|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
AG i SS
|
|
|
|
|
|
Dragica Mišeljić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske
|
|
Trajnom i korektnom interakcijom Sindikata i poslodavaca može se utjecati na organizaciju rada u trgovini, veću motiviranost prodajnog osoblja i bolju komunikaciju s potrošačima
|
Radnici u trgovini su u vrlo nepovoljnom položaju i njihov status – od radnih uvjeta do kršenja pojedinih prava – zaista nije zavidan. Plaće su uglavnom vrlo niske, puno je neplaćenog prekovremenog rada, bolovanja su česta. Zbog pretežitog rada na određeno vrijeme opasnost od gubitka radnog mjesta i otkaza izraženija je nego u drugim djelatnostima. Kako se nositi s tim i brojnim drugim problemima? Pokušali smo to provjeriti u razgovoru s Dragicom Mišeljić, predsjednicom Sindikata trgovine Hrvatske.
Kako ocjenjujete položaj radnika u trgovini u sadašnjem trenutku? Koje su bitne promjene u tom položaju?
Sasvim kratko – položaj radnika je izuzetno težak. Jasno je da kriza u kojoj se nalazimo ne utječe povoljno na taj položaj. Dapače, stalno ga pogoršava. Naša nastojanja, kroz razgovore s poslodavcima i Udrugom trgovine pri HUP-u
– idu u pravcu da tražimo rješenja kako bi se taj položaj promijenio. Tu mislimo, prije svega, na to kako radnike i u ovim teškim kriznim vremenima učiniti zadovoljnijima i kako ih uopće bolje motivirati. Nažalost, u tim nastojanjima nemamo većeg uspjeha.
Zašto? Svakome poslodavcu trebalo bi biti u interesu da ima zadovoljnog radnika?
To je teoretski točno, ali u praksi se ne ostvaruje ili samo kao iznimka od ukupnoga ponašanja. Kad je riječ o trgovini, naša zapažanja i istraživanja pokazuju da tu velikim dijelom zakazuje srednji menadžerski kadar, koji je neposredno odgovoran za ta kretanja. Po našem mišljenju, previše je razina rukovođenja, a mladi jastrebovi ulaze u posao bez potrebnog iskustva i specifičnih znanja potrebnih u poslovanju u trgovini.
Ne uspostavljaju dobru komunikaciju, posebno ne s prodajnim osobljem, pa se odnosi više zasnivaju na strahu od otkaza ili represije nego na motivaciji i suradnji.
|
Ukazujete da se ti odnosi zasnivaju na strahu, bojazni od gubitka radnog mjesta. Zašto nema te potrebne komunikacije?
Ona se uglavnom svodi na komunikaciju s poslovođama, ali ne ide dalje. Stalni je pritisak na smanjivanje troškova uz povećani obujam poslova i trajni nedostatak dovoljnoga broja zaposlenih.
U takvom okruženju dolazi do čestog kršenja radničkih prava: nemaju fiksno radno vrijeme, ne mogu utjecati na fond radnih sati, zbog manjkave organizacije rada u smjenama gube puno vremena, nemaju zakonom utvrđenju stanku od 12 sati odmora između odlaska i dolaska na posao.
Slobodni dani su najčešće iluzija. U posljednje vrijeme zapažamo da se slobodni dani pokušavaju riješiti slobodom na – blagdane.
Nezadovoljstvo radnika u takvim okvirima ne izaziva samo niska plaća. Radnike se može motivirati i ljudskim pristupom. Lijepa riječ je često najbolja motivacija, ali ona najčešće izostaje. S druge strane, sve je manje zaposlenih i sve više posla…
Kako se to odražava na odnos prodajnog osoblja prema potrošačima? Uvijek smo isticali da je potrošač – kralj. Važi li i danas takav stav?
Zaboravlja se počesto da je trgovina uslužna djelatnost i da potrošač želi osjetiti tu uslugu. U sadašnjim uvjetima potrošač je uglavnom prepušten sam sebi. Osoblja uglavnom nema dovoljno, pa se taj osobni kontakt uglavnom i ne osjeća. Ne vodi se računa o navikama potrošača koji često upravo žele i očekuju takav kontakt.
|
Kako Sindikat reagira na ove negativne pojave?
Pokušavamo u razgovorima s poslodavcima ukazivati na neke od njih i na njihovu štetnost koja se odražava s jedne strane u nezadovoljstvu radnika, a s druge strane – zbog prekomjernog iskorištavanja – na njihovo zdravlje.
Povećava se broj bolovanja i psiho-fizičkih nepovoljnih pojava. Utjecali smo u dosta slučajeva na promjene poslovođa i na promjene voditelja naglašavajući da trebaju ljudima pomoći, a ne tjerati im strah u kosti. Zajedno s poslodavcima organiziramo seminare za poslovođe. Kad sve to nije dalo očekivane rezultate krenuli smo pojačano u inspekcijski nadzor.
Pokazalo se da u mnogim slučajevima znaju kad će biti izloženi inspekcijskom nadzoru, pa su radnici često dobivali konkretne naputke kako se ponašati i što reći u pogledu radno-pravnih uvjeta. Pokazalo se, nažalost, da je strah radnika od otkaza jači od želje da se progovori o istinskim radnim uvjetima. Tako inspekcije najčešće ne otkrivaju nezakonito ponašanje i nama je, zapravo, time onemogućeno daljnje djelovanje.
Sučeljeni smo sa zatvaranjem prodajnih objekata. Mnoge trgovačke tvrtke prolaze tešku krizu. Povećava se opasnost od novih otkaza. U čemu je stvar?
Činjenica je da trgovina, posebno maloprodaja, bilježi teška vremena. Promet pada, sve se više prodaje preko akcija, a time se sužava i marža s kojom pojedino poduzeće radi. Sve se to lomi preko leđa radnika. Smanjuje se broj potrebnih radnika, a onima koji ostaju nameću se dodatni poslovi. U posljednje vrijeme to zahvaća i administraciju u trgovačkim društvima.
Traži se veća efikasnost uz stalno smanjivanje troškova. Rješenja se nameću kroz odlazak u mirovinu. Bilježimo sve češći broj osobno uvjetovanih otkaza. Više od 90 posto njih prihvaća takav otkaz i odlazi sa bitno smanjenim otpremninama. Ukratko, na neki način kao da štancamo socijalu…
Koliko je radnika u trgovini uopće obuhvaćeno sindikalnom aktivnošću?
Računamo da se radi o jednoj trećini. Razlog treba tražiti u često izraženom stavu poslodavac da u njihovim tvrtkama sindikat nije ni potreban, ali ni poželjan. To otvara prostor za diskriminaciju i nepoštivanje temeljnih prava radnika.
Posebno je to prisutno kod multinacionalnih trgovačkih lanaca, koji se hvale svojim socijalnim dijalogom sa radnicima u domicilnim zemljama, a kod nas ta ista pravila ne poštuju. Velikim dijelom tome pridonose i domaći 'janjičari' koji educiraju strane trgovačke lance da se kod nas mogu tako ponašati. U posljednje vrijeme imamo pojavu tzv. tajnih članova sindikata iz raznih trgovačkih sredina, što pokazuje da radnici u Sindikatu ipak osjećaju neku vrstu zaštite.
|
Jeste li zadovoljni zakonskim rješenjima koja se odnose na rad u trgovini nedjeljom i blagdanima? Ima li tu nekih novih inicijativa?
Punih 12 godina se borimo za zabranu ili strogo ograničavanje rada nedjeljom, i to u okviru „Bečkih dijaloga“. Prošle smo godine pokušali s novom inicijativom i zajedničkim zahtjevom da Europska komisija donese direktivu s jedinstvenim rješenjem za sve zemlje EU.
Očito nismo pogodili vrijeme za promjene. Štoviše, u Italiji, Austriji i Njemačkoj sve se više širom otvaraju vrata radu i nedjeljom odnosno na blagdane. Moram naglasiti, kad je riječ o nama, da tu nije sporan sam Zakon, već njegova primjena. On je nedorečen u pogledu nadzora i sankcija. Novoj Vladi uputili smo zahtjev da se Zakon doradi.
Hrvatska je neposredno pred konačnim ulaskom u EU. Kakve prednosti i nedostatke vidite u tome za radnike u trgovini?
Nažalost, prednosti u ovom trenutku ne vidim niti ih nazirem. Vjerojatno je da će porasti mogućnosti i apetiti velikih trgovačkih lanaca da se šire na naše područje.
Domaća maloprodajna scena nije do kraja konsolidirana i teško će se oduprijeti tom naletu. Realna je bojazan da će se to odraziti i na plasman domaćih proizvoda kojih će biti sve manje na policama prodajnih objekata.
Zadovoljava li sadašnji radno pravni status i socijalni standardi naših radnika u trgovini one koji vladaju u zemljama EU? Gdje su temeljne sličnosti i razlike?
Razlike su ogromne. To proizlazi iz socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja. I tamo dolazi do sužavanja prava radnika, ali se ne ide na ukidanje kolektivnih ugovora već se oni prilagođavaju ukupnim gospodarskim odnosima. Već sam rekla, nažalost, ne poštuju se takva načela kod nas i radnici u stranim trgovačkim lancima podložni su određenoj diskriminaciji u pogledu radnih i pravnih uvjeta.
Sindikat trgovine pokušava uspostavljati normalnu komunikaciju i osigurati kolektivno pregovaranje i u tim sredinama. Ali, preduvjet za početak pregovaranja je da 50 posto zaposlenih bude učlanjeno u Sindikat. Automatski smo isključeni…
|
Što je s kolektivnim ugovorom za radnike u trgovini i kakva mu je sudbina?
Trenutno su na snazi tri kolektivna granska ugovora sklopljena s HUP-om: trgovina, ugostiteljstvo i graditeljstvo. Sva ostala područja su ili nepokrivene ili nedorečena. Poslodavci su najavili otkazivanje postojećih ugovora tražeći ozbiljne promjene u njima.
Svjesni smo da neke odnose i neka prava treba redefinirati s obzirom na ukupno gospodarsko stanje, ali to mora biti transparentno i ne smije ići samo na štetu radnika. Nedoumice i svojevrsni kaos u procesu novog pregovaranja unosi Zakon o reprezentativnosti pa nije jasno tko bi trebao biti pregovarač sa strane Sindikata.
Gdje vidite prostor za jačanje uloge Sindikata u trgovini?
Ima i prostora, ali i potrebe. Stanje radnika u trgovini sve je teže, a sve je složenija i utakmica na tržištu. To donosi gotovo svakodnevno nove pojave s kojima se radnici, a time i Sindikat, sučeljavaju i pokušavamo tražiti razumna rješenja. U suradnji s poslodavcima rješenja tražimo u podešavanju organizacije kako bi bilo što manje praznoga hoda odnosno kako bi bolja komunikacija dala željene rezultate.
Pritom ne smijemo zanemariti ulogu i značenje potrošača. Ponavljam, trgovina je uslužna djelatnost. Pokazuje se da sam kapital, bez radnika, ne može dobro funkcionirati. To znači da pri svakom ulaganju moramo dio investirati i u ljude koji rade i njihove uvjete rada. Bitno je pronaći optimalne odnose i pravu mjeru. Tu opet dolazi do izražaja utjecaj Sindikata.
Razvijate li međunarodnu suradnju sa sličnim sindikatima i na kojim pitanjima?
Dva su temeljna pitanja koja zaokupljaju i nas i nama srodne sindikate u našem privrednom okruženju. Jedan se odnosi na članstvo u sindikatima, a drugi na kolektivno pregovaranje. Svi imamo tu mnogo otvorenih pitanja. Zapažamo da i u razvijenim zemljama vlada tendencija spuštanja razine prava radnika.
Kapital se ponaša po logici profita, pa traži nova tržišta gdje su ta prava bitno manja ili ih uopće nema. To izaziva opću nesigurnost u redovima radnika. Ono što ne razumijemo jest ponašanje na novim tržištima: ne poštuju se prava koja su stečena u domicilnim zemljama. Hrvatsko tržište je pred naletom međunarodnih trgovačkih lanaca palo šaptom, bez ispaljenog metka.
Danas plaćamo danak objektivno nerazumnoj politici, koja je ozbiljno ugrozila ne samo domaću trgovinu već ponajprije domaću industriju.
|
|
 |
|