapitalu, dobro je i inozemnom. To izgleda kao mala stvar, ali mislim da se na taj način može iskoristiti sav privatni kapital u zemlji. Posebno je važno što to predstavlja kopernikanski obrat u glavama; ljudi više neće očekivati od države da rješava njihovu egzistenciju, svaki čovjek će odlučivati sam o svojoj sudbini. Na taj način hrvatski bi čovjek postao stvaratelj, a ne bi samo čekao raspodjelu tuđega.
|
|
Interes za širi gospodarski prostor
|
|
Kad govorimo o regiji i regionalnom poslovnom povezivanja onda se u javnosti stječe utisak da govorimo isključivo o prostorima bivše države. Koliko znam, Vi ste pojam regije vezivali uz pojam našeg ekonomskog prostora, koji je stvarna okosnica našeg privrednog života. Gdje je onda pravi interes hrvatskoga gospodarstva?
|
U pravu ste, ne umanjujem ulogu tržišta bivše jugoslavenske federacije, ali Hrvatska je u središtu šireg prostora, od Lombardije na zapadu, Bavarske i Češke na sjeveru do Bugarske i Rumunjske na istoku. Od svih tih zemalja Hrvatska je jedina na Mediteranu i na Dunavu i ta činjenica mora biti kralježnica našeg promišljanja o Hrvatskoj u budućnosti.
Ako tu svoju neospornu poziciju iskoristimo na način da omogućimo bližem i daljem okruženju njeno korištenje radi ostvarenja različitih interesa kroz koje će Hrvatska trajno osigurati ostvarenje vlastitih strateških interesa, a to znači mir i prosperitet na dugi rok.
|
|
Sačuvati razinu domaće potražnje uz novi razvojni model
|
|
Što mislite o poreznoj politici sadašnje Vlade? Je li ona u funkciji stabilizacije i budućeg razvoja ili je ipak samo usmjerena na punjenje proračuna, bez obzira na nepovoljne učinke za gospodarstvo? Kako se takva porezna politika odražava na ukupna privredna kretanja?
|
Vlada je državu zatekla u iznimno teškoj situaciji. Razdoblje deindustrijalizacije traje više od tri desetljeća. Mogli bismo kazati da smo jedini europski narod koji je u tako dugom razdoblju odustao od razvoja. Cijela gospodarska struktura prilagodila se takvom stavu i realno zavisi u najvećem djelu od domaće potražnje koju dominantno kreira proračun. Odatle logičnim izgleda fokus Vlade na održavanju likvidnosti centralnog proračuna.
Naravno, to nije održivo na dugi rok, u ostalom, pokazatelji to i govore. U kratkom roku svaka razumna vlada mora sačuvati razinu domaće potražnje, ali jednako tako mora otvoriti pitanje već spomenutog novog razvojnog modela i prije svega temelje na kojima će se ona graditi o čemu sam već govorio u ovom razgovoru.
|
|
Realna opasnost od stihije
|
|
Ministar rada Mrsić stalno ističe da je cilj ove Vlade osigurati veći broj novih radnih mjesta. Štoviše, govori o dva milijuna radnika koji su potrebni Hrvatskoj da uspostavi koliko-toliko ravnotežu između broja aktivnih radnika i umirovljenika. Postavlja se pitanje: gdje bi ti radnici – da ih i imamo – radili? I gdje pronaći toliko radno sposobnog stanovništva?
|
Problem je što i dalje nitko pri tome ne govori o useljeničkoj politici (već spomenuti nedostatak cilja, strategije i politika). Starenje hrvatske nacije (svaki četvrti Hrvat je u mirovini) temeljna je prepreka njenom prosperitetu. Ona biološki, organski više ne može rasti i mi moramo otvoriti prostor onima koji imaju znanje i kapital.
Tu je temeljni izazov ono što smo, ako mi dopuštate slobodu, kazali u Deklaraciji o hrvatskom društvu i državi blagostanja: „Kulturna dobra koja baštinimo kao rezultat uma i mara, kao i ono što nam je dala priroda: more, šumu, tlo i vodu, bogatstvo su današnjeg naraštaja hrvatskih građana, ali i ono što mora pripadati svima onima koji će u budućnosti Hrvatsku prepoznati i osjećati kao prostor svoga osobnog i ukupnog društvenog napretka, dakle kao svoju domovinu“.
Dakle, stihija umjesto organiziranog djelovanja može biti pogubna za društvenu koheziju u budućnosti, ali taj će se proces dogoditi s nama ili bez nas, a najgore bi bilo da bude rezultat pukog interesa multinacionalnog kapitala.
|
|
Potrebni jasni ciljevi, strategija i politike
|
|
Na Danima hrvatskog turizma kritizirali ste domaćine skupa zbog austrijske vode na stolovima. Vjerojatno je ta usputna primjedba nosila u sebi neku dublju poruku? Koristimo li turizam u dovoljnoj mjeri za plasman domaćih proizvoda?
|
|
Neosporno je da je hrvatski turizam značajan multiplikator gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj. Nažalost, već ranije spomenut nedostatak razvojnog koncepta koji bi odgovorio na pitanje konkurentnosti, ali i organiziranosti hrvatskog ekonomskog prostora sprečava nas u maksimiziranju multiplikativnih efekata turizma. Dosadan sam, ali moram ponoviti: cilj, strategija, politike. Bez toga ne ide koliko god se mi pojedinačno trudili.
|
|
Časopis Suvremena trgovina već 37 godina prati i ukazuje na značenje poslovanja sektora trgovine. Vi ste, koliko znamo, upravo na skupovima MAGROS-a, prvi upozoravali na opasnosti nekontroliranog dolaska stranih trgovačkih lanaca na naše područje. Što danas, deset godina nakon tih upozorenja, možete reći na tu temu? Koliko je ugrožena domaća trgovina i, kroz to, domaća proizvodnja?
|
Nema teže i bolnije stvari kada vam kažu „Bili ste u pravu, ali nažalost… Jedini način, a to sam sugerirao doista prije puno godina, poučen u to vrijeme mađarskim iskustvom, bilo je reguliranje razvoja suvremene trgovine kroz urbanističke planove. Oni su morali omogućiti razvoj većih formata uz očuvanje takozvane tradicionalne trgovine.
To se nije dogodilo i stihija je napravila štetu. Danas smo svjedoci nesmiljene konkurencije, sve organiziranijeg i koncentriranijeg kapitala u trgovini. Naravno to ima za posljedicu sve teži položaj domaćeg dobavljača, pogotovo u kontekstu ulaska u EU.
Zato smo, ako još ima vremena, predložili zajedničko djelovanje nacionalnih dobavljača i trgovaca, ali i vlada i njihovih razvojnih banaka, i to ne samo u zemlji nego i kroz kapitalno povezivanje u regiji radi očuvanja vlastitih strateških pozicija.
Pripremio: Ante Gavranović
|
|
 |
|