Seniko studio
Broj 6/2006
Izdvajamo iz broja:
Kvaliteta i pouzdanost prehrambene robe u velikim trgovačkim sustavima (2) - dr.sc. Danko Matasović
Suvremeni Brand Management (3) - prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek
Zdravlje – temelj uspjeha u životu - S.Sertić i G. Pavlović
Grupa Belišće: Hrvatska uspješnost u europskim razmjerima - S. Sertić i G. Pavlović
Usklađivanje hrvatskog poreznog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije u dijelu oporezivanja dobiti - Jasenka Gleđa, dipl.oec.
Management - Dubravka Liebl, prof.
Broj 6/2006
Tema broja
Okupljanje proizvođača i trgovine Ante Gavranović
Podrška domaćoj proizvodnji

Stvaranje nacionalnog maloprodajnog lanca pokušaj je odgovora domaće trgovine i proizvođača sve snažnijem nasrtaju inozemnih lanaca na hrvatsko tržište s naglaskom na plasman proizvoda inozemnog porijekla

Otvaranjem prve u nizu trgovina u lancu «Plus market», u Zagrebu, (Minimarket M, Ivanićgradska 54, vlasnik trgovine obrtnik Ivan Marić) započela je realizacija Sporazuma o strateškom partnerstvu i poslovnoj suradnji, između Hrvatske obrtničke komore (HOK), kao predstavnika 20.000 obrtnika – trgovaca, trgovačkog lanca Konzuma, i vodećih hrvatskih proizvođačkih tvrtki: koncerna Agrokor (Belje, Jamnica, Ledo, PIK Vrbovec, Zvijezda), Francka, Koestlina, Kraša, Lure, Podravke, Saponie i Zvečeva, potpisanog 12. prosinca 2006. godine. PLUS market partnerstvo predstavlja nadogradnju Sporazuma o dugoročnoj poslovnoj suradnji, koji su HOK i Agrokor potpisali u proljeće 2002. godine.

Projektom «Plus market», planira se povezati između dvije i pet tisuća malih trgovaca sa Konzumovim veleprodajnim sektorom - VELPRO, uz očuvanje njihove pravne osobnosti i poslovne samostalnosti. Cilj ovog povezivanja je da se kroz partnersku povezanost malih trgovaca - obrtnika i VELPRO-a, ojača pozicija domaće proizvodnje i trgovine.

Naime, kroz Plus market partnerstvo, VELPRO i vodeći hrvatski proizvođači s područja prrehrambene industrije namjeravaju unaprijediti poslovanje malih trgovaca, povećati promet i profitabilnost, ali i očuvati radna mjesta u domaćoj proizvodnji, ugrožena sve snažnijim nasrtajem inozemnih trgovačkih lanaca s naglaskom na plasman proizvoda inozemnog porijekla.
Značenje projekta «Plus marketi»
U «Plus marketima» će se obrtnicima-trgovcima, među ostalim, omogućiti: niže cijene nabave artikala, prepoznatljivu marketinšku podršku i, što je posebno značajno, svojevrsnu standardizaciju malih trgovina u Hrvatskoj. Plus market, kao novi brend male trgovine, pridonijet će njezinoj prepoznatljivosti i boljoj tržišnoj poziciji trgovaca - obrtnika okupljenih u Cehu trgovine Hrvatske obrtničke komore.

Partneri u projektu Plus market mogu postati trgovci koji odabiru suradnju sa VELPRO centrima u segmentu nabave. Prednosti partnerstva za male trgovce koji žele dugoročno unaprijediti svoje poslovanje i dodatno učvrstiti poziciju na tržištu su: vanjsko označavanje prodavaonice Partnera, dodatne pogodnosti kroz prodajnu poslovnu politiku, daljnje strateško povezivanje hrvatske proizvodnje i hrvatske maloprodaje za dugoročnu konkurentnost, edukacija zaposlenika trgovaca te zaštita i sigurnost na tržištu.

Ovim Sporazumom utvrđuje se suradnja između tri potpisne strane: HOK-a, kao predstavnika 20.000 obrtnika - malih trgovaca, Konzuma, odnosno njegovog veleprodajnog sektora VELPRO, i vodećih hrvatskih proizvođača, u cilju jačanja položaja malih trgovaca, unapređenja hrvatske trgovine i proizvodnje (što u konačnici znači učinkovitiji plasman roba i pristup svih potpisnika do potrošača), te uspostavljanja zdravih konkurentskih temelja za širenje domaće maloprodaje kao i zaštite domaće proizvodnje.

Posebno značenje ovog Sporazuma je u činjenici da su se prvi put veliki hrvatski proizvođači na sektoru prehrambenih proizvoda odlučili na stratešku suradnju, pa će osmišljenom ponudom pokušati osigurati i povećani plasman svojih proizvoda.
Dozivanje pameti
Trebalo je proći prilično mnogo vremena da se domaći trgovci i proizvođači okupe oko jasnog projekta, kako bi na konkurentan način započeli borbu za svoje mjesto pod suncem. Ni na jednom drugom području – izuzmemo li telekomunikacije i bankarstvo – prodor stranog kapitala nije bio tako snažno prisutan i agresivan. Inozemnim lancima očito nisu smetale nikakve ozbiljnije zapreke oko ulaganja u trgovinu, pa dosta licemjerno zvuče ocjene kako su to najveće zapreke ulaganjima stranog kapitala u hrvatsko gospodarstvo.

Pogledajmo samo kako niču novi trgovački centri. Ukratko, ono što nismo uspjeli, uz pomoć stranog kapitala, postići na području industrije – a to su investicije u “green field” – vrlo smo brzo postigli na području trgovine. I to je, opetovano, samo još jedan u nizu dokaza kako u nas gospodarska politika potiče, prije svega, uvozna kretanja i preferira trgovinu, a zapostavlja proizvodne odnose i samu proizvodnju.

Jedini pravi hrvatski trgovački lanac – zagrebački KONZUM – već je pred podosta godina upozoravao na dolazeću opasnost i tražio jasan stav Vlade prema tom pitanju. Čelni čovjek AGROKOR-a (u čijem je sastavu i KONZUM) uvijek je isticao da moramo imati jasnu i razrađenu strategiju ulaska novih lanaca na naše tržište, jer se ne radi samo o novim, suvremenim prodajnim objektima, koji će zasigurno povećati i zaoštriti konkurenciju, već i o ulazu stranih proizvoda, koji će sve više potiskivati domaće, a time i ukupnu domaću prehrambenu industriju.

Sva iskustva drugih tranzicijskih zemalja – Češke, Poljske i Mađarske na primjer – pokazala da se domaća trgovina može održati u toj neravnopravnoj utakmici samo stvaranjem nacionalnog lanca maloprodaje. A upravo to je Todorić i predlagao. Nažalost, svi ti pokušaji nisu dali rezultata, a bili su počesto u široj javnosti i krivo protumačeni.

Todorić je, prisiljen u borbi s rastućom konkurencijom, sam krenuo u realizaciju projekta Hrvatski lanac maloprodaje. Stvorena je krovna organizacija unutar koje su poslovali KONZUM., Super-KONZUM i Distribucijski centar.

Takvom orijentacijom se u Hrvatskoj stvorio lanac supermarketa i na taj način pokušalo parirati novostvorenim prodajnim objektima stranih trgovačkih lanaca. AGROKOR – vlasnik trgovačkog lanca KONZUM – javno je isticao da bi uspjeh Hrvatskog nacionalnog lanca maloprodaje bio puno snažniji uz potporu drugih trgovačkih lanaca i domaćih proizvođača. Sagledavajući, međutim, sve otpore takvom rješenju stječe se utisak kao da nekome čak i nije bilo stalo da se u Hrvatskoj stvori protuteža stranim trgovačkim lancima.
Valja se podsjetiti i tadašnjeg stajališta Ministarstva gospodarstva “kako se dolazak stranaca ne može zaustaviti, a zaštita malih trgovaca dobiva se lociranjem velikih marketa izvan središta grada”, što je vjerojatno samo jedan u nizu pokušaja “pranja ruku” u nastaloj situaciji.

Država kao argument iznosi i činjenicu da u stranim megamarketima rade naši građani, da će u njima biti plasirana i domaća roba te da će zbog nižih cijena biti zaustavljen odljev kuna na shoping-putovanjima u susjednim zemljama. U tom smislu Vlada sve prepušta tržišnoj utakmici domaćih i stranih takmaca.

Međutim, u svemu tome kao da se zaboravilo da je bitka za prevlast na domaćem maloprodajnom tržištu istovremeno i svojevrsna borba i za opstanak domaćih proizvođača. Naime, vrlo je bitno stalno pratiti odnos domaćih i inozemnih proizvoda koji se nude u svim oblicima vele ili maloprodaje u nas. Vrlo je bitno hoće li se, politikom cijena, možda čak i dumpingom istih, pokušati smanjiti domaću, u korist strane proizvodnje i uvoznih artikala.

U “ratu cijena” domaći proizvođači ne mogu na dulju stazu konkurirati stranim lancima, koji mogu podnijeti i poslovanje u određenom vremenskom razdoblju bez zarade. Domaći lanci, a osobito mali trgovci, takvu utakmicu ne mogu podnijeti.

Postoji i dodatni problem. U sučeljavanju domaćih i stranih trgovačkih lanaca ne treba računati s posebnom podrškom potrošača, bilo u jednom ili drugom pravcu. Potrošač se u očitoj besparici opredjeljuje eventualno za kvalitetu usluge i, svakako, za nižu cijenu. U ovom trenutku su to jedini elementi koji ga zanimaju.

U tim okvirima uloga domaće proizvodnje u odnosu na trgovinu dolazi u vrlo specifičan i osjetljiv odnos. U prednosti će biti proizvođači koji imaju vlastite kanale distribucije (maloprodaju), dok će se ostali morati dovijati kako u utakmici s jeftinijim stranim proizvođačima osigurati put svojih proizvoda na police trgovačkih lanaca. Jasno, uspjeh tih nastojanja uvelike ovisi i o ponašanju trgovine.

Pitanje je hoće li se domaći proizvođači, čak i po tim uvjetima i okolnostima, uspijevati nametnuti trgovačkim lancima (ne dijelimo ih na strane i domaće) odnosno u kojoj će mjeri ti lanci biti pripravni prihvaćati takve proizvode.

U tim uvjetima i gospodarskim kretanjima izuzetno je važna uloga domaćeg malotrgovinskog lanca. Hoće li on pridonijeti raščišćavanju tih nepovoljnih i sve više nagomilanih problema ili će ih samo produbljivati?
Nova uloga trgovine
Trgovina je postala dominantna gospodarska djelatnost u stvaranju BDP-a. Netko će reći da je to nastavak procesa stvaranja uslužnoga društva i da je to trend u kojem se kreće svjetsko gospodarstvo. 'Kvaka' je u tome što je struktura usluga u tim zemljama ipak ponešto drugačija, sa snažnim osloncem na domaću proizvodnju, pa trgovina služi prije svega plasmanu robe domaćih proizvođača. U nas to nije slučaj.

Iako je trgovina najbrojnija djelatnost u hrvatskom gospodarstvu, ona je na svoj način tretirana kao 'nužno zlo' i ozbiljno je zapostavljena. Vrijeme je stoga da se postavi ključno pitanje: ima li Hrvatska jasnu viziju o tome što je 'lokomotiva razvoja' hrvatskoga gospodarstva i jesu li karte u toj igri dobro podijeljene? Ili, još određenije: zašto je uloga trgovine u ukupnom gospodarskom razvoju stavljena na 'sporedni kolosijek?

Iako je trgovina najbrojnija djelatnost u hrvatskom gospodarstvu, s najvećim udjelom u stvaranju BDP-a, njen se status – kad je riječ o domaćoj trgovini - može označiti kao da je 'pepeljuga' s obzirom na brigu i odnos vlasti.

Sve navedene činjenice, naime, učvršćuju uvjerenje da sudbina domaće proizvodnje ponajviše ovisi o odnosima proizvođača i trgovine. S jedne strane u kojoj će mjeri domaći proizvođači poštivati tržišne odnose: cijenu, kvalitetu, dizajn, rokove isporuke. S druge strane, koliko će trgovina biti spremna podržati takva nastojanja i honorirati ih stavljanjem tih proizvoda na svoje police.

Zanimljivije od samih brojki je struktura hrvatskoga gospodarstva. Dok su, recimo, industrija i rudarstvo činili još 1990. godine u strukturi BDP-a 25,99 posto, taj udio je samo četiri godine kasnije iznosio 20,77 posto, da bi dalje stalno opadao i u 2005. godini udio prerađivačke industrije jedva dosegao ispod 15 posto.

Razina industrijske proizvodnje u odnosu na 1990=100 jedva prelazi 60. Trgovina je. naprotiv, sa udjelom od 15,95 u 1990. godini pala u 1994. na 15,3 posto, da bi u 2005. bila osjetno povećana.

Struktura hrvatskoga gospodarstva, promatrana upravo na uzorku 400 najvećih, a po financijskim pokazateljima i najuspješnijih kompanija, postupno se mijenja. U poslovnoj 2005. godini tako je, na primjer, osobito zabilježen rast i onako velikog broja velikih tvrtki koje se bave trgovinom na veliko i na malo i kojih je u skupini od 400 čak bilo 144.

Samo nekoliko godina ranije na rang-listi ih je bilo manje od stotinu. Od toga je 20 poduzeća s područja prodaje motornih vozila, 77 trgovine na veliko i 47 trgovine na malo. Udio prerađivačke industrije na razini Hrvatske iznosio je 26,5 posto, dok je udio trgovine dosegao čak 36 posto i zauzeo i preuzeo apsolutni primat među svim granama.
Izuzetno značenje trgovine u gospodarstvu
Trgovina je, slažu se u ocjenama manje-više svi naši ekonomisti, danas snažan motor i zamašnjak u pokretanju nove proizvodnje, promotor gospodarske aktivnosti i novog zapošljavanja te postaje djelatnost koja ima sve važniji udio u ukupnom bruto domaćem proizvodu.

Značenje trgovine za gospodarstvo izuzetno je veliko. Ako pogledamo sa makro-ekonomskog stajališta, oko 60 posto bruto domaćeg proizvoda u svim zemljama svijeta odlazi na osobnu potrošnju, a osobna potrošnja najvećim se dijelom realizira upravo kroz trgovinu.

Površan odnos vlasti i gospodarske politike u cjelini prema sektoru trgovine događa se iz više razloga. Po mišljenju većine ekonomista pripada u "laku industriju", zbog toga što se u trgovinu relativno lako ulazi i relativno lako izlazi.

Isto tako, u trgovini se relativno lako ostvaruju velike zarade i profiti, a na drugoj strani se u trgovini isto tako vrlo lako propada. Brzo se uspijeva, i brzo se propada. Zapravo, trgovina je djelatnost u kojoj najvidljivije djeluju tržišne zakonitosti.

Dublje analize trgovine s makro-ekonomskog stajališta pokazuju, međutim, da je riječ o gospodarskoj djelatnost koja mora biti efikasna, mora se stalno raditi na njenoj učinkovitosti, jer ona sudjeluje u stvaranju dodane vrijednosti koja se kasnije pretvara u bruto domaći proizvod.

Pored toga, trgovina zapošljava veliki broj radnika, i po toj ulozi ona je značajna i tako da tu imamo, pored ekonomskog, i snažno izraženi socijalni aspekt. Ukratko, to je ekonomski, društveni i socijalni aspekt, ali pritom ne smijemo zaboraviti ni proračunski aspekt djelovanja trgovine.

U široj javnosti se svi ti aspekti značenja ne uzimaju uvijek u obzir, a i kreatori gospodarske politike nisu previše skloni trgovini, velikim dijelom zbog negativnog naslijeđenog odnosa prema toj grani djelatnosti. Pritom moramo voditi računa o činjenici da u ekonomiji postoje dva katalizatora; jedan je financijski sektor, a drugi je trgovina.

U financijskom sektoru krenuli smo putem koji je bio vrlo ekstreman. U jednom trenutku smo išli na partikulalarizaciju financijskog sektora, a onda smo preko noći (1999.) kapital koncentrirali i prodali. Poznato je kako izgleda danas struktura hrvatskog financijskog sektora: više od 95 posto je u rukama banaka stranog porijekla. One velikim dijelom utječu na usmjeravanje dijela potrošnje, a manje su okrenuti potrebama razvoja ostaloga dijela gospodarstva.
“Ne bih volio da se slična situacija dogodi u trgovini, jer se onda postavlja pitanje društvene funkcije trgovine, kao što se moglo davno postaviti pitanje društvene funkcije financija, kad je u pitanju odnos prema ostalim sektorima nacionalne politike.

To se prije svega odnosi na industriju, na agrar i na ostale segmente gospodarskog sustava“ – eksplicitan je u stavu predsjednik HGK. Bio je, nažalost, zloguki prorok, jer se sve to dogodilo. Danas još možda i ne možemo sagledati sve kobne posljedice takve nebrige i nonšalantnosti u pristupu.

Naravno, protiv globalizacije se ne može boriti, tom velikom problemu ne mogu se suprotstaviti ni velike i razvijenije zemlje, a kamoli male zemlje kakva je Hrvatska. Nema ni potrebe, a ni velike koristi suprotstavljati se globalizaciji; jedino se treba realno postaviti prema tom izazovu.

Trebamo se organizirati prema tim procesima koji globalno djeluju i to na način da uvećavamo pozitivne efekte globalizacije, a da umanjujemo njene negativne efekte. Svoju ulogu moraju odigrati i pripremiti se sva tri generalna opća subjekta koja djeluju u gospodarstvu - a to su: država, poduzetnici i sindikati.

Svatko u novonastalim uvjetima treba točno odrediti svoju ulogu, napraviti svoju strategiju. Svakako, najvažnije je poticati trgovinu koja će biti u funkciji razvoja domaće proizvodnje, bez obzira na vlasništvo te trgovine.

Nedostatak nacionalne strategije
Valja se u ovom trenutku podsjetiti i na preporuke bivšeg ministra gospodarstva dr. Ljube Jurčića hrvatskim trgovcima i proizvođačima: “Nemojte zbog kratkoročnog profita dovesti u pitanje vašu dugoročnu održivost. Znamo da dolaze robe iz drugih dijelova svijeta jeftinije, sa čijim poslovanjem možete ostvariti kratkoročno veće profite, ali računajte na to da kupujući robe drugih proizvođača povećavate tuđi dohodak i tuđu kupovnu moć, a ne svojih potrošača. Nemojte žrtvovati budućnost hrvatskog gospodarstva, hrvatske proizvodnje i trgovine zbog kratkoročnog profita”.

Analize pokazuju kako je odsustvo nacionalne strategije razvoja maloprodaje stvorilo uvjete i otvorilo prostor za široki ulazak multinacionalnih trgovačkih lanaca u našu zemlju. Pokazalo se da nismo sami bitno utjecali na određivanje prioriteta, već su nam redoslijed važnosti problema diktirale banke u stranom vlasništvu.

Nažalost, kreatori gospodarske politike su u tom pogledu ozbiljno zakazali. Pokazalo se, kao i na mnogim drugim primjerima, pogubnim odsustvo donošenja nacionalne strategije razvoja, u ovom slučaju maloprodaje. U taj zahtjev se uklapa i jasna politika regionalnog i općeg gospodarskog razvoja Hrvatske. A toga, nažalost, u nas još uvijek nema.
Analitičari s pravom tvrde da je rast BDP-a posljednjih nekoliko godina najviše porastao na osnovi jačanja trgovine odnosno potrošnje. Tamnija strana makroekonomskih pokazatelja gospodarskih kretanja odnosi se na povećani negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene, povećanje unutarnjeg i vanjskog duga, povećanu ili stagnantnu stopu nezaposlenosti.

Zapravo, na hrvatskoj trgovačkoj pozornici nije više ništa kao pred nekoliko godina. Koncentracija trgovačkih lanaca uvjetuje i koncentraciju ponude, pa sudbina mnogih, posebno malih proizvođača, uvelike ovisi o pripravnosti lanaca da stave njihove proizvode na police svojih prodajnih mjesta. To, međutim, počesto dovodi ponajprije do kupovine kondicija, dok su sami proizvodi u drugom planu.

U tim okvirima veliki trgovački lanci preuzimaju (što je i logično) sve veći dio potrošačkog kolača i njihov udio u ukupno obavljenom prometu stalno raste. Koncentracija trgovine neminovno nosi sa sobom i koncentraciju ponude, jer upravo trgovina sve više diktira plasmane i odnos prema proizvodnji.

Ukratko, ono što nismo uspjeli, uz pomoć stranog kapitala, postići na području industrije – a to su investicije u “greenfield” – vrlo smo brzo postigli na području trgovine. Zanimljivo je da se, kad je riječ o trgovinskim lancima, nisu čule primjedbe o nepovoljnim uvjetima ulaganja.

I to je, opetovano, samo još jedan u nizu dokaza kako u nas gospodarska politika potiče, prije svega, uvozna kretanja i preferira trgovinu, a zapostavlja proizvodne odnose i samu proizvodnju.

Danas se sve češće upire prstom u činjenicu da su trgovački lanci krcati robom stranog porijekla, a sve je manje proizvoda domaćih proizvođača. Dio je to stalno prisutne i vrlo nesmiljene borba za potrošača, pri čemu se ovaj ipak najčešće priklanja onome tko mu nudi ukupno povoljniji odnos i bolje uvjete.

Samo po sebi to znači da će se pritisak uvoznih proizvoda i želja da ih se u što većoj mjeri plasira i na hrvatskom tržištu neminovno rasti.
Zanimljivo je stav Sindikata trgovine Hrvatske. Po mišljenju središnjice Sindikata trgovaca, ova djelatnost zaslužuje i s obzirom na svoj obujam i svoju nezaobilaznu ulogu u hrvatskom gospodarstvu da ima i vlastito ministarstvo.

Sindikat (s pravom) smatra da trgovina (unutar objedinjenog Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva) nema realnih šansi za ostvarivanje svojih ciljeva. Sindikat trgovine, naime, smatra da novi hipermarketi i supermarketi niču u Hrvatskoj poput gljiva poslije kiše, bez ikakvog organiziranog utjecaja gradova i općina na tu gradnju.

To onemogućava uspostavljanje bilo kakve čvršće i kvalitetne kontrole. Nepostojanje čvrste legislative u pitanju trgovine također otežava ukupno stanje i pridonosi određenom kaotičnom stanju. Tu se, prije svega, misli na nedefinirani pojam veletrgovine, preveliki broj carinskih prijelaza, nedovoljno jasna mjerila kad je riječ o stručnoj spremi za trgovce i specijalistička zanimanja, zatim neregulirano radno vrijeme, nedostatna ovlaštenja inspekcija.

Broj tih nedostataka mogao bi se nizati u kolonama. Sindikat tu posebno upozorava na kršenje odredbi o radnom vremenu provedenom na radu kroz neregularno odrađivanje radnih sati u tjednu – bez plaćanja prekovremenoga rada.

Novi Zakon o trgovini pokušava djelomično odgovoriti na neka od ovih pitanja, ali ipak ne zalazi u suštinu odnosa na domaćem tržištu. Nemoguće je sve prepustiti tržišnim odnosima. To, uostalom, pokazuje i praksa najrazvijenijih zemalja.
________________________________________________

Prvo PLUS MARKET partnerstvo
Gospodin Ivan Marić utemeljio je obrt «Mini market M» 20. prosinca. 1990. To je kvartovska trgovina u stambenoj zgradi, na uglu Vukovarske i Ivanićgradske ulice, na dvije etaže, ukupne površine 262 m2. Trgovački obrt Marića zapošljava 14 djelatnika, a trgovci rade u dvije smjene.

Asortiman roba, pomno odabran za oko 1.100 svakodnevnih kupaca, ima oko 4.800 artikala. Ovdje kupci, uglavnom s područja Pešćenice, mogu nabaviti sve vrste prehrambenih proizvoda, uključujući suhomesnate proizvode, svježe voće i povrće, dnevno svježe kolače, torte po narudžbi, te topla peciva koja se peku u trgovini.

Također, «Mini market M» nudi i kućne potrepštine širokog spektra, alkoholna i bezalkoholna pića, široki asortiman artikala papirnate, tekstilne i PVC konfekcije, sredstva za pranje, čišćenje i održavanje i druge razne kemijske proizvode. Uz odjele suhomesnatih proizvoda, zatim mliječnih proizvoda, tu je i dobro opskrbljen odjel parfumerije s brojnim proizvodima za njegu tijela i uljepšavanje.

Glavninu kupaca «Mini marketa M» čine kućanice, zatim umirovljenici i djeca, to jest stanovnici kvarta, ali i zaposlenici raznih tvrtki u krugu od pola kilometra. Većinu kupaca trgovkinje i blagajnice dobro poznaju, kao i njihove potrebe i ukuse, i s njima su u vrlo dobrim odnosima. Valja spomenuti da «Mini market M» dostavlja robu na telefonski poziv za potrebe nepokretnih i starijih osoba u susjedstvu te u obližnjem Domu umirovljenika.

Stoga se može reći da je to njihova trgovina, u kojoj im ljubazno osoblje uvijek izlazi u susret pa i trenucima kada zaborave novčanik ili nemaju sitnog u džepu. To je njihova trgovina u koju mogu poslati i svoje dijete po kruh i mlijeko, sladoled, slatkiše ili novine, trgovina u kojoj znaju osoblje po imenu i s kojima uvijek uz kupnju razmijene misli i savjete.

«Mini market M» surađuje s Konzumom niz godina, a intenzivno s odjelom veleprodaje VELPRO u sklopu KONZUMA, nakon što su Hrvatska obrtnička komora i Konzum potpisali ugovor o poslovnoj suradnji. Ta odlična suradnja sada je unaprijeđena i brandom PLUS MARKET koji će «Mini marketu M» donijeti niz pogodnosti. I do sada je «Mini market M» imao akcijske prodaje, a od sada će ih biti gotovo svakog tjedna.
„Država, lokalna uprava i samouprava bi trebale imati više sluha za male trgovce. Valja znati da oko polovicu hrvatskog stanovništva čine umirovljenici, učenici i studenti te da većina njih nema osobni automobil i nisu u prilici redovito posjećivati velike trgovačke lance.

Za njih je kvartovska trgovina, kao što je naša, glavni opskrbni centar, u koji lako dođu u bilo koje godišnje doba. I kada peče sunce i kada lije kiša ili pada snijeg, pa čak i kada je poledica. Mi smo im nadohvat ruke i kada su lakše bolesni, a onima teže bolesnima donosimo robu u kuću.

MI smo tu i kada zaborave novac ili kad je dijete samo kod kuće, a roditelji su mu zaboravili ostaviti novac za sendvič, sok ili sladoled. Zato se malim trgovcima treba omogućiti, ne samo opstanak kroz brojne povlastice, nego i njihov razvitak, kako bi prije svega mogli imati pristupačnije cijene za kupce.

Te povlastice malim trgovcima zapravo se ustupak kupcima i to upravo onima koji su socijalno najosjetljiviji: domaćicama, umirovljenicima, djeci, učenicima i studentima” – ističe vlasnik prvog „Plus Market” prodajnog objekta.

_________________________________________________
VELPRO je nastao na dugogodišnjem trgovačkom iskustvu Konzuma, kao strateški veleprodajni koncept,a namijenjen je prvenstveno zadovoljavanju potreba malih i srednjih trgovačkih poduzetnika.

Nacionalna rasprostranjenost VELPRO veleprodajnih centara na čak 14 lokacija diljem Hrvatske omogućava malim trgovcima pristupačno snadbijevanje kompletnim asortimanom na jednom mjestu.

U svim VELPRO centrima kupci na jednom mjestu mogu pronaći raznovrstan i bogat asortiman od preko 12.000 artikala po izuzetno povoljnim cijenama.

VELPRO s domaćim proizvođačima gradi partnerske odnose, a u ukupnom asortimanu domaći proizvodi zastupljeni su sa više od 70 %.

VELPRO - veleprodajni centri od samih početaka svog poslovanja pozicionirali su se kao strateški partner malim hrvatskim trgovcima, a Velpro centri opskrbljuju više od 10.000 malih trgovaca. Od 2004. godine VELPRO je započeo s partnerskim projektom u suradnji sa malim trgovcima - VELPRO PARTNER, koji je do tada bio jedinstven model suradnje veleprodajnog centra i malih trgovaca.

Bitne odrednice tog modela su ne samo usluge opskrbe artikla s jednog mjesta po najpovoljnijim cijenama, nego i pružanja raznih savjetodavnih usluga u smislu asortimana, cijena, lokacije, izgleda trgovine kao i rasporeda artikala na policama, definiranju ključnih pokazatelja poslovanja, marketinške akcije, nagradne igre i slično.

Dakle, radi se o jednom sveobuhvatnom partnerskom modelu unutar kojeg se omogućio prijenos najviših standarda poslovanja u male trgovine - s ciljom da se na takav način daju komparativne prednosti koji će malim trgovcima omogućiti da u jeku nadolazeće konkurencije opstanu i učvrste svoju poziciju na tržištu.

Cilj Velproa je da bude partner i savjetnik trgovcima u danima intezivnog restrukturiranja tržišta maloprodaje u Hrvatskoj i sve veće ekspanzije stranih trgovačkih lanaca. Velpro će kroz svoje poslovanje omogućiti trgovcima, bez obzira na njihovu veličinu, da u već započetoj velikoj tržišnoj utakmici uz potporu strateškog partnera pronađu najkvalitetnije načine za unapređenje svog daljnjeg uspješnog djelovanja.

Na takav način očuvat će se i pružiti aktivna potpora hrvatskoj trgovini,a samim time i hrvatskoj proizvodnji. VELPRO u budućnosti planira i daljnje unaprijeđenje ove kvalitetne obostrane suradnje.

Izdvajamo iz broja:
Kvaliteta i pouzdanost prehrambene robe u velikim trgovačkim sustavima (2)
Suvremeni Brand Management (3)
Zdravlje – temelj uspjeha u životu
Grupa Belišće: Hrvatska uspješnost u europskim razmjerima
Usklađivanje hrvatskog poreznog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije u dijelu oporezivanja dobiti
Management
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa