|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ante Gavranović
|
|
|
|
|
|
Bez prioriteta i kriterija
|
Ante Gavranović
U posljednje se vrijeme neprekidno naglašava da su investicije srž svih naših problema i jedini realni put izlaska iz duboke privredne krize. One bi, naime, trebale potaknuti rast BDP-a i osiguravati nova radna mjesta. Da bismo odredili ulaganja kao stratešku okosnicu ove Vlade moramo se prisjetiti nekih elemenata (slabosti) koje je pokazala Investitorska konferencija, koja je pred nekoliko mjeseci održana s velikom pompom u Zagrebu.
Ona je bila lijepa PR - predstava, ali nažalost bez stvarnog sadržaja, pa time i realnih učinaka. Pokazala je ipak dvije ključne stvari. Prvo, da strani ulagači imaju interes za ulaganje u hrvatski gospodarski prostor, ali po svojim pravilima igre. I drugo, Hrvatska se nije jasno opredijelila kakva ulaganja imaju prioritete, kakav kapital želimo (spekulativni ili realni), i koji su stvarni nacionalni gospodarski interesi.
U svim tim razgovorima zapostavljana je jedna bitna komponenta: nije s vodilo mnogo brige o domaćoj industriji i njenim potencijalima, pa i njenoj ulozi u svim najavljenim investicijama. U pogodovanju interesima stranih ulagača taj se problem i dalje zaoštrava, pa se tako nedorečenom politikom ozbiljno ugrožavaju i postojeća radna mjesta.
U razgovorima s pojednim potencijalnim ulagačima jasno su izraženi njihovi interesi.
Kad je riječ o energetici ili prometu onda je to plasman njihove opreme. Kad je riječ o turizmu ili poljoprivredi, onda je to stjecanje vlasništva nad zemljom. Kad im spomenete potrebu da omoguće i domicilnim privrednicima sudjelovanje u tim projektima tvrde da to nitko od njih niti traži, niti uvjetuje. Zaključak: zašto bi oni bili veći katolici od pape?!
|
Godina obilježena neizvjesnošću
Proračun je konačno prihvaćen i on ukazuje na promjenu kretanja u ekonomskoj politici. Više se neće moći trošiti više od onoga što je privređeno. Istina, trebat će se tome tek prilagoditi, i to iziskuje vrijeme. No, pred kreatorima gospodarske politike i dalje stoje brojna otvorena pitanja. I dalje je nepoznato kako Hrvatska planira ostvariti novi model gospodarskog rasta s obzirom da je stari preživio i pokazao svoju neučinkovitost.
Osim ovih kratkoročnih problema nepoznat je i način sučeljavanja s dugoročnim rizicima poput nepovoljnih demografskih trendova. Sve je nepovoljnji odnos zaposlenih i umirovljenika, koji sada iznosi 1,21 prema 1 s tendencijom sve većeg približavanja. Hrvatska jednostavno nema dovoljno aktivnog stanovništva da bi mogla promijeniti te odnose.
Činjenica je da svi ti elementi neizvjesnosti bitno utječu na provođenje ozbiljnih reformi i potrebnih rezova u cijelom društvu. Očito je da Vlada mora preuzeti više odgovornosti i s većom odlučnošću, bez stranačkih kalkulacija, ući u bitku za provođenje reformi koje bi ubrzale gospodarski rast, otvorile nova radna mjesta, stvorile mogućnost povećanog izvoza te – udahnule određenu realnu dozu optimizma u našu svakodnevicu.
Društvu je potrebna doza optimizma
Uopće, previše je upitnika u našoj privrednoj svakodnevici. Upitno je hoće li se ostvariti program investicija koji je najavila Vlada; upitna je dinamika ostvarenja; upitno je u kojoj će se mjeri strani i domaći kapital usmjeravati na te investicije. Međutim, zaokret prema snažnoj investicijskoj politici jedina je realna poluga koja bi mogla bitnije promijeniti stanje u hrvatskom gospodarstvu.
|
Svi realni ekonomski analitičari slažu se u ocjeni da bez jačanja industrijske proizvodnje nema realnih mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta ni povećanog prostora za intenzivniju orijentaciju prema izvozu. Investicije su pritom najvažnija karika, pa treba učiniti ozbiljne dodatne napore da se privuku strana ulaganja u domaću proizvodnju.
Najveći problem je u tome što realni sektor nije u posljednjim desetljećima restrukturiran, pa razina njegove konkurentnosti i učinkovitosti ostaje niskom. Teško je očekivati da će se u 2012. slika bitno mijenjati. Hrvatska jednostavno nema dovoljno kvalitetnih proizvoda za izvoz, a tehničko-tehnološka struktura izvoza u stalnom je opadanju.
Hrvatska ima dobre logističke i geografske pretpostavke kao investicijska destinacija, ali Vlada mora stvarati atraktivno poslovno okruženje, poduzetničku klimu i potrebnu infrastrukturu. Ključnom ostaje poruka kako su velika i mala ulaganja, strana ili domaća, državna ili privatna, najvažniji pokretač i kotač-zamašnjak u gospodarstvu. Uz njih se vezuje ili pada (realni) optimizam koji je Hrvatskoj u ovom trenutku jako potreban.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|