17.12.2006.
Pet godina eura: skupa kava ili gospodarska korist?
Pet godina nakon uvođenja eura brojne Europljane više, čini se, zaokuplja povećanje cijene kave nego navodna gospodarska korist od jedinstvene valute za čitavi kontinent
Podrška javnosti jedinstvenoj valuti je opala od kada je euro 1. siječnja 2002. uveden kao gotovinsko sredstvo plaćanja i kada je 304 milijuna Europljana svoje nacionalne valute zamijenilo eurom.
Ta inicijativa, smatrana važnim korakom u smjeru dublje europske integracije, građanima je predočena kao gospodarski korisna, uz obećanja o većem gospodarskom rastu i zaštiti od valutnih kriza koje su prije redovito pogađale Europu.
Pet godina kasnije, međutim, euro mnogi krive za porast troškova života, posebice za povećanje cijena kave i piva, optužujući trgovce i pružatelje usluga za korištenje uvođenja nove valute kao prilike za povećanje cijena. U Njemačkoj se tako nastavlja kontroverza "Teuro" (igra njemačkom riječi za skupo - teuer).
Europska središnja banka (ECB) učinila je sve što je bilo u njenoj moći da demantira tvrdnje o povećanju cijena te ukazuje na stabilnu razinu inflacije, koja se u tom razdoblju zadržala na nešto iznad 2,0 posto. Banka stalno ističe da povećanja cijena energenata i nekretnina nisu povezana s eurom i da su cijene nekih roba zapravo pale, kao primjerice u sektoru visoke tehnologije.
Međutim, ECB se i sama nedavno našla na udaru kritika, posebice od strane francuskih političara, i to tijekom rasprave o jačanju eura u odnosu na dolar i jen. Euro je, naime, od početka godine u odnosu na dolar ojačao više od deset posto, čime je europski izvoz na međunarodnim tržištima postao skuplji, a ograničen je i gospodarski rast.
To je, pak, političare navelo da apeliraju na snižavanje kamatnih stopa, no ECB je, držeći se svoga zadanoga cilja o kontroli inflacije, tijekom ove godine ustrajao na povećanju kamatnih stopa. U proteklih 12 mjeseci povisio ih je u šest navrata po četvrtinu postotnog boda i trenutno iznose 3,5 posto.
Euro je nekoć smatran katalizatorom dublje političke integracije, koja se međutim nije realizirala.
Iako je Europska unija od uvođenja eura doživjela proširenje, primivši u svibnju 2004. deset novih zemalja članica, odbacivanje Europskog ustava na francuskim i nizozemskim referendumima u 2005. za čitav projekt predstavlja korak unazad. A postoje i naznake da je privlačnost eura za zemlje kandidatkinje oslabila.
Slovenija bi 1. siječnja trebala postati 13. članica eurozone, no druge nove zemlje članice EU-a pokazuju manje entuzijazma za uvođenje eura nego prije. Nadalje, gospodarski je napredak također spor. Brojne su vlade, naime, ustuknule pred strukturalnim reformama svojih gospodarstava, a i rast bruto domaćeg proizvoda u Europi posljednjih je godina daleko niži nego u SAD-u. (H)
|
|
 |
|