Seniko studio
Broj 3/2012
Izdvajamo iz broja:
Broj 3-2012 - prof. dr. sc. Nikola Knego
Zakonski okvir za poslovanje trgovine - Srećko Sertić
Lean (vitki) menadžment – rješenje za krizna vremena - doc. dr. sc. Ivona Vrdoljak-Raguž
Održano 16. Nacionalno savjetovanje o gospodarstvu i poduzetništvu
Poremećaji na tržištu ugrožavaju proizvodnju i trgovinu - Ante Gavranović i Srećko Sertić
Kongres menadžera i poduzetnika: Nastavak loših trendova
Otvorena automatizirana krojnica u KOTKI - Ante Gavranović
Održana Akademija povodom Dana HOK-a i 160. obljetnice organiziranog obrtništva
S a d r ž a j - 3 - 2012
Godina strepnje i pritajene nade
Ante Gavranović
Ozbiljno stanje u hrvatskom gospodarstvu i rastuće nezadovoljstvo tim stanjem može se očitavati na različite načine. Činjenica da je Vlada na svojim web-stranicama smatrala potrebnim objaviti sve pozitivne mjere koje bi trebale popraviti tu opću sliku govori da su i oni svjesni nerazmjera poduzetih mjera i stvarnog njihova dosadašnjeg učinka.

To uostalom potvrđuju i učestale kritički intonirane poruke Predsjednika Republike, koji je posljednjih dana u više svojih javnih nastupa uputio Vladi ozbiljne zamjerke, posebno kad je riječ o pokušajima brzog oporavka i izlaza iz recesije u koju smo duboko upali. „Hrvatskoj sada, više nego ikad, treba optimizam. Optimizam je nešto što nam danas elementarno nedostaje“ – ističe predsjednik Josipović.

Polovica godine je za nama. Podvučena crta ispod stvarnih ostvarenja nije pozitivna. Nastavlja se trend smanjivanja proizvodnje i osobne, ali ne i javne potrošnje; smanjuje se nezaposlenost u realnom sektoru, ali raste broj zaposlenih u javnim službama; nema napretka u vanjskotrgovinskoj aktivnosti. Nakon pada BDP-a u prvom tromjesečju, svi su izgledi da će taj pad u drugom tromjesečju biti još izrazitiji.

Najavljeni investicijski bum je, barem zasad, izostao. Usprkos činjenici da je HNB namjeravala otpustiti oko 12 milijardi kuna, poslovne banke nisu pokazale preveliki interes da pod povoljnijim uvjetima servisiraju privredu pa je za financiranje gospodarstva i kreditnih linija otpušteno samo 6,4 milijardi kuna, što će se realizirati preko HBOR-a.

Nezadovoljstvo ekonomskom politikom u ozbiljnom je porastu, a sve veći broj stanovnika smatra da potezi sadašnje Vlade ne osiguravaju promjenu trenda, barem ne u bližoj budućnosti. Hrvatska u ovom trenutku duguje svijetu 45,7 milijardi eura i svako novo zaduživanje predstavlja ozbiljnu opasnost po opstojnost same države. Kičma nesolventnosti i opće nelikvidnosti privrede, ali i društva u cjelini, usprkos oštrim mjerama financijske politike zasad nije slomljena, što sve više otežava normalne gospodarske tokove.
Previše upitnika u ekonomskoj politici
Uopće, previše je upitnika u našoj privrednoj svakodnevici. Upitno je hoće li se i kada ostvariti program investicija koji je najavila Vlada; upitna je dinamika ostvarenja tog programa; upitno je u kojoj će se mjeri strani i domaći kapital usmjeravati na te investicije.

Međutim, zaokret prema snažnoj investicijskoj politici jedina je realna poluga koja bi mogla bitnije promijeniti stanje u hrvatskom gospodarstvu. Jasno, ako se pritom domaća industrija uključi u povećanoj mjeri, što bi otvorilo realan prostor za novo zapošljavanje, ali i punjenje određenih državnih fondova.

Svi realni ekonomski analitičari slažu se u ocjeni da bez jačanja industrijske proizvodnje nema realnih mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta ni povećanog prostora za intenzivniju orijentaciju prema izvozu. Investicije su pritom najvažnija karika pa treba učiniti ozbiljne dodatne napore da se privuku strana ulaganja u domaću proizvodnju. Isto tako, nastojanja su usmjerena na jačanje modela javno-privatnog partnerstva.

Osim ovih problema nepoznat je i način sučeljavanja s dugoročnim rizicima poput nepovoljnih demografskih trendova. Sve je nepovoljniji odnos zaposlenih i umirovljenika, koji sada iznosi 1,20 prema 1 s tendencijom sve većeg približavanja. Hrvatska jednostavno nema dovoljno aktivnog stanovništva da bi mogla promijeniti te odnose.

Potrebni odlučnost i odgovornost
Činjenica je da svi ti elementi neizvjesnosti bitno utječu na provođenje ozbiljnih reformi i potrebnih rezova u cijelom društvu, što će se nepovoljno odraziti i na ukupna gospodarska kretanja. Očito je da Vlada mora preuzeti više odgovornosti i s većom odlučnošću, bez stranačkih kalkulacija, ući u bitku za provođenje reformi koje bi ubrzale gospodarski rast, otvorile nova radna mjesta, stvorile mogućnost povećanog izvoza te – udahnule određenu realnu dozu optimizma u našu svakodnevicu.

Najveći problem je u tome što realni sektor nije u posljednjim desetljećima restrukturiran pa razina njegove konkurentnosti i učinkovitosti ostaje niskom. Teško je očekivati da će se u 2012. slika mijenjati. To konačno pokazuju naglašeno nepovoljni rezultati privrednih kretanja. Hrvatska jednostavno nema dovoljno kvalitetnih proizvoda za izvoz, a tehničko-tehnološka struktura izvoza u stalnom je opadanju.
Pogledamo li kako realizacija takvih ciljeva zaista izgleda u domaćoj gospodarskoj praksi, vidimo da je ona bez jasne vizije, bez novih ideja i zapravo predstavlja reciklažu nekih starih rješenja. Na nedavnoj Konvenciji hrvatskih izvoznika glavni kreator naše ekonomske politike najavio je da će se tek do kraja godine izaći u javnost s razrađenom industrijskom strategijom.

To znači da smo potpuno nepripremljeni ušli u ciklus obnove industrijalizacije. Kako bez jasne strategije odrediti pravce te obnove? Cilj je, na koji se svi zaklinjemo, otvoriti što više novih radnih mjesta. Mogu li nove tehnologije – ako ih i bude – odgovoriti tom zahtjevu? Istodobno, zapostavljamo radno intenzivne djelatnosti koje – pokazalo se – i dalje predstavljaju značajne izvozne potencijale.

Hrvatskoj potreban rast i razvoj
Proizvodnja i izvoz su očito dvije glavne postavke na kojima se zasniva naša ukupna gospodarska budućnost. Udio prerađivačke industrije u BDP-u u nas, međutim, stalno se smanjuje. Kako u tim uvjetima mijenjati praksu?
Pažljiviji analitičari vanjskotrgovinskih odnosa Hrvatske sa svijetom ukazuju na najveću mrlju naše ekonomske politike.

Naime, u razdoblju od 2001. do 2010. vanjskotrgovinski deficit naše zemlje iznosio je 98,85 milijardi USD, a samo u posljednjih šest godina, od 2005. do 2011., taj raskorak iznosio je čak 71,75 milijardi USD. Njegova se vrijednost od 1994. godine na ovamo udvostručila, dok se uvoz u istom razdoblju – učetverostručio. Ove dvije rečenice nalaze se na dva mjesta – pogledaj malo niže dole.

U praksi stalno doživljavamo svojevrsni paradoks. Hrvatska ima dobre logističke i geografske pretpostavke kao investicijska destinacija, ali Vlada mora stvarati atraktivno poslovno okruženje, poduzetničku klimu i potrebnu infrastrukturu. Ključnom ostaje poruka kako su velika i mala ulaganja, strana ili domaća, državna ili privatna, najvažniji pokretač i kotač-zamašnjak u gospodarstvu. Uz njih se vezuje ili pada (realni) optimizam koji je Hrvatskoj u ovom trenutku prijeko potreban.
„Moramo kod ljudi pobuditi optimizam da je investicija u mali obrt – uspjeh. Da bi ih potakli na to, moramo učiniti puno toga i to ne samo financijskim poticajima, nego i time da ljudima ne otežavamo i zagorčavamo život, da ukinemo sve one propise koji bespotrebno koče inventivnost ljudi i koji sprječavaju i demotiviraju strane investitore“ – istaknuo je ovih dana predsjednik Josipović.

Reciklirani programi bez novih ideja
U sad već zaboravljenim predizbornim nastupima prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić pokušao je svoj budući gospodarski program označiti s „PET I“. To su: investicije, industrija, izvoz, integracija i inovacije. Time je, na određeni način, preuzeo misli uvaženog njemačkog teoretičara i kritičara suvremenih društvenih kretanja dr. Hansa Kuenga, koji je u svojoj knjizi „Svjetski ethos za svjetsko gospodarstvo“ također postavio svojih 'pet i'. Zanimljivo je da ih je on poredao, ne slučajno, nešto drugim redoslijedom: Kueng na prvo mjesto stavlja ideje, zatim impulse pa inovacije, a tek onda inicijative i investicije.

Ako samo malo pomnije analiziramo suštinu razlika između na oko sličnih pretpostavljenih ciljeva, dolazimo do potpuno drukčijih pristupa. Te se razlike osjećaju u praktičnoj primjeni tih postavljenih ciljeva. Čačić u svojoj poslovnoj filozofiji polazi od brzih rješenja, traži prečace. Dr. Kueng traži ponajprije viziju, obilježene idejama i impulsima, što je svakako teži, ali i dugoročnije realniji pristup. Mi tražimo i pribjegavamo, uvijek iznova, improvizacijama; svijet teži trajnijim rješenjima.

Kao kriterij za ocjenu gospodarskih odnosa s inozemstvom uzima se pretežito omjer vrijednosti izvoza odnosno uvoza prema ostvarenom BDP-u. Podaci pokazuju da se RH u tom pogledu ponaša veoma različito: u 2011. iznosio je otprilike 19,5 posto. U zemljama EU, čak i onim tranzicijskim, taj je postatak dvostruko veći. Uzmimo samo odnos Hrvatske i Slovenije: na svakog stanovnika Hrvatske otpada nešto preko 2000 eura izvoza; na svakog Slovenca otpada više od 9000.

Nitko me ne može uvjeriti da takva razlika ne proizlazi iz trajno potpuno neadekvatne politike prema izvoznicima. Hrvatski izvoz u najmanju ruku stagnira, iako je to samo vrlo blagi izraz ukupne nemoći naše makroekonomske politike da izmijeni trendove u tom pogledu.
U složenoj i problemima bremenitoj hrvatskoj svakidašnjici kao da se zaboravlja da je nepogovorna orijentacija na izvoz neka vrsta naše gospodarske sudbine i da o sposobnosti raz-rješavanja toga pitanja uvelike ovisi i budući ukupni razvoj hrvatskoga gospodarstva.

Hrvatskoj su danas, kao nikada u njenoj povijesti, potrebni rast i razvoj. Kako u tome pronaći vlastiti prostor, prepoznati vlastite šanse, temeljno je umijeće, ali i velika odgovornost onih koji kreiraju ekonomsku politiku ove zemlje. Raskorak izvoza i uvoza zapravo je trajna konstanta hrvatskoga gospodarstva.

No, pritom valja imati u vidu barem dvije činjenice. Prvo, kakva je struktura uvoza i u što se ona preusmjerava i, drugo, mijenjaju li se uvozom realne izvozne mogućnosti, tj. omogućava li uvoz opreme bitnije promjene u osposobljenosti hrvatskih izvoznika. Odgovori na oba postavljena pitanja zasad su nepovoljni i to je ono što u ukupnom stanju zapravo i najviše zabrinjava. Zapravo, nedostaje jasna vizija kakvu industriju želimo i možemo izgraditi odnosno čime želimo izaći na svjetska izvozna tržišta.

Uspjeh ili neuspjeh Vlade upravo na tom planu može biti odlučan za oporavak gospodarstva. Ovako smo sučeljeni s godinom strepnje i bojazni daljnjeg urušavanja hrvatskog gospodarstva. Ipak, tinja i malo pritajene nade da će gospodarski trendovi ipak krenuti drugim pravcem.

Izdvajamo iz broja:
Broj 3-2012
Zakonski okvir za poslovanje trgovine
Lean (vitki) menadžment – rješenje za krizna vremena
Održano 16. Nacionalno savjetovanje o gospodarstvu i poduzetništvu
Poremećaji na tržištu ugrožavaju proizvodnju i trgovinu
Kongres menadžera i poduzetnika: Nastavak loših trendova
Otvorena automatizirana krojnica u KOTKI
Održana Akademija povodom Dana HOK-a i 160. obljetnice organiziranog obrtništva
S a d r ž a j - 3 - 2012
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa