|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
prof. dr. sc. Nikola Knego
|
|
|
|
|
1. Najava novog opterećenja
Sve učestalije, intenzivnije i s više ili manje strasti slušamo, čitamo i gledamo različite sudionike koji s argumentima za ili protiv obrazlažu stavove u vezi s najavljenim porezom na imovinu. Riječ imovina koriste i visoki državni dužnosnici od kojih su neki i izravni kreatori i predlagači tog novog nameta. Nije riječ o imovini nego o konkretnim oblicima imovine kakve su nekretnine u obliku zgrada ili dijelova zgrada i zemljišta.
Najviše će biti oporezovana imovina pojavnog oblika zgrada i zemljišta koja nije u funkciji, konstatacija je koja se učestalo može čuti ili pročitati u različitim medijima, a vezana je za najavu uvođenja novog poreza na nekretnine kakve su građevinski objekti i zemljišta.
Vezano uz gornju konstataciju bilo bi dobro da hrvatska izvršna vlast izađe s popisom imovine (građevinski objekti i zemljišta) u državnom vlasništvu i da posebno naglasi onu imovinu koja nije u funkciji. Koliko je to? Po onome što se vidi, čuje i može se čitati – nije malo. Bilo bi dobro da jest.
Po svemu, toga što je izvan funkcije, ima pozamašno. Iz toga proizlazi jedno sasvim logično pitanje: kako to da se razmišljanje o potrebi uvođenja poreza na navedene oblike imovine odnosi na sve druge, ali ne i na državu? Misli li predlagač da oni mogu biti značajno manje efikasni u funkcioniranju takve imovine i da tu neefikasnost ne moraju, a da će svi drugi to morati platiti?
Konstatacija i mudrost o tome kako više vrijedi gram primjera nego tona uvjeravanja ovdje bi dobro došla. Pokazati primjerom kako se može biti drastično funkcionalniji, to jest da je naša (državna) imovina u funkciji na efikasan način, značilo bi da se može i da ima opravdanja za potez koji se najavljuje.
Bez toga, opet je na djelu različito vrednovanje i status različitih sudionika. Za jedne vrijedi, a za druge ne. Kad je to tako jednostavno staviti spomenutu imovinu u funkciju, u okolnostima kakve danas jesu, poštovana gospodo, pokažite primjerom na onome za što ste direktno odgovorni. Budite, ni više ni manje, primjer dobrog domaćina.
|
Kako bi bolje razumjeli na što se misli, navest ćemo primjer koji nije usamljen. Na istočnom ulazu u Zagreb iz pravca Broda je velika građevina boje naranče koja je donedavno bila trgovački centar. Danas je zatvorena. Mislite li da su vlasnici sretni što je prostor zatvoren?
Mislite li da ne poduzimaju ništa kako bi ga stavili u funkciju? Trebalo bi im nametnuti porez jer objekt nije u funkciji. Ako stvarno mislite da se to može uraditi sada i odmah bilo bi vam bolje, a poanta i jest u tome kako vam nedostaje novaca za pokriće rashoda, da uberete više ne uvođenjem novog poreza nego stavljanjem objekta izvan funkcije u funkciju.
Ako oni to ne znaju vjerujemo da vi to znate jer, ako ne znate, nema smisla financijski teretiti one koji nisu drugačiji od vas. Stavljanjem objekta u funkciju spomenutog ili bilo kojega drugog ubrala bi se najamnina iz koje bi se mogla podmiriti vaša, kako se najavljuje, od sljedeće godine nova potraživanja.
U protivnom će se stvoriti pretpostavke za kumuliranje novih dugova i postupan ulazak u vlasništvo kada to vlasnici ne budu u mogućnosti platiti. Bit će interesantno vidjeti kako će to izgledati u sljedećih 5-10 godina koliko nam se najavljuje da ćemo se morati odricati kako bi iz postojećeg stanja izašli, a nametnuti namet trajno zadržali.
Gdje je tu političko poštenje? Jeste li zaboravili na vaše učestalo spominjanje riječi harač, harač, harač kada ste reagirali na namet na plaće s ograničenim rokom trajanja u prošlom sazivu Hrvatskog Sabora? Kako to da tako brzo zaboravljate?
|
2. Ljudi budite poduzetnici
Možda mislite da je svaki stanovnik Republike Hrvatske poduzetnik. Pa kad je poduzetnik neka se i bavi poduzetništvom. Kad bi to bilo točno onda bi stanje gospodarstva ove zemlje bilo značajno bolje.
Poduzetnici su ipak rijetki pojedinci koji pokreću poslove, preuzimaju rizike i pokretanjem poslova otvaraju mogućnosti za zapošljavanje drugih. Bilo bi dobro kada bi takvih pokretača poslova i preuzimača rizika bilo značajno više nego što ih ima.
Svaki bi se vlasnik građevinskog prostora, objekta, prostora u objektu ili zemljišta trebao transformirati u poduzetnika, pa i kada on to nije niti će ikada biti, pronaći najmoprimca prostora ili zemljišta, po toj osnovi ubrati najamninu i platiti državi što joj pripada. Otvara se pitanje što kada Šime, Marko, Janko, Ana i mnogi drugi nisu poduzetnici ili što kada i jesu, ali zainteresiranih za najam nema.
Opet primjer. Brojne su lokacije gusto koncentrirane gradnje stanova i poslovnih prostora koji stoje već duže vrijeme prazni, a kako izgleda to će još dugo biti. Mislite li da su sadašnji vlasnici sretni što je to tako. Prostori su izvan funkcije, obveze pristižu, situacija postaje složenija, a na vidiku im je još jedno opterećenje financijske naravi koje sada nemaju.
Bio sam u prigodi razgovarati s ljudima koji su namjeravali, jer su mogli, a onda već duže vremena zamrznuli ideju o kupnji apartmana na moru, stana ili bilo kojeg drugog oblika sekundarne rezidencije. Konstatiraju kako se nije potrebno zalijetati i biti kažnjen jer nitko ne zna što ga čeka s početkom iduće godine.
Možda umjesto plaćanja poreza koji bi platili na apartman, da su ga kupili, budu u mogućnosti ljetovati, određeni broj dana svake godine, na drugom mjestu po programu Upoznajte domovinu kako bi je više voljeli. Da su kupili, platili bi porez na kupljenu nekretninu.
|
3. Samozaposlite se
Učestalije se, u zadnje vrijeme, govori o potrebi samozapošljavanja. To je krasno u mjeri koliko je to moguće. Opet je povezano s poduzetništvom.
Rijetki pojedinci su poduzetnici. Pogledajte i okrenite se oko sebe i konstatirajte, polazeći od sebe, tko je od vaše uže ili šire rodbine, vaših prijatelja, poznanika i susjeda poduzetnik? Zaključit ćete kako ih nema puno, konstatirat ćete da je poneko, često puta nitko.
Kako to? Nije jednostavno to biti, lakše i jednostavnije je da drugi misli za nas, da nam taj drugi bude krivac za sve i da će ga rijetki tek razumjeti ako se ikada nađu u takvoj poziciji da moraju organizirati poslove i brinuti za druge. Opet više vrijedi gram primjera nego tona uvjeravanja.
Oni koji zagovaraju samozapošljavanje bit će značajno uvjerljiviji ako to izgovaraju s pozicije osobe koja je to i sama učinila, koja je zaposlila samu sebe, a ostat će na razini fraze i demagogije kada dolaze i javljaju se iz neposrednog okruženja u kom se dobivaju, za sadašnje stanje hrvatske stvarnosti, plaće za koje nije nužno niti dolaziti na posao, a kamoli da vas itko pita kakav vam je radni rezultat, a kada rade onda je li posljedica toga rada više novoga rada ili više brašna kao sinonim za kruh svagdašnji.
Imali smo situaciju kada je jedan od takvih sudionika društvene stvarnosti rekao kako bi puno bolje prošao (mislio je financijski) da je bio poduzetnik umjesto političar. Dotična osoba nije iz kategorije onih koji ne dolaze, kao niti iz kategorije onih koji su prisutni i pasivni.
Veoma je aktivan i u tom smislu mu nema zamjerke. To što je izrekao, izrekao je valjda kako bi ga bolje razumjeli. Možda bi to trebali shvatiti na način da je žrtva u financijskom smislu posla koji obavlja kao dugogodišnji sabornik.
Kako ne bi nastavio i dalje biti žrtvom posla ništa mu ne stoji na putu da postane poduzetnik bilo pokretanjem obrta ili trgovačkog društva, posebno u okolnostima kada postoji mogućnost pokretanja jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću. Neka proba kada je siguran da financijski prolazi slabije.
Što bi, vjerujemo da mu je to poznato, pa iz tog razloga niti ne pokušava postati poduzetnik, mogao raspolagati samo s onim što je isporučio i naplatio.
|
4. Što možemo očekivati?
Ulaskom u deseti mjesec ove godine, ušli smo u petu godinu trajanja nečega što se zove krizom ili recesijom i čemu je zajedničko svako godišnje dodatno zavlačenje ruke u džep, kako poduzetnika, tako i svih fizičkih osoba na prostoru Republike Hrvatske, a sve s obrazloženjem da je to u funkciji stvaranja pretpostavki da se iz recesije, odnosno krize, izađe.
Sve više sam uvjeren da niti bivši ali niti sadašnji nisu u stanju da nas iz ove situacije izvuku jer ih svakodnevna praksa demantira. Nisam radi toga sretan. Živimo u stvarnosti u kojoj radeći jednako kao prije primamo manje ili je potrebno raditi znatno više nego prije da bi se imalo kao prije. Može li takva sredina biti poticajna, interesantna i privlačna za bilo kakva ulaganja?
Ne. Posebno ne u okolnostima kada ne postoje jasno definirani vremenski okviri unutar kojih se rješavaju problemi, kada ne postoji odgovornost za izrečeno i kada se rokovi realizacije postavljenih ciljeva mogu prolongirati prema potrebi.
Pojedinačno se dosta nervozno reagira od strane onih koji nemaju pravo ne znati kako i u kojem roku izaći iz stanja u kojem jesmo. Kažu za sve što ima kritičan pristup ili drugačiji pristup tomu što i kako rade, zašto ne kažu kako? Neki od njih, u kontakt emisijama elektroničkih medija, kažu: Mi probamo, mi pokušavamo.
Imaju li pravo probati i što kada probati ne daje rezultat? Smisle novo opterećenje i neuspjeh prevale na građane i poduzetnike. Opet neravnopravnost. Što bi bilo kada bi poduzetnici svoj neuspjeh mogli prevaljivati na kupce i društvo?
Zašto bi pojedinci trebali znati kako izaći iz problema u kojima se društvo nalazi kada im ne pada na pamet da bi se bavili općedruštvenim problemima i ne pokazuju interes da bi vodili gradove, županije i državu, već pokušavaju biti odgovorni za sebe i svoju obitelj. Mnogi od njih su postali vrhunski virtuozi preživljavanja u okolnostima koje su proizvod nesposobnosti onih koji su trebali stvoriti prihvatljivije i životno lakše okolnosti egzistiranja na našim prostorima.
Oni koji su spremni voditi gradove, županije i državu moraju znati kako to napraviti u unaprijed definiranom roku i ne trebaju očekivati da će im netko drugi kazati kako to uraditi. Ministar financija reče da je zločin imati prazan stan. Kako znamo da se zločini kazneno sankcioniraju ta je potrebno i to sankcionirati novim poreznim opterećenjem. Trebalo bi biti odgovoran za izrečenu riječ.
Teške riječi ubijaju, zar ne? To što je zločin ili ne ostavimo zakonodavcu da precizira u Kaznenom zakonu. Ako je prazan stan zločin mogli bi postaviti pitanje kakav se zločin dogodio i događa na području Republike Hrvatske, prvenstveno u njezinoj ekonomskoj devastaciji i koliki kapaciteti u državnom vlasništvu stoje izvan funkcije.
Idući slijedom ovog razmišljanja, ako je spomenuto zločin, moglo bi se postaviti pitanje tko je zločinac ili tko su zločinci? Zaključak bi bio vrlo neugodan.
|
Sjetimo se nekih drugih izgovorenih riječi i pitajmo se u kojoj su mjeri obeshrabrile ulazak inozemnih ulagača u Republiku Hrvatsku. Izrečeno o tome kako imamo načina da discipliniramo Inu naglašavajući prijetnju mogućeg zatvaranja benzinskih postaja ako ne ispunjavaju očekivanja dotičnog ministra. Jesmo li svjesni što je time izrečeno i kolika je šteta koju je prouzročilo izrečeno?
Pojednostavimo tu priču. Ako nas pratite, ako pratite naše namjere nema zatvaranja benzinskih postaja, dodali bi, pa i onda kada bi na pojedinačnom primjeru bilo osnove za to. Ako nas ne pratite bit će zatvaranja jer ćemo naći načina za to. Odaslana je vrlo nezgodna poruka ne samo na adresu navedenog poduzeća nego puno šire. Nešto se zatvara kada se imaju osnove za to, a ne zatvara kada se nemaju osnove za to.
Nije uopće bitno da li vas netko aktivnostima prati ili ne ili da li vas podržava ili ne. Nakon nekog vremena se izrečeno dopunjava ipak farbaju benzinske postaje. Riječ farbanje je u ovom kontekstu bila sinonim za ulaganja, odnosno investiranje. Poruka: kada smo im priprijetili nešto se počelo događati. Posljedice ovakvog ponašanja: nesagledive. Čudimo se kako nema zainteresiranih i spremnih inozemnih ulagača.
U mjesecima prve godine mandata sadašnje Vlade uspjeli su nas obradovati s višom stopom PDV-a. Nisu bili dovoljno hrabri da barem po nečemu budemo prvi u Europi. Mogli smo to biti po stopi PDV-a. Zar 25% nije previše? Jednu četvrtinu dajemo državnom proračunu. Je li s porastom PDV-a problem postao manji? Nije.
Osobna potrošnja je pala. Većina stanovništva ima, s obzirom na njihove primitke, nisku razinu mogućnosti potrošnje usmjerenu k uskom asortimanu egzistencijalnih proizvoda i usluga bez kojih se stvarno ne može. Kako trošiti u takvim okolnostima, osim na nužne egzistencijalne proizvode?
Drugi koji mogu trošiti nešto iznad toga postaju svjesni loše situacije, odgađaju trošenje i stječu naviku da, pored svih davanja koja im uzima organizirano društvo, još u finalnoj potrošnji trebaju platiti 25% PDV-a. Stvara se navika ne trošenja, a posljedice po proizvodnju, trgovinu i proračun postaju sve više vidljive.
|
U drugoj godini mandata stiže niz novih opterećenja kojih danas nema, a uključuju opterećenja u vezi s ukidanjem nulte stope PDV-a i uvođenja novog najavljenog poreza na nekretnine. Špekulira se u javnosti sa stopama od 0,2, 0,4 i 2,0%.
Ako nas demantiraju s nižim stopama ili izuzećem od povećanog plaćanja (ostati na razini iznosa komunalne nadoknade kako su najavili) za prostor u kojem stanuje vlasnik, sami su krivi za stvaranje špekulativnih tenzija. Što bi operativna provedba, kako je najavljivano, od 1. siječnja sljedeće godine trebala sadržavati još uvijek nije jasno, a već smo uronili u mjesec studeni. Što to implicira?
Potpunu improvizaciju i nespremnost za provođenje namjeravanog s posljedicama koje će biti nesagledive. U međuvremenu radi pritiska ne kooperativne javnosti najavljena je odgoda primjene kako bi u boljoj izbornoj atmosferi još jednom zaskočili birače s pristupom jedno nudimo, a drugo radimo kada nas izaberete.
Zadaje li se spomenutim završni udarac građevinskom sektoru? Stvoren je privid kako se na navedene oblike imovine danas ne plaća porez. Na građevinske objekte, posebno vikendice, danas se plaćaju, u ovisnosti kako na to gledate, četiri do šest različitih poreza. Iskustvo nas uči da se uvođenjem novog poreza ne dokidaju prethodni, stari porezi, a ako da, porezno opterećenje postaje veće.
Polazeći od svega navedenog konstatirat ćemo da novi porez neće polučiti očekivane financijske efekte i da neće biti bitan u punjenju državnog proračuna. Bit će kontraproduktivan i generirat će mnoge nesporazume i nezadovoljstva. Tko su ti koji će to moći uredno plaćati i još u okolnostima kada Vlada očekuje da ostvari značajne prihode po osnovu legalizacije bespravno sagrađenih objekata.
Usput, kada ste i to odlučili, jeste li konzultirali što su trebali podmiriti svi oni koji su legalizirali stanje objekata izgrađenih negdje do kraja šezdesetih godina prošloga stoljeća?
Ako je osnovica za plaćanje poreza na nekretnine tržišna cijena, postoji li mogućnost da država postane kupac? Možemo li državi koja procjenjuje vrijednost nekretnine prodati tu nekretninu po cijeni koju je ona utvrdila jer na tržištu nema kupca koji je spreman to kupiti? Otvara se još jedno pitanje.
Ako je vlasništvo, kako se često prenaglašava – „svetinja“, tko je taj tko si je umislio da može natjerati vlasnika da imovinu koristi kako bi on to htio? Znam da postoje oni koji misle da mogu sve. Sve se može jedanput, ali dvaput ne.
|
Konstatiramo da će nova opterećenja umrtviti građevinski sektor, da će se pokazivati manji interes za stjecanje vlasništva u nekretninama ili, kako jedan kolega reče, štednje u betonu i cigli, zagovarajući štednju u novcu ili nekim drugim oblicima kakvi su dionice, obveznice ili nešto drugo.
Do kada? Do novih povećanih poreznih nameta. Provjerite koliko plaćate bankama za puno manja prekoračenja u značajno kraćim rokovima u odnosu na značajno duža i veća oročenja i izvucite zaključak. Kako to da se danas krediti za privremeno rješenje stambenog pitanja podižu najčešće na rokove preko dvadeset godina, krajem devedesetih se to moglo čak i trajno rješavati u značajno kraćim rokovima.
U kojoj smo mjeri, svjesno ili nesvjesno, namjerno ili slučajno postali zarobljenici megalomanskih apetita vlasnika banaka i što su raniji predlagači novih opterećenja stanovništva i ovi sadašnji uradili da to bude drugačije. Čemu služi narod? Netko reče da plaća, ponajmanje vlastite propuste i promašaje.
Što bi mogli očekivati u 2014. godini? Konstanta kretanja su novi nameti. Kako se porez može plaćati na sve, a to poznaje povijest. Navest ćemo primjer poreza na širinu kuće, poreza na dimnjak, na prozor, na poziciju stana ili poslovnog prostora, na brkove (da, na brkove!) i na mnogo čega drugog. Kuće su se suzile do ekstremnih razmjera, a produžile su se u dubinu koja nije bila predmet oporezivanja.
Vidjeti staru jezgru Gdanjska. Porez na dimnjak je rezultirao rušenjem dimnjaka i porastom broja požara. Porez na prozor je rezultirao zazidavanjem prozora i svođenjem njihovog broja na minimum. Porez na brkove je uveden u neko vrijeme carske Rusije, a lokacijski porez (pogled na ulicu ili dvorište) poznaju neke lokalne jedinice zapadnog svijeta.
Kako gore navedeno neće biti dovoljno da napuni proždrljivi želudac, predlažem pripremu i uvođenje novog poreza koji u startu može zadovoljiti dvije ključne pretpostavke. To su: a) da obuhvati najširu populacijsku osnovu, i b) da bude pojedinačnim iznosom prihvatljiv i naplativ.
Što mislite što bi to moglo biti? Riječ je o uvođenju poreza na zrak koji dišemo. U razgovoru s nekim potencijalnim poreznim obveznicima poreza na zrak koji udišu reagirali su da to već odavno plaćamo i da nije ništa novo. Spominjali su komunalna davanja za stambene i poslovne prostore na manjoj ili većoj visini odnosno katu.
|
Očigledno je da predlažem nešto što još uvijek nemamo, a kako je krenulo nije isključeno da ga nećemo imati u skoro vrijeme.
Kako se zainteresirani za provedbu ne bi morali previše mučiti predlažem im i način provedbe. Poštovani, dajem vam na znanje kako. Svi, od tek rođene bebe do ljudi u poznim godinama, udišemo zrak. Svi smo potrošači zraka. Potrošnju treba platiti. Razlikujemo se po godinama, po visini, težini, spolu i atletskoj građi.
Jedni udišu punim plućima, a drugi s ograničenim kapacitetom zbog zdravstvenih tegoba i razloga. Molim organizirano društvo da se pobrine za provedbu utvrđivanja kapaciteta pluća svakog od nas ponaosob. Da utvrdi statističke razrede kapaciteta i da nas razvrsta u jedan od pripadajućih razreda potrošnje zraka.
Da utvrdi nadoknadu za svaki razred i da s porastom razreda potrošene količine raste i nadoknada koju ćemo plaćati. Ako nas to asocira na snagu automobilskih motora onda nam je jasno koja su vozila u prvom, najnižem statističkom razredu.
U ljudskom bi rodu to bile male bebe i, za pretpostaviti, bolesne starice i starci. Vrh su snažni motori, u našem slučaju mnogi sportaši, bilderi, koji bi plaćali najviše. Tko im je kriv što su ulagali u zdrav i dobro razvijen organizam. Hej, to treba da se plati.
Da stvar ne bi zapela na provedbi dat ću i odgovor na moguće pitanje što se događa kada se s rastom i razvojem, ali i sa starenjem organizma, mijenjaju kapaciteti potrošnje zraka. Moguće je da rastu ili padaju. Kako bi dobili registracijsku knjižicu, jer smo već odavno brojevi, u tu knjižicu bi se nakon tehničkog, pardon spirometrijskog pregleda, unosilo stanje i njegove promjene.
Stanje, odnosno promjena zapremine pluća definira pripadajući razred i iznos poreznog opterećenja. Kako bi stvar pojednostavili nije nužno preglede raditi svake godine. Plovila su nekada imala tehnički pregled svakih pet godina. Ako baš hoće, da se ne švercamo i provlačimo, mogu to raditi i svake godine vodeći računa da trošak pregleda ne nadmaši visinu ubranog poreza. Moglo bi biti jednostavno i učinkovito.
Ako mislite da mi je drago što ovo pišem, varate se. Ako mislite da mislim ozbiljno, varate se. U krajnjem slučaju pokušajte procijeniti dokle mislim ozbiljno, a gdje se šalim. Što nam drugo preostaje.
|
|
 |
|