Seniko studio
Broj 3/2012
Izdvajamo iz broja:
Broj 3-2012 - prof. dr. sc. Nikola Knego
Godina strepnje i pritajene nade - Ante Gavranović
Lean (vitki) menadžment – rješenje za krizna vremena - doc. dr. sc. Ivona Vrdoljak-Raguž
Održano 16. Nacionalno savjetovanje o gospodarstvu i poduzetništvu
Poremećaji na tržištu ugrožavaju proizvodnju i trgovinu - Ante Gavranović i Srećko Sertić
Kongres menadžera i poduzetnika: Nastavak loših trendova
Otvorena automatizirana krojnica u KOTKI - Ante Gavranović
Održana Akademija povodom Dana HOK-a i 160. obljetnice organiziranog obrtništva
S a d r ž a j - 3 - 2012
Zakonski okvir za poslovanje trgovine
Srećko Sertić
Ojačati konkurentnost domaće proizvodnje i trgovine
Vedran Kružić, pomoćnik ministra gospodarstva, govori o položaju trgovine, nastojanjima da se poboljša zakonodavni okvir za njeno poslovanje te upućuje na traženje konkretnih izlaza u novom pozicioniranju trgovine u ukupnom gospodarstvu.
Vrijeme u kojem živimo karakteristično je po učestalim promjenama u sferi poslovanja u svim segmentima privređivanja. Posljednjih godina svjedoci smo čestih promjena u uvjetima poslovanja, na što su poduzetnici posebno osjetljivi. Ta osjetljivost se povećava s brzim promjenama na tržištu i poslovnom okruženju, ali i dinamičnim promjenama koje nastaju zbog neočekivanih poremećaja na pojedinim područjima. Jasno je da i trgovina, posebno maloprodaja, nije imuna od takvih kretanja.

Trgovina u cjelini, a posebno maloprodaja, u Hrvatskoj pripada među najvažnije dijelove hrvatskoga gospodarstva. Preko trgovine Hrvatska se ubrzano globalizira, što je posebna dimenzija njene uloge u privrednom životu naše zemlje. Praksa pokazuje da dobrim dijelom upravo trgovina pokazuje put ostatku gospodarstva ukazujući na načine prilagodbe poslovanja suvremenim svjetskim trendovima.

Hrvatska trgovina na malo iznimno je konkurentan i složen sektor te ga se treba promatrati u svjetlu svih specifičnosti koji određuju poslovanje poduzetnika u cijeloj djelatnosti. Osim samog poslovnog aspekta, u obzir se trebaju uzeti i socio-demografski pokazatelji, zemljopisna specifičnost, što uz sve bliže pristupanje Hrvatske Europskoj uniji i svakodnevno važnu temu zaštite potrošača, tvori spektar trgovine na malo i otvara brojne teme te traži prilagođena rješenja za svaki pojedini aspekt. Na koji način svim ovim otvorenim pitanjima pristupaju u resornom Ministarstvu gospodarstva razgovarali smo s pomoćnikom ministra Vedranom Kružićem.
Vedran Kružić
Vedran Kružić
Trgovina je važan segment hrvatskoga gospodarstva i po svim elementima ima značajan udio u broju poduzetnika i broju zaposlenih. Nažalost, već se nekoliko godina smanjuje udio koji trgovina pridonosi rastu BDP-a. Mnogi trgovci, osobito mali obrtnici, zatvaraju vrata jer ne mogu izdržati gospodarski i financijski pritisak. Gdje vidite razloge takvim kretanjima?

Nakon dužeg niza godina u Hrvatskoj kada je trgovina, odnosno osobna potrošnja, predvodila rast bruto domaćeg proizvoda došli smo u situaciju kada je trgovina izrazito ovisna o rastu gospodarstva, pri čemu bilježi slabije stope rasta nego ranije, pa čak i one s negativnim predznakom. Vidimo da se s tim trendom suočavaju i susjedne države. Primjerice, Italija bilježi pad maloprodaje u iznosu od 7 posto na godišnjoj razini.

Ministarstvo gospodarstva postavilo je nekoliko prioriteta, od kojih je najvažniji stvaranje povoljnije investicijske klime s ciljem pokretanja ekonomski opravdanih investicija, zatim zapošljavanje i povećanje broja zaposlenih u RH te pokretanje hrvatske proizvodnje koja treba biti tehnološki napredna, inovativna i konkurentna. Pokrenut je i postupak suzbijanja sive ekonomije i njome izazvane nelojalne konkurencije te preusmjeravanje sustava potpora i poticaja u izvozno konkurentne sektore.

Trgovina je vrlo važan sektor gospodarstva u Republici Hrvatskoj u kojoj posluje 32 posto gospodarskih subjekata, koji zapošljavaju 16 posto od ukupnog broja zaposlenih i pridonose 10 posto udjela u BDP-u zemlje. S druge strane, smanjenje broja zaposlenih u sektoru trgovine za 8 posto u posljednje tri godine upozorava na to da se događaju određeni negativni trendovi. Naša su očekivanja da će trgovina na malo do kraja godine biti u padu do tri posto u odnosu na 2011. godinu, ali smo uvjereni kako ćemo već tijekom iduće godine s novim investicijskim ciklusom i novim zapošljavanjem okrenuti taj trend u pozitivnom smjeru.

Ulazeći u srž problema pada prometa u maloprodaji u posljednjim godinama, nije zgorega navesti podatak o štednji građana. Od 2008. godine, kada su devizni depoziti iznosili 80 milijardi kuna, tijekom 2011. godine zabilježen je osjetan rast na ukupno 109 milijardi kuna. Može se stoga zaključiti kako se jedan dio kontrakcije u maloprodaji skriva i u povećanoj štednji građana u proteklih nekoliko kriznih godina, što je i razumljivo jer su građani postali znatno oprezniji kada je u pitanju njihova financijska imovina.
Postavljeni jasni prioriteti

Tvrdi se da današnji opstanak domaće proizvodnje ovisi prvenstveno o mogućnostima plasmana. S druge strane, na policama trgovačkih lanaca ima sve manje proizvoda domaće industrije. Koliko trgovina pridonosi plasmanu domaće poljoprivredne i prehrambene industrije i koliko je ona važna za daljnji razvoj ovih djelatnosti?

Istina je da na policama trgovačkih lanaca ima sve manje proizvoda domaće industrije. Upravo je to jedan od pokazatelja zbog kojih je Vlada i odlučila krenuti u novi investicijski ciklus u okviru kojega su posebno značajne, uz energetiku, industrija temeljena na inovacijama i visokoj tehnologiji, te prehrambena industrija.

Navedeno usmjerenje podrazumijeva potpore u industriji proizvodnje hrane, ulaganja u navodnjavanje te povećanje obradivih površina u poljoprivredi. Podrazumijeva se i dodatno ulaganje u istraživanje i razvoj s ciljem povećanja konkurentnosti, standarda kvalitete, industrijskog dizajna te kvalitetnog marketinga hrvatskih proizvoda.

Izrazito je važno da je „brand awareness“ pokazatelj kod hrvatskih potrošača i dalje okrenut u smjeru domaćih brendova – hrvatski proizvodi iznimno dobro kotiraju kod potrošača unatoč velikoj konkurenciji međunarodnih robnih marki koje su u proteklih 20 godina nesmetano ušle i još uvijek ulaze na naše tržište. To zorno pokazuje kako postoji potencijal za povećanje konkurentnosti i za ekspanziju hrvatskih brendova na druga tržišta.

Štoviše, mišljenja sam kako nedovoljno koristimo turizam u promociji naših proizvoda jer bi uistinu bilo jako dobro kada bi strani turist, po povratku s ljetovanja u Hrvatskoj, u svojoj zemlji u lokalnoj trgovini mogao pronaći proizvode s kojima se upoznao tijekom odmora. Inozemni proizvodi, poglavito oni kvalitetni, dobrodošli su na našem tržištu.

Hrvatska se obvezala na slobodan protok roba, ali smatram kako naša zemlja, jednako tako, ima dovoljan broj svojih kvalitetnih proizvoda koji se mogu nametnuti, kako na domaćem tržištu, tako i na tržištima šire regije. Zbog te perspektive vrlo je važno zadržati tretman i uvjete ugovora o slobodnoj trgovini koje je sklopila RH sa zemljama CEFTA-e a koji prestaju važiti ulaskom RH u EU.
Jači od prosjeka unutar EU

Kako gledate na daljnji razvoj trgovačkih centara u Hrvatskoj? Sve više prevladava mišljenje da se u njihovu izgradnju krenulo stihijski, bez jasne vizije i sagledavanja posljedica. Treba li Hrvatskoj još tih centara?

Na početku potrebno je naglasiti kako je svaka investicija u Republiku Hrvatsku više nego dobro došla. Kada su u pitanju trgovački centri onda je razvidno kako pojedine županije imaju izraženu potrebu za izgradnjom trgovačkih centara, dok su, istodobno, druge županije ili pojedine regije unutar njih izrazito zasićene kvadratima izgrađenih objekata te vrste. Stoga je jasno da moramo utjecati na kvalitetnije urbano planiranje i bolji teritorijalni raspored trgovačkih centara.

U posljednjih desetak godina u Hrvatskoj je planirana izgradnja 4 milijuna četvornih metara prodajnih površina trgovačkih centara, što po stanovniku iznosi 0,90 četvornih metara. Ako to usporedimo s Europskom unijom Hrvatska ima 250 kvadrata trgovačkih centara na 1000 stanovnika, dok je prosjek država članica EU 190 metara kvadratnih na 1000 stanovnika. Kada je riječ o prodajnoj površini i tu prednjačimo, jer Hrvatska raspolaže s 434 četvorna metra, dok je prosjek EU 337 četvornih metara prodajne površine na 1000 stanovnika.

Stupanjem na snagu Zakona o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja Ministarstvo gospodarstva nema obvezu izdavanja suglasnosti u svrhu dobivanja lokacijske dozvole tako da smo s 2011. godinom zapravo prestali zaprimati zahtjeve i od tada pratimo kvadraturu trgovačkih centara jedino kroz dostupne statističke podatke. No, razvidno je da se osjeća svojevrsni pad u odnosu na prethodne godine, iako smo svjedoci da se svake godine u Hrvatskoj otvori nekoliko novih trgovačkih centara. Neki od njih, nažalost, počinju se i zatvarati.
Potrošači su se jednostavno preselili u te centre. Središte grada ostaje potrošački opustošeno. Sve je više trgovačkih lokala kojima su spuštene rolete. Može li se nešto učiniti za ponovno oživljavanje jezgri gradova kao središta poslovne aktivnosti? Ima li uopće razmišljanja o tom problemu koji ozbiljno narušava sam izgled gradova?

Definitivno se može zaključiti kako se život preselio u trgovačke centre, dok središta gradova, nažalost, ostaju dobrim dijelom opustošena. Zatvoreni su brojni lokali. Rješenje za ovaj problem sam već spomenuo, a riječ je o osmišljenom i kvalitetnom urbanom planiranju.

Prije toga valja ukazati na činjenicu kako danas živimo u ubrzanom ritmu, da je došlo do tehnološkog razvoja u svakom aspektu modernog života i da ljudi imaju sve manje slobodnog vremena te imaju želju i potrebu različite obveze obavljati na jednome mjestu. U trgovačkim centrima, osim različitih oblika trgovačke djelatnosti, nalazimo i banke, restorane, telekomunikacijske operatere, brojne uslužne djelatnosti.

Jačanjem segmenta trgovačkih centara nije samo ugrožena egzistencija malih trgovaca, već i ugostitelja, malih restorana ili podružnica banaka, izletišta koji iz godine u godinu gube promet. Iako još jednom pozdravljam svaku investiciju, opet ponavljam kako je u ovom sektoru potrebno bolje planiranje tih investicija kako ne bi došlo do neželjenih posljedica koje se očituju na način da, primjerice, otvaranje 1000 radnih mjesta u trgovačkim centrima za sobom povuče zatvaranje možda i dvostruko većeg broja radnih mjesta u bližoj okolici takvih objekata. To se može izbjeći dobrim pozicioniranjem, promišljenim planiranjem i anticipiranjem stvarne potrebe za izgradnjom maloprodajnog sadržaja.

Ako se okrenemo prema središtima gradova, onda je jasno kako će se s rastom standarda života i s jačanjem srednje klase, koja je i glavni motor razvoja svakog društva, određeni specijalizirani sadržaji, inovativne i atraktivne trgovine početi ponovno događati u jezgrama gradova. Mislim da nam i turizam u tom dijelu pruža veliku prednost čije sinergijske mogućnosti treba svakako iskoristiti kroz spajanje turističke i trgovačke ponude.

Za razliku od zemalja gdje se turizam događa u resortima omeđenim bodljikavom žicom, Hrvatska nudi svoja urbana središta, gradske tržnice, piktoresne trgovine, sve svoje okuse i mirise kao ultimativan turistički proizvod uz maksimalnu sigurnost gosta uz minimalnu stopu kriminala. Također, važno je reći i kako su cijene najma trgovačkog prostora u pojedinim hrvatskim gradovima u velikoj mjeri nerealne i jedan su od razloga što određeni prostori u središtima tih gradova ostaju zatvoreni i neiskorišteni.

Jedna od bitnih odrednica za povećanje prometa je i privlačenje kupaca iz šire regije čime bismo okrenuli trend koji je dugo godina bio prisutan, temeljen odlaskom hrvatskih građana u kupovinu u susjedne zemlje.
Oštrim mjerama protiv sive ekonomije

Ministarstvo gospodarstva, kao resorno ministarstvo, najavilo je žestoku borbu protiv sive ekonomije koja je u trgovini poprilično razvijena. Kakvim mjerama se to nastoji postići i što to znači za same trgovce?

Pojavne oblike sive ekonomije svako uređeno društvo pokušava ograničiti različitim mjerama i aktivnostima. Pri tome je prvenstveno riječ o suzbijanju svih oblika neregistrirane djelatnosti, poboljšanju zakonskog okvira, stvaranju ravnopravnih uvjeta na tržištu, pojačanom inspekcijskom nadzoru i suzbijanju nelojalne tržišne utakmice.

Ovih dana pokrenuli smo ozbiljan dijalog, zatražili da nam se tijela državne uprave, granske udruge, Državni inspektorat, Hrvatska obrtnička komora i druge institucije očituju u kojim sve dijelovima nailaze na eklatantne primjere sive ekonomije s prijedlozima mjera i rješenja. Mogu reći da smo zaprimili izuzetno kvalitetne inpute, zahvaljujući izuzetno velikom odazivu svih tih tijela i vjerujem kako ćemo uskoro imati kvalitetan prijedlog mjera kojima ćemo sve predložene alate implementirati.

Govoreći o sivoj ekonomiji, zabrinjavaju nas i rezultati dostupnih istraživanja koji Hrvatsku svrstavaju u sam vrh europskih zemalja po udjelu sive ekonomije u gospodarstvu. Taj udio iznosi gotovo 30 posto, premda naše interne analize govore da je ta brojka znatno manja. Prosjek udjela sive ekonomije na razini EU iznosi 19,2 posto, a od Hrvatske su slabije plasirane jedino Bugarska i Rumunjska.

Sve nas to upozorava kako se po pitanju smanjivanja sive ekonomije u gospodarstvu Hrvatske nešto mora učiniti. Stoga ćemo poduzeti koordiniranu akciju s tijelima državne uprave, a do sada smo već krenuli u određene korake kroz regulatorni okvir te koordinaciju rada inspekcijskih tijela sa ciljem minimiziranja sive ekonomije.

Naglasak će se staviti na inspekcijski nadzor, na kvalitetno predložene mjere, prevenciju kroz razne oblike edukacije i promidžbe i, što ocjenjujemo posebno važnim, u taj proces uključiti širu društvenu i ekonomsku zajednicu – predstavnike strukovnih udruga, sindikata, tijela koja djeluju u području zaštite potrošača i dr.

Sve navedene mjere nisu ništa novo jer se radi o aktivnostima koje se na neki način podrazumijevaju, međutim, ono gdje očekujemo značajan iskorak i jednako značajne, mjerljive rezultate jest pojačan i učinkovit nadzor.
Otvoreni smo za prijedloge

Nedavno je donijet novi Zakon o trgovini. Struka prigovara da se – usprkos određenom napretku - ipak nije dovoljno slušalo i uvažavalo konkretne primjere iz prakse koji otežavaju život, posebno malih trgovaca. Kako uopće uspostaviti konstruktivan dijalog između vlasti i trgovine?

Naša obveza i djelatnost kao ministarstva je da kontinuirano pratimo zbivanja na tržištu te, shodno tomu, provodimo i dograđujemo zakonsku regulativu. Svjesni smo važnosti trgovine koja iza prerađivačke industrije čini najveći broj zaposlenih, daje značajan doprinos BDP-u i okuplja 32.000 poduzeća.

Tijekom 2011. implementirali smo u Zakon o trgovini nekoliko novina kao što su, primjerice, institut nastavka obavljanja djelatnosti trgovine u određenom prodajnom objektu, što se odnosi na ispunjavanje minimalnih tehničkih uvjeta i osigurava nastavljanje obavljanja djelatnosti trgovine u prodajnim objektima bez dodatnih dozvola ako se u tom objektu već ranije obavljala takva djelatnost.

To smatramo velikim iskorakom u pojednostavljenju poslovanja subjekata iz ovog sektora. Nadalje, kao što smo već spomenuli, ministarstvo više nije nadležno za izdavanje suglasnosti za dobivanje lokacijskih dozvola za gradnju velikih trgovačkih centara, što je još jedna administrativna barijera manje.

Također, proširujemo krug osoba koje se temeljem zakona imaju pravo baviti trgovinom a nemaju status trgovca, kao što su razne udruge, muzeji, zadruge koji tako dobivaju mogućnost plasmana onih proizvoda za koje su statutom osnovani (npr. suveniri). Zakonom je omogućen i razvoj pokretne prodaje uz uvjet da su ispunjeni zahtjevi lokalne samouprave s ciljem da se trgovina približi ruralnim područjima, otocima i sličnim regijama. Isto tako, važno je i uvođenje najmanjeg kriterija srednje stručne spreme za poslove trgovca i poslovođe.

U ovom trenutku u hrvatskoj trgovini je zastupljeno 10 posto zaposlenih s visokom stručnom spremom i cilj nam je tu brojku u budućnosti povećati. Uvedena je i kaznena odgovornost za građane koji bez legaliteta obavljaju prodaju robe izvan prodavaonica suprotno odredbama Zakona o trgovini, čime želimo u jednom dijelu suzbiti udio sive ekonomije u djelatnosti. Također, u suradnji sa sektorskim institucijama želimo izmijeniti još nekoliko pravilnika i uredbi vezano za trgovinu. O tim izmjenama i dopunama možemo govoriti nekom drugom prilikom.

Ne ponašamo se autistično, želimo čuti mišljenja, prikupiti informacije i, uz visoku razinu dijaloga, zajednički iznaći nove i bolje moduse pomoću kojih možemo poboljšati poslovanje u trgovini te postići višu razinu zaštite potrošača.
Postupno vraćanje u kvartovske trgovine

Kako zaustaviti nepovoljne procese smanjivanja broja poduzetnika koji se bave maloprodajom, napose obrtničkih trgovina i posljedični gubitak radnih mjesta?

U posljednje tri godine broj radnih mjesta u hrvatskoj trgovini smanjen je za 8 posto. Razlozi takvom padu su, uz svakako nešto manje volumene prodaje, razvoj informacijskih tehnologija, optimizacija poslovanja i ulaganje trgovačkih lanaca u kvalitetniji tehnološki okvir.

No, s druge strane, tomu je doprinio i težak položaj malih trgovaca, poglavito obrtnika, i posljedično zatvaranje njihovih prodajnih objekata. Od trendova je važno spomenuti pad prometa po kvadratnom metru površine uz porast marži, koncentraciju, internacionalizaciju, pad broja prodavaonica i smanjivanje zaliha uz porast portfelja proizvoda, koji svi zajedno oslikavaju stanje u posljednjih nekoliko godina na tržištu maloprodaje u našoj zemlji.

Problemi koje smo u ministarstvu dijagnosticirali odnose se u prvom redu na troškove logistike i potrebu njihovog snižavanja, zatim značajno niža produktivnost rada malih trgovaca koji čine 17 posto ukupne zaposlenosti u trgovini, a generiraju samo 5 posto prometa te imaju značajno niži koeficijent obrtaja trgovačke robe, pri čemu visoki troškovi financiranja zaliha te nepovoljni uvjeti nabavljanja robe imaju odraza na više prodajne cijene u njihovim prodajnim objektima.

Stoga, savezi i udruživanja malih trgovaca predstavljaju određeno prirodno rješenje, no i to ponekad nije jednostavno ostvariti. U trgovini se možda i ponajbolje očituje ekonomija obujma pa u tome treba tražiti i glavni razlog otežanog poslovanja pojedinačnih trgovca obrtnika. Ono što može ohrabrivati jesu i trendovi prisutni u europskim zemljama a koji ukazuju na postupno vraćanje potrošača u male kvartovske trgovine.

Jedan od mogućih pristupa za male trgovce je svakako i unapređenje tehnologije te razvijanje elektroničke trgovine putem interneta. Sve je zastupljeniji i mPayment, plaćanje proizvoda i usluga mobilnim aparatima.

Primjerice, u Velikoj Britaniji internetsko poslovanje čini 8 posto BDP-a zemlje. Online maloprodaja, najbrže je rastuća industrija u Europi koja je u 2011. godini zabilježila rast od zavidnih 18 posto i predstavlja oko 8 posto ukupne maloprodaje. Prema nama dostupnim podacima, u Hrvatskoj 39 posto poduzeća kupuje putem interneta, 26 posto poduzeća preko interneta nudi svoje proizvode i usluge, ali samo 17 posto fizičkih osoba kupuje online. Upravo to govori koliko u tom dijelu postoji prostora za razvoj trgovine na malo.
Mogu li se sa strane Ministarstva gospodarstva očekivati neke nove inicijative u pogledu položaja trgovine?

O tome smo dobrim dijelom već govorili i spomenuli inicijative i mjere koje su u tom smjeru poduzete. Dodao bih još da smo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini sa svim uvedenim novinama, koji smo uveli tijekom 2011. godine, napravili značajan pomak, ali treba i dalje ulagati napore u njegovom adekvatnom provođenju. Nadalje, u suradnji sa svim zainteresiranim institucijama, kao što su HGK, HOK i ostali, zasigurno ćemo donijeti i implementirati određene izmjene.

Ministarstvo gospodarstva spremno je razmotriti sve inicijative koje će kvalitativno doprinijeti boljem uređenju sektora trgovine, zaštite statusa i razvoja trgovaca, zaštite potrošača i, općenito, ići u smjeru rasta gospodarstva kao zajedničkog cilja. Vrlo nam je važno povećati i udio domaće industrijske proizvodnje u hrvatskoj maloprodaji.

Izrada novog Nacionalnog programa zaštite potrošača

Koje sve aktivnosti poduzima Ministarstvo gospodarstva u području zaštite prava potrošača?

U razdoblju od 2008. do 2011. proveden je projekt savjetovanja potrošača u četiri savjetovališta (Osijek, Zagreb, Split i Pula), za što je na godišnjoj razini izdvajano 1,3 milijuna kuna. Isto tako, svake godine provodi se projekt informiranja i edukacije potrošača.

Za taj projekt je od 2008. do 2012. izdvojeno 860 tisuća kuna. Za ovu smo godinu upravo raspisali javni natječaj, vrijedan 250 tisuća kuna, za provedbu projekta informiranja i edukacije potrošača. Riječ je o natječaju za najviše pet projekata na području zaštite potrošača s ciljem pokretanja brojnih tema o zaštiti potrošača te educirala i senzibilizirala javnost. Prednost će imati inovativni, temeljeni na suvremenim medijima. Vjerujem da bismo u narednim brojevima Suvremene trgovine mogli i pobliže predstaviti neke od tih projekata.

Nadalje, ono što nas očekuje je izrada novog Nacionalnog programa zaštite potrošača za razdoblje od 2013. do 2016. godine. Polazišna osnova za taj program je stvaranje kvalitetnog pravnog temelja za zaštitu potrošača, jačanje nadzora na tržištu, edukacija cjelokupne javnosti o zaštiti prava i ekonomskih interesa potrošača, intenziviranje svih sudionika u provedbi politike zaštite potrošača, razvoj izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova, institucionalno jačanje kapaciteta i jačanje potrošačkog pokreta. Važno je naglasiti kako smo u 2013. godini obvezni osnovati Europski potrošački centar sa svrhom prekograničnog rješavanja sporova potrošača iz različitih zemalja.

Izdvajamo iz broja:
Broj 3-2012
Godina strepnje i pritajene nade
Lean (vitki) menadžment – rješenje za krizna vremena
Održano 16. Nacionalno savjetovanje o gospodarstvu i poduzetništvu
Poremećaji na tržištu ugrožavaju proizvodnju i trgovinu
Kongres menadžera i poduzetnika: Nastavak loših trendova
Otvorena automatizirana krojnica u KOTKI
Održana Akademija povodom Dana HOK-a i 160. obljetnice organiziranog obrtništva
S a d r ž a j - 3 - 2012
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa