07.03.2012.
Vjesnik: I uz 26 udruga, potrošači i dalje nezaštićeni
Unatoč tome što u Hrvatskoj imamo 26 udruga za zaštitu potrošača, potrošač je u našoj zemlji uglavnom prepušten na milost i nemilost trgovaca i pružatelja usluga koji imaju znanja i moći dobiti i eventualni sudski spor s kupcem ili korisnikom usluge
Svi smo mi potrošači, izgovorio je 13. ožujka 1963. pokojni američki predsjednik John F. Kennedy predstavljajući američkom Kongresu Deklaraciju o osnovnim pravima potrošača, poručujući da su potrošači najveća gospodarska skupina čiji se stavovi vrlo često ne čuju. Kennedy pritom nije bio zabrinut za potrošače, već za uvođenje tržišnih pravila kako bi se suzbila nepoštena poslovna praksa.
Dvadeset godina kasnije utemeljen je Svjetski dan prava potrošača, koji se obilježava 15. ožujka, kad se i javnim prosvjedima ukazuje na zloporabu i monopolizam na tržištu roba i usluga čime se potkopavaju prava potrošača.
Unatoč tome što u Hrvatskoj imamo 26 udruga za zaštitu potrošača, potrošač je u našoj zemlji uglavnom prepušten na milost i nemilost trgovaca i pružatelja usluga koji imaju znanja i moći dobiti i eventualni sudski spor s kupcem ili korisnikom usluge.
O tome svakodnevno svjedoče brojni primjeri da građani moraju banci ili telekomunikacijskom operateru zbog duga od nekoliko kuna na kraju platiti i više od tisuću kuna za kamate i opomene, s tim da lavovski dio iznosa uzmu odvjetnički uredi i javni bilježnici.
Pritom možemo govoriti o nesrazmjeru između obveza i prava potrošača, odnosno korisnika usluge, što se u mnogim zemljama podvodi pod nepoštenu poslovnu praksu banke ili telekomunikacijskog operatera.
Govoreći nedavno u Opatiji o zaštiti potrošača, zakonskoj regulativi i propisima koji se u Hrvatskoj primjenjuju na tom području, te o promjenama koje slijede nakon ulaska naše zemlje u EU, prof. dr. Vesna Tomljenović s Pravnog fakulteta u Rijeci upozorila je na europski paradoks. Na jedinstvenom tržištu EU-a samo se 3 posto potrošača upušta u prekograničnu kupnju, jer je u pitanju 27 različitih sudskih tumačenja ako između kupca i trgovca izbije spor zbog kupljene robe.
Tomljenović napominje da su trgovci pametniji od potrošača, tj. potrošač manje zna od njih. Trgovci znaju i to da se većina nezadovoljnih ili 'nadmudrenih' potrošača neće sudski sporiti zbog nanesene im štete, pa nastavljaju sa svojom nepoštenom praksom.
Zato je uveden koncept kolektivnog interesa potrošača i pritom u nekim državama sud donosi presudu o naknadi kolektivne štete, s tim da novac od kazne ide u državni budžet. Tužbe za kolektivnu zaštitu su preventivne, na primjer, da se netko prestane reklamirati na protuzakonit ili nepošten način. Ili, još zanimljiviji primjer, ako ste imali prometnu nesreću s vlastitim vozilom koje je osigurano kaskom, ne možete ostvariti naknadu štete ako niste bili na alkotestu, što malo tko zna.
|
Tužbe za kolektivnu zaštitu vrlo su efikasne, ali tijela koja ih podnose trebala bi biti oslobođena sudskih pristojbi i troškova vještačenja. Najprije u SAD-u, a sada i u EU sve su češće i grupne tužbe koje podnose specijalizirani odvjetnički uredi. One se nerijetko podnose i u ime nekoliko tisuća potrošača ili korisnika usluga.
U Portugalu je podnesena grupna tužba u ime 3 milijuna korisnika usluga jednog operatera koji je telefonske impulse naplaćivao više od dopuštenog. Sud je presudio da taj operater mora omogućiti besplatne minute razgovora svima koji su ga tužili.
U mnogim razvijenim europskim zemljama o zaštiti potrošača brine nezavisno tijelo na nacionalnoj razini, što bi bilo dobro rješenje i za Hrvatsku, u kojoj o potrošačima trenutno skrbi čak 26 udruga za zaštitu potrošača, te Državni inspektorat i Ured za zaštitu potrošača. U Europskoj uniji udruge za zaštitu potrošača uglavnom su sponzorirane i potpomognute od države.
Profesorica Tomljenović bila je i voditeljica radne skupine u pregovorima Hrvatske s Unijom za poglavlje Zaštita potrošača i zdravlja. Napominje kako primjena europskih standarda zaštite potrošača omogućava da hrvatski potrošači uživaju jednaka prava kao i oni u EU. To znači veći stupanj sigurnosti proizvoda na tržištu, a time i bolju zaštitu zdravlja potrošača, kao i zaštitu njihovih prava pri kupnji proizvoda i usluga. Potrošač, dakle, postaje regulator razvoja gospodarstva i time izravno potiče konkurentnost na tržištu.
Hrvatskim sucima već se sad preporučuje da u sporovima potrošača i trgovaca primjenjuju europsku sudsku praksu. Europski sustav brze razmjene obavijesti o proizvodima koji su rizični za zdravlje i sigurnost potrošača, podići će razinu sigurnosti potrošača sprječavanjem prodaje i povlačenjem s tržišta potencijalno opasnih artikala.
Educirani i informirani
Da europski sudovi pristupaju potrošačima kao informiranim i educiranim osobama, svjedoči i presuda u sporu u kojem je jedna kozmetička kuća tužila drugu da vara potrošače jer im prodaje kremu za lice na kojoj piše "face lifting efekt". Sud je odbacio tužbu kao neosnovanu, uz obrazloženje da prosječno educirani potrošač zna kako se takav efekt ne može postići ni s jednom kremom. (Vjesnik)
|
|
 |
|