|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ante Gavranović i Srećko Sertić
|
|
|
|
|
|
O stanju u tekstilnom sektoru govori Mijo Šimić, direktor Tekstilprometa d.d. Zagreb.
|
Mijo Šimić
Osnovan 1949. Tekstilpromet je započeo pred više od 60 godina svoj uspješan put prema najvećem distributeru i trgovcu tekstilnim proizvodima u regiji. Danas je to poslovni sustav čija je osnovna djelatnost proizvodnja, veleprodaja, distribucija i maloprodaja tekstilnih proizvoda.
Svoj uspješan razvojni put i ciklus temeljio je na stručnosti i odanosti zaposlenika te postojanosti upravljanja, bez naglih skokova. Uvijek je svoju poslovnu politiku vezivao uz ozbiljan i profesionalan pristup i rad te prilagođavanje tržišnim prilikama. Takvom politikom uspijevao je održavati svoju vodeću poziciju godinama na uzburkanom tekstilnom tržištu.
Cijeli poslovni sustav zapošljava oko 1500 djelatnika, od čega u samom Tekstilprometu radi njih oko 250. Pod nazivom Lantea Grupa upravlja sa 173 prodavaonice širom Hrvatske, i to pod imenima novih vlastitih maloprodajnih formata kao što su Moderato, Men's Point, Ritual, Vrtuljak, Centra i Naš dom. Istodobno, Lantea Grupa upravlja s nizom monobrand prodajnih mjesta kao što su Pennyblack, Tosca Blu, Triumph, Mango, Gerry Weber, Elena Miro, Benetton, Basler, Skiny, Camel Active, Navigare i drugi. Značajan segment poslovanja odnosi se i na djelovanje ProSport98 koji upravlja vlastitim maloprodajnim formatom Top Sport te monobrand prodavaonicama adidas, Nike, Fila i Diadora.
Tekstilpromet danas raspolaže s više od 22.000 četvornih metara prostora za potrebe veleprodaje i više od 24.000 četvornih metara maloprodajnog prostora. To ga čini, na neki način, i posebno osjetljivim na poremećaje na tržištu. Ozbiljno narušeni tržišni odnosi posljednjih godina zaoštravaju sva otvorena pitanja vezana uz tekstilnu branšu. Stoga je logično upitati kako se gospodarska i ukupna financijska kriza odražavaju na poslovne rezultate ovog poslovnog sustava. O tome razgovaramo s Mijom Šimićem, direktorom Tekstilprometa.
Već u drugoj polovici 2008. zapaženi su upozoravajući signali. U proizvodnji i trgovini dolazi do pada i javljaju se određeni zastoji u odnosu na prethodnu godinu. Počinju se pomalo stvarati nerealno visoke zalihe. Prava kriza je punom snagom izbila 2009. i pogađa svom snagom tekstilnu branšu – i u proizvodnji i u trgovini. Dovoljno je reći da smo u posljednje tri godine zabilježili pad prometa po pojedinim asortimanima za 25 do 30 posto, naglašava Mijo Šimić.
|
Kakve to posljedice ima na tržište?
Kriza i pad kupovne moći stanovništva dovode do ozbiljnih poremećaja na tržištu. Najviše se osjeća pad prodaje robe više i visoke cjenovne razine, pa se u potrošnji vraćamo na smanjenu kvalitetu i niže cjenovne skupine. Ako znamo da smo upravo 2006. i 2007. prešli u potrošnji tekstilnih proizvoda u višu cjenovnu kategoriju, to svakako predstavlja za samu struku korak unazad. Neke programe morali smo već u 2010. napustiti upravo zbog takvih kretanja, jer ih tržišne okolnosti jednostavno nisu dopuštale.
Zapravo, cijelo ovo razdoblje zaoštrava se borba za goli opstanak. Kretanja u potrošnji i rast obujma prodaje u 2006/7. pridonijeli su stvaranju većih zaliha. Padom prodaje to postaje problem pa se u svođenju na optimalan odnos zaliha pribjegava rasprodajama i akcijama sniženja cijena. Svako takvo sniženje nosi sa sobom i porast troškova, što opet nepovoljno utječe na ukupne poslovne rezultate. U konačnici, dobit je iz godine u godinu sve manja.
Na čelu ste velikog poslovnog sustava koji broji više od 1500 zaposlenika. Da li se ovakav sustav u trenucima krize javlja kao prednost ili otežavajući čimbenik?
Poslovni sustav Tekstilprometa djeluje kroz proizvodnju, veleprodaju i maloprodaju. Prednosti su u širini ponude za kupce na jednom mjestu, unutar sustava postoje povratne informacije o realizaciji poslova iz prethodne faze. Na taj način omogućeno je brže reagiranje na donošenje poslovnih odluka bilo da je riječ o proizvodnji, nabavi ili o drugim pitanjima koji obilježavaju poslovanje.
Naravno da je u tako velikom sustavu potrebno ulagati više napora da se usklade sve sastavnice poslovnog procesa. Kriza te napore udvostručuje, ali je postojanje i funkcioniranje sustava ipak značajna prednost zbog sinergijskih efekata koji doprinose većoj efikasnosti cijelog sustava.
|
U kojoj mjeri dolazi do izražaja sinergija sustava?
Sinergija se očituje, prije svega, kroz logističku funkciju. To dolazi do izražaja kroz povezivanje sustava: praćenje proizvodnje, praćenje zaliha, prodaje i svih troškova u cjelokupnom procesu. To daje mnoge prednosti u odnosu na druge koji nemaju takve sinergijske efekte. Mi smo povezali sve servisne službe - od informatike, računovodstva, kadrova, kontrolinga, financija, prijevoza, skladištenja i ekspedita. Nastojimo smanjiti „prazne hodove“, gdje su uštede dosta velike i moguće. S druge strane, svi podaci koji se koriste u poslovanju dostupni su u svakom dijelu procesa pa to pomaže da se brže intervenira u otklanjanju pogrešaka i nedostataka.
Je li moguće u današnjim gospodarskim i financijskim uvjetima funkcionalno održavati takav sustav?
To je pravo pitanje na koje stalno tražimo odgovor. Svjesni smo da je u današnjim uvjetima teško održati sve oblike poslovanja. Naime, proizvodnja je ugrožena uvozom raznih roba upitne kvalitete i zdravstvene sigurnosti, a neusporedivih cijena. Kad je riječ o trgovini onda je u posljednje tri-četiri godine na hrvatsko tržište ušao svatko tko je to želio, bez potrebne selekcije.
Nažalost, ušao je i s nekvalitetnim robama, najčešće čišćenjem svojih zaliha u matičnim zemljama pa postaje upitno kako se uopće boriti u maloprodaji. Još jedna pojava ozbiljno zabrinjava: u posljednje vrijeme čak naša strateška odluka da imamo sve na jednom mjestu postaje upitna. Kupci se sve češće odlučuju za miks, dakle i kupnju obveznog dijela nekvalitetnih roba, što smanjuje udio naših proizvoda u ukupnoj tržišnoj ponudi.
To svakako ozbiljno ugrožava veleprodajnu funkciju. Stoga je potrebno stalno preispitivati strategije za svako navedeno područje i u svim dijelovima procesa u odnosu na nove tržišne uvjete. Radimo pomake u područjima gdje nije moguće održati podjednaki korak u svim segmentima poslovanja.
Tekstilpromet se bavi veleprodajom, distribucijom i maloprodajom. Koliki su udjeli pojedinih segmenata u ukupnom prometu?
|
Veleprodaja sudjeluje u konsolidiranoj bilanci prometa s otprilike 40 posto, na distribuciju otpada 12 posto, dok maloprodaja čini 48 posto prometa. Maloprodaja je danas najmanje isplativa, jer se u njoj ostvaruje najmanja dobit. Visoku dodanu vrijednost u maloprodaji odnose zaista previsoki troškovi pa poslujemo stalno na granici dobitka/gubitka.
Nas posebno pogađa visoki udio prodajnih prostora u središtu grada u odnosu na trgovačke centre. Tu su, istina, najamnine nešto manje, ali je i promet otišao izvan tih središta i preselio se u trgovačke centre.
Sve češće se naglašava pitanje uloge trgovačkih centara, pozitivnih i onih nepovoljnih, na ukupna privredna kretanja. Kako se to odražava na hrvatsku tekstilnu branšu? Koliko je to plod promišljene politike razvoja trgovine, a koliko plod niza slučajnosti, nedozvoljene improvizacije u raspolaganju prostorom, pa i nepoznavanja zakonitosti tržišta?
Danas je potpuno jasno da se u izgradnju trgovačkih centara nije prišlo planski ni prema stvarnim potrebama. Više je to odraz stihijskog pristupa, bez jasnih prostornih planova jedinica lokalne samouprave, što je donijelo i niz dodatnih teškoća u poremećajima na tržištu koje su neke zemlje u našem susjedstvu predvidjele i – izbjegle. Mi jednostavno nismo upravljali tim procesima i to nam se danas obija o glavu.
Istina, dobili smo novu, proširenu ponudu. Ali, s polica u trgovačkim centrima nestaje domaći proizvod, a sve češće smo izloženi nekvalitetnoj ponudi stranih proizvođača. Investitorima u trgovačke centre davale su se nerealne povlastice, oslobađalo ih se plaćanja određenih naknada koje nas opterećuju, a pogodovalo im se i na druge načine. No, svi smo krivi za takvo stanje. Svi smo se borili da uzmemo „kvadrat više“.
Ulagači su to iskoristili i dizali cijene najma pa ih i sada drže na visokoj razini. U poslijednje vrijeme se stvaraju čak i udruge za zaštitu najmoprimatelja, jer su cijene najma prostora prešle sve granice i nisu usklađene s platežnim mogućnostima sudionika na tržištu. S druge strane, sklapani ugovori koji su negdje na granici moralnog, otežavaju raskid najma i stavljaju pred trgovce velike probleme. Nema klauzula za izlazak bez plaćanja naknade do kraja ugovorenog odnosa. Najmoprimci su trenutno zaista u vrlo nepovoljnom položaju u odnosu na najmodavce, odnosno investitore.
|
Razmišljate li o novim poslovnim potezima kako bi amortizirali uočene nedostatke, a ujedno unaprijedili ukupno poslovanje tvrtke?
Upravo sada radimo na programu vertikalnog povezivanja veleprodaje i maloprodaje. Na taj način će se stvoriti taj novi pristup koji će omogućiti efikasnije poslovanje i brže reakcije na pojedine probleme koji se pojavljuju. Pokušavamo ubrzati sve poslovne procese zbog efikasnijeg odlučivanja i povećanja ukupne odgovornosti. Uz smanjivanje troškova – što nam je temeljna preokupacija – takav pristup omogućuje i dodatnu racionalizaciju što bi trebalo rezultirati boljim poslovnim rezultatima.
Radimo, dalje, na povezivanju nezavisnih kupaca s kojima uspostavljamo partnerske odnose na pojedinim specijaliziranim tekstilnim asortimanima. Kroz 2012. svaki mjesec organiziramo tzv. „Akcijsku košaricu“ po posebnim uvjetima, što također daje odgovarajuće rezultate. To nam je znak da moramo jače osmišljavati našu specijaliziranu ponudu. Činjenica da je ova akcija povećala 20-30 posto ulazak kupaca u naše prodajne prostore govori da smo na pravom putu u cilju povećanja prodaje. Tome pridonosi i posebna nagradna igra koja je sastavni dio navedene aktivnosti.
Povoljne rezultate postižemo i razmišljamo o franšiznom odnosu kroz naše maloprodajne formate koje smo uspostavili, prije svega kroz Centru i Naš dom.
Koji su planovi za skoriju budućnost tvrtke?
Obavili smo prvi krug razgovora s određenim hrvatskim proizvođačima, njih ukupno 15. Željeli bismo uspostaviti prodaju kompletnog hrvatskog proizvoda na jednom mjestu u smislu „Hrvatska moda“ ili nešto slično. Taj projekt je svojevrsni odgovor na sve veći gubitak maloprodajnih kapaciteta ili smanjivanje njihove tržišne uloge i sve slabiji plasman roba domaće tekstilne industrije.
Ta ideja trebala je biti realizirana već u prvom dijelu ove godine, ali došlo je do određenih zastoja – jednom zbog financijskih razloga pa ozbiljnih proizvodnih teškoća pojedinih potencijalnih partnera. U okviru tog projekta potrebno je osigurati stabilnost programa ponude, kontinuitet ponude te konkurentne cijene usklađene s kvalitetom proizvoda.
|
Kako ste u poslovnom sustavu neposredno vezani uz trgovinu, ali i proizvodnju, u prilici ste realno ocijeniti mogućnosti hrvatske tekstilne industrije i njenu perspektivu?
Tekstilna industrija, kao i svaka druga proizvodnja, susreće se na malom tržištu s problemima plasmana, napose izvoza. Samo izvoz može donijeti novi dohodak, novu stvorenu dodanu vrijednost, otvarati nova radna mjesta i ojačati kupovnu moć stanovništva. To je, čini se, trenutno i najveći problem hrvatskog gospodarstva.
U takvim uvjetima postavlja se pitanje ima li naša tekstilna industrija perspektivu. Trebamo šire sagledati položaj ove industrije unutar EU. Tržište EU promijenilo je odnos prema tekstilnim proizvodima: traži najbolju kvalitetu i visoku razinu obrade, a sve to uz niske cijene. Dodatno se javljaju i zahtjevi za društveno odgovornim ponašanjem, kroz zaštitu prava potrošača i čovjekove okoline. Sve to opterećuje proizvod i smanjuje našu akumulativnost.
No, činjenica je da naša tekstilna industrija može brzo reagirati i služiti kao most opskrbe pojedinih dobavljača iz EU i tu vidim našu realnu šansu. Istina, na tom putu stoji mnogo prepreka koje naša tekstilna industrija mora preskočiti. Tu veliku ulogu vidim u fakultetima i stručnim školama koje moraju tržištu davati osposobljenije kadrove. A kad je riječ o radnoj snazi u tekstilnoj industriji moramo uvijek biti svjesni da je riječ o radno intenzivnoj djelatnosti i da je glavnina raspoložive radne snage ženskog roda. Na to posebno upozoravamo kreatore ekonomske politike.
Znamo da se cijela tekstilna industrija nalazi u vrlo teškom položaju. Što se može učiniti da se taj položaj donekle olakša?
Preporučio bih da se program radne i zaštitne odjeće za institucionalne potrošače podrži kroz našu tekstilnu industriju, jer svugdje u svijetu to radi domaća industrija. U svakom slučaju, trebalo bi promijeniti odnos prema domaćim proizvođačima kroz razne poticaje i uvjete natječaja. Zapošljavanjem se otvaraju nova radna mjesta, pridonosi punjenju proračuna, povećanju kupovne moći itd.
Dalje, moglo bi se promijeniti odnos prema bolovanjima radnika. Zna se da su bolovanja stalna rak-rana za koji nismo našli adekvatno rješenje. Mislim da bi bilo korisnije da se pronašlo neko rješenje da bolovanje u tekstilnoj industriji ne ide na teret firme, a to bi u odnosu na mjeru linearnog smanjenja doprinosa od 2% poena za proračun bilo neutralno, a bila bi velika pomoć industriji koja bi time bila konkurentnija. Činjenica je da je bolovanje problem koji najviše opterećuje upravo tekstilnu industriju, a sadašnji linearni pristup smanjivanja doprinosa za zdravstveno osiguranje ga ne rješava.
I, konačno, HBOR i HAMAG morali bi aktivnije sudjelovati u podizanju tehničke i tehnološke razine domaće proizvodnje. To je jedini način da, kroz obnovu proizvodnje, stvaramo preduvjete za povećani izvoz.
|
|
 |
|