|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ante Gavranović, Branko Pavlović i Srećko Sertić
|
|
|
|
|
|
Stvaranje uvjeta za povećanje ukupnog broja zaposlenih
|
|
Gordan Maras, ministar poduzetništva i obrta, govori o aktualnim pitanjima poduzetništva i strateškim odrednicma za buduće aktivnosti na tom području
|
|
Novootvoreno Ministarstvo poduzetništva i obrta odgovor je na brojne zahtjeve u tom pogledu, posebno sa strane malih poduzetnika i obrtnika koji vrlo često u golemom ranijem Ministarstvu nisu nailazili na potrebnu podršku i razumijevanje. Očekivanja su sada osjetno povećana, pa pred novim Ministarstvom stoje mnoga otvorena pitanja, koja traže jasne odgovore. Upravo o tim očekivanjima i novoj ulozi razgovaramo s Gordanom Marasom, ministrom poduzetništva i obrta. Prva pitanja se, jasno, odnose na najavu otvaranja novih radnih mjesta, novih poduzeća i novih obrta.
|
U prvih 60 dana nove Vlade pokrenuli smo dosta novih mjera koja idu za reaktiviranjem gospodarskih aktivnosti. Niz zakona, za koje procjenjujemo da će pridonijeti tom temeljnom zadatku, u proceduri je ili je već prihvaćen. Tu mislim, prije svega, na prihvaćanje Državnog proračuna koji cijelim svojim sadržajem ide za ulaganjima i rasterećenjem gospodarstva, ali i na niz zakonskih odredbi s područja porezne politike, smanjivanje doprinosa za zdravstveno osiguranje, smanjenje parafiskalnih nameta, odredbe koje donose poslodavcima pogodnosti ako reinvestiraju dobit. Ukratko, čine se ozbiljni napori da poduzetnicima ostane više sredstava za poticanje proizvodnje i novo zapošljavanje.
Svrha tih nastojanja je smanjivanje cijene rada, koja je kod nas očito nerealna?
Da, smatramo da je cijena rada previsoka i predstavlja ozbiljnu kočnicu u pokretanju novih radnih mjesta. Nekonkurentni smo prema zemljama u okruženju. Samo smanjenje stope doprinosa za zdravstveno osiguranje trebalo bi donijeti gospodarstvu smanjene troškova od 2,5 milijardi kuna. Smanjenje parafiskalnih nameta također bi trebalo rasteretiti privredu za oko 400 milijuna kuna. Nominalno, znači, rasterećujemo gospodarstvo s otprilike tri milijarde kuna. Očekujemo da će poduzetnici ta sredstva iskoristiti za povećanje svoje konkurentnosti i nova ulaganja. To otvara prostor i za novo zapošljavanje.
|
To je svakako širi program, koji ima dugoročne ciljeve na sva tri ova spomenuta segmenta?
U pravu ste. Mi sada govorimo o zapošljavanju 50.000 radnika u malom poduzetništvu i obrtu. No, cilj je ove Vlade dugoročno mnogo ambiciozniji: nadamo se u dva mandata povećati ukupan broj zaposlenih u hrvatskom gospodarstvu na otprilike dva milijuna.
Sadašnja razina ukupne zaposlenosti ne daje potrebne odgovore za našu gospodarsku budućnost. Svjesni smo činjenica da sva postojeća poduzeća neće bez potrebnog restrukturiranja preživjeti upravo zaoštrenu financijsku disciplinu i druge mjere stabilizacije i konsolidacije tržišta. Stoga je otvaranje radnih mjesta koja sam najavio nužno kako bismo zaustavili sadašnje nepovoljne trendove.
Dio takvih nastojanja vezan je uz poticanje ulaganja. To je i temeljna okosnica na kojoj Vlada zasniva svoju projekciju rasta BDP-a?
Plan investicija, kojeg je Vlada prezentirala ovih dana, iznosit će otprilike osam milijardi kuna u tijeku ove godine. Ulaganja bi se pretežito odvijala kroz javni sektor, a odnose se na energetiku, promet, turizam, poljoprivredu i područje zaštite okoliša.
Ta ulaganja vuku za sobom otvaranje novih radnih mjesta, osnivanje novih tvrtki, oživljavanje nekih obrta i malih poduzeća koje su zbog nedostaka posla prestala raditi. Zakonski okvir koji omogućava taj novi investicijski ciklus smo zatvorili, a sada je ključno pitanje hoćemo li biti u stanju realizirati ove ciljeve.
Kako sve to financirati?
Potrebno je naglasiti da financiranje nije upitno. Djelomično se ono odvija kroz državni proračun, a ostali dio kroz financiranje na međunraodnom tržištu. Tu mislim na EIB, EBRD, domaće banke koje su dosta visoko likvidne i, konačno, kroz privlačenje investitora preko raznih gospodarskih fondova.
Financije, znači, nisu upitne, a odgovarajući projekti za ovu fazu ulaganja postoje. Bitno je da naša javna poduzeća, kao nositelji tih poslova, pokažu više inicijative, veću pokretljivost, brže reakcije i, svakako, veću učinkovitost u realizaciji. U tom svjetlu postavljeni cilj Vlade da se i u ovoj godini ostvari rast BDP-a od 0,8 posto zvuči realno. Svi oni koji sumnjaju u tu pretpostavku nisu uzimali u obzir ovaj plan investicija u javnom sektoru.
|
Pozornost javnosti izaziva najava strateškog razvoja poduzetništva za razdoblje 2013. - 2020. Što podrazumijeva taj dokument?
To bi trebala biti osnova za programiranje sredstava namijenjenih poduzetnicima kojim bi se definirale mjere i poticaji za održiv i konkurentan razvoj poduzetništva. To je dokument koji moramo napraviti kako bismo znali što uopće želimo na tom području gospodarske aktivnosti, u kojem pravcu idemo.
Takav dokument do sada nismo imali. Pritom je vrlo važno povezivati naše aktivnosti s proračunom Europske unije za razdoblje 2014. - 2020. EU prepoznaje regionalni razvoj, kao i ukupni razvoj malog i srednjeg poduzetništva.
O našoj spretnosti, rekao bih i mudrosti, ovisit će kako ćemo i u kojoj mjeri koristiti sredstva koja stoje na raspolaganju u te svrhe.
Očekujemo da ćemo ulaskom u EU – barem kad je riječ o MSP – dobiti više sredstava iz europskih fondova nego iz hrvatskih izvora. Moramo stoga pripremiti područja, konkretne projekte i jasnu strategiju i viziju poduzetništva u pogledu konkurentnosti, daljnjeg razvoja i, što je posebno bitno, edukacije korisnika tih sredstava.
Kakva je uloga MSP u ukupnom gospodarstvu?
Poduzetništvo je proces koji obuhvaća velike i male tvrtke. Ali, mali su svugdje u razvijenim zemljama motor gospodarskog razvoja i njih treba posebno njegovati. U Hrvatskoj mala i srednja poduzeća čine 99 posto svih gospodarskih subjekata, zapošljavaju 70 posto ukupnoga broja radnika i ostvaruju približno 70 posto BDP-a. Kvalitetna strategija na tom području otvara svakako široki prostor za novi privredni zamah, koji onda uključuje i otvaranje novih radnih mjesta.
Pred neposrednim smo ulaskom u punopravno članstvo u Europskoj uniji. U kojoj su mjeri naši poduzetnici pripremljeni za taj čin?
Ulazak na tržište Europske unije je složen proces za naše poduzetnike. Istina, otvara se novo, veliko tržište, ali jača i konkurencija na domaćem. Svjesni smo da veliki broj poduzetnika i obrtnika nije sporeman za tu novu tržišnu utakmicu. Mnogi od njih nemaju potrebne certifikate, nisu u svom poslovanju prilagođeni standardima EU. Pred nama je nešto više od godinu dana da nešto napravimo na standardizaciji poslovnih procesa u obrtništvu i MSP, kako bi ona mogla nesmetano nastaviti s djelovanjem.
Izjavili ste da očekujete kako ćemo za MSP i obrtništvo povlačiti više sredstava iz europskih fondova nego iz domaćih izvora. Na čemu zasnivate tu tvrdnju?
Dosad su bili ograničeni određeni fondovi. Ove ćemo godine, izgledno, povući oko 10 milijuna eura, sljedeće računamo na 20, a 2014. na još više. Nakon ulaska u EU računamo na povećanje tih sredstava, otprilike na 40-50 milijuna eura godišnje.
|
Ipak, u korištenju tih sredstava doći će do nekih ozbiljnih promjena, posebno kad je riječ o potporama?
Europska unija priznaje samo horizontalne potpore i potpore koje se mogu aplicirati na mala i srednja poduzeća, dakle pojedinačno do 200.000 eura u roku od tri godine, a kad je riječ o regionalnim projektima onda se može povući i do sedam milijuna eura. Tu nema prostora za sektorske potpore koje smo dosad imali.
Znači, tu moramo biti realni i pripremiti gospodarske subjekte na te promijenjene okolnosti. Ako znamo da sektorske potpore u Hrvatskoj danas čine oko 80 posto svih sredstava u tu svrhu, problemi koji nas očekuju nisu ni malo jednostavni. Potpore za, recimo, zaštitu okoliša ili povećanje konkurentnosti – koje su u EU dominantne – bile su u nas gotovo potpuno zapostavljene.
Kako zamišljate suradnju s Hrvatskom gospodarskom komorom, Hrvatskom obrtničkom komorom, Hrvatskom udrugom poduzetnika i drugim relevantnim institucijama u tom pogledu?
Ovo Ministarstvo je kao ključno prepoznalo suradnju s HOK-om, HUP-om i HGK koja ima i najširu infrastrukturu za obavljanje brojnih poslova koji nas očekuju. Tu bih još dodao Hrvatsku udrugu zadrugara, koja može biti ključan motor udruživanja poljoprivrednika.
Mnoga naša poljoprivredna gospodarstva ne mogu opstati na sadašnjim osnovama, pa je posebno važno osigurati potrebnu sinergiju koja se putem udruživanja u zadruge može postići. Navedene četiri interesne udruge vidimo kao ključne partnere u realizaciji postavljenih ciljeva.
To pretpostavlja i drugačiji ukupni pristup razvoju u kojem MSP i obrtništvo dobivaju proširenu ulogu?
Kad govorimo u ulaganjima u energetiku, onda polazimo od toga da će specijalizirani obrti ili mala poduzeća doživjeti dodatni procvat, posebno ako se budu udruživala u klastere i nudila određene kompleksne poslovne operacije. Na taj se način osposobljavaju za suradnju s velikim tvrtkama na tom području.
To vrijedi i za druga područja na kojima ulažemo preko javnih poduzeća. Takav pristup oslobađa prostor za povezivanje malih i velikih, pri čemu su velika poduzeća lokomotive ukupnog razvoja, a mala oni potrebni motori koji pokreću tu lokomotivu i daju joj potrebnu snagu. To povezivanje je izuzetno važno, jer sve više jača pritisak na domaće tržište, a EU ne dozvoljava pogodovanje domaćim proizvođačima.
No, znamo da mnogi faktori odlučuju o konačnoj odluci u izboru izvođača, pri čemu blizina, transport , lokacija ili mogućnost pružanja usluga u održavanju imaju posredno veliku ulogu. Tu vidim realno veliku šansu za MSP i obrtništvo.
|
Postoje mišljenja da Hrvatska nije naklonjena razvoju poduzetništa i ima nepovoljnu klimu za njegov razvoj. Kako suzbiti takav dojam?
Nije dovoljno izmijeniti samo zakonski okvir. Potrebno je promijeniti način ponašanja ukupne administracije, mentalitet javne uprave, posebno na lokalnoj razini.
Nemoguće je biti kvalitetno područje za privlačenje stranih ulagača ukoliko je potrebno vrijeme za izmjenu prostornog plana u nekoj županiji 22 mjeseca. Znači, potrebno je ubrzati sve te radnje jer vrijeme teče i nitko od investitora neće čekati.
Uz zakonske propise važno je ubrzati donošenje i osigurati brzu primjenu provedbenih zakona. Ako želimo izmijeniti strukturu stranih ulaganja, moramo mijenjati ukupan dosadašnji pristup. Moramo pronaći modele koji će ubrzavati protok informacija, a pritom osiguravati suradnju lokalnih, županijskih i republičkih čimbenika kako ne bi dolazilo do nepotrebnih i štetnih blokada u realizaciji pojedinih investicija.
Najavili ste promjene u Zakonu o obrtu. Što će se mijenjati?
Zakon o obrtu doživjet će određene modifikacije, i to višekratno, ali u hodu jer treba ozakoniti mnoge promjene koje su u praktičnom životu zapažene. Treba definirati ulogu obrtnika u društvu u odnosu na tvrtke s ograničenom odgovornošću. Formirali smo radnu skupinu s predstavnicima HOK-a i određenih ministarstava u čiju domenu zadiru pojedini segmenti položaja obrtnika kako bismo zajednički iznašli kvalitetno i svima prihvatljivo rješenje. Radna skupina će do jeseni izaći s konkretnim prijedlozima u tom pogledu.
U posljednje vrijeme se kod nas razbuktala društvena rasprava o tome što je imućan čovjek. Kad se slušaju neke diskusije ispada da je imućan čovjek sramotna pojava koju društvo osuđuje. Poduzetnici u industriji i obrtu najčešće su na toj vjetrometini što ponekad frustrira. Zašto je tome tako?
Ne vidim problem u tome da netko ima više, da svojom kreativnošću, trudom, marljivošću stekne određene materijalne vrijednosti.
U posljednjih 20 godina na to se u Hrvatskoj počelo negativno gledati zbog onih koji su određene materijalne koristi i društvene pozicije stekli na nepošten ili neprimjeren način. Imali smo u tom pogledu neugodna iskustva u privatizaciji devedesetih godina, zatim negativno iskustvo kad se sa simpatijama gledalo na činjenicu da netko ne plaća svoje obveze, poreze, dugovanja dobavljačima i slično.
To je bila špranca uspješnog poslovanja. Takvi su vremenom postali stupovi gospodarstva i društva. Zbog takvih je veliki dio, rekao bih poštenih poduzetnika, gledan s podozrenjem.
|
Kad uvedemo reda na tržištu, dakle izvršavamo redovito i na vrijeme svoje obveze – od pojedinca do države – i to činimo na transparentniji, pošteniji i pravedniji način, poduzetnicima neće biti žao podmirivati svoje obveze. Shvaćaju da njihova djeca trebaju vrtiće i škole, a za to društvo treba određena sredstva koja dolaze iz poreza.
Shvaćaju i druge društvene potrebe. U tim uvjetima će se prema ljudima koji radom i inicijativama steknu određena materijna bogatstva, način gledanja sigurno promijeniti. U svakom slučaju poruka je jasna. Nije sramota biti bogat.
Pohvalno je da se to bogatsvo zasniva na poduzetničkim inicijativama, poželjno je da se povećava na većem zapošljavanju i uključivanju u izvozničke aktivnosti, jer se na taj način pridonosi ukupnom bogatstvu cijeloga društva. Blagostanje cijeloga društva naš je konačni cilj.
|
|
 |
|