Seniko studio
Broj 6/2011
Izdvajamo iz broja:
Broj 6-2011 - Ante Gavranović
Trgovina kao pokretač razvoja srednje i jugoistočne Europe - Blaženka Sukser, univ.bacc.oec. i doc.dr.sc. Blaženka Knežević
Croma predstavila menadžere godine - (H)
Ljubav – opraštanje; šansa za treće tisućljeće - dr.sc. Guste Santini
Prikaz skupa - Marina Obšivač, mag.oec.
„Poslovno novinarstvo između etike i zarade“ - Siniša Pantelić
S a d r ž a j - 6 - 2011
Odgovornost iz kuta Adizes metode
Zvezdan Horvat
Kada su kompanije male osnivači drže sve informacije koje im trebaju u glavi ili eventualno na nekoliko papirića. Kako organizacija raste i suočava se s problemima rasta, direktor ima sve manje i manje informacija. To samo znači da on sve manje i manje zna što se događa.

Na kraju, organizacija postaje poput crne kutije tako da jedino što znamo su ulazi ili koliko organizacija košta, i izlazi ili koliko prihoda generira. Dakle, sve što znamo je profitabilnost a njom se počinje upravljati uz pomoć financijskih pokazatelja uz zabludu da popravljanje pokazatelja može omogućiti zdrav razvoj kompaniji na dugi rok.

Ovaj korak predstavlja put koji dovodi do toga da moć u organizacijama preuzimaju financijski direktori. Vjerujem, mada ima izuzetaka, kako financijski direktori nikada ne trebaju postati generalni direktori. I to zbog menadžerskog stila upravljanja putem pokazatelja. Izuzetak može biti ako osoba ima iskustva i iz drugih odjela, ili ima pravo poslovno razmišljanje, ali tada se takav stil lošeg upravljanja neće niti dogoditi.

Onima koji vode kompanije potrebne su financijske informacije, ključni pokazatelji uspjeha, ali oni nisu krajnja ocjena koju uzimamo zdravo za gotovo, bez razmišljanja. Ako je nešto ispalo 3,2 to nije automatska odluka, već je neophodno upozorenje za poslovno promišljanje.

Na kraju krajeva menadžment je još uvijek umjetnost rada s klijentima, ljudima, uzimajući u obzir financijske pokazatelje. Onaj tko vodi kompanije mora razumjeti što se unutar njih događa, ali to samo po sebi nije dovoljno. I drugi menadžeri u organizaciji također moraju razumjeti.

Nama je potrebna takva transparent-nost u kompaniji da se, bez obzira koliko je velika, njome može upravljati kao da je mala. I za to nam trebaju posvećeni, odgovorni ljudi.

Jeste li ikada vidjeli osnivača ili direktora koji je potpuno zadovoljan s razinom posvećenosti svojih zaposlenih? Da su zadovoljni s njihovom odgovornosti? Postoji problem s ovom riječi i u engleskom jeziku. Svaki književni prevoditelj će riječ responsibility prevesti kao odgovornost, međutim u menadžmentu je to nadležnost. Za odgovornost imamo riječ accountability. Mi kao kompanija svojim ljudima možemo dati samo nadležnost, što znači definirane zadatke za njihovu poziciju. Prema tome, što je odgovornost?
To je njihov stav prema nadležnosti. Kao kompanija možemo samo povećati vjerojatnost da će se oni ponašati odgovorno. Kako da povećamo vjerojatnost za odgovornost?

U Adizes metodologiji to radimo tako što definiramo pravac razvoja – postavimo ciljeve, strukturu u kojoj se zna tko je nadležan za što, izgrađujemo sustav za mjerenje profita i kreiramo sustav nagrađivanja. Ako su svi ovi uvjeti ispunjeni, najvjerojatnije će se menadžeri ponašati kao odgovorne osobe.

Mada, pošteno govoreći, možemo sve ovo definirati, ali i pored toga se oni mogu ponašati neodgovorno i ne ispunjavati svoje obaveze. Unatoč tome, mi moramo nastaviti raditi na ovim stvarima, povećavati vjerojatnost odgovornog ponašanja. Menadžment je kao okopavanje vrta, kada prestanemo o njoj brinuti – korov niče sam od sebe.

Uzmimo neke primjere i nivoe odgovornosti i posvećenosti. Pretpostavimo kako znate što trebate napraviti, imate sve neophodne alate da to i napravite, ali nećete biti nagrađeni. Koliki je Vaš nivo posvećenosti ili odgovornosti? Možda na početku i bude visok, dok očekujete da budete nagrađeni, ali kasnije ako nagrada ne dođe nivo će opasti.

Sljedeći primjer, znate što trebate napraviti, to ne možete napraviti, ali ćete biti nagrađeni. Je li to moguće u organizaciji? Kolika je Vaša posvećenost? Ponovno niska. Odgovornost će se na kraju stabilizirati na najnižem nivou koje imaju spomenute stvari – usmjerenje, struktura, planiranje i izvještavanje te nagrađivanje.

Posao povećanja odgovornosti jest da se izbalansiraju svi navedeni elementi i da ih podižemo sve zajedno.
Možda i najvažnije od svega je financijska transparentnost, što znači imati financijsko planiranje i izvještavanje u svim važnim organizacijskim jedinicama. Prvi dio je definiranje profitnih jedinica. Na osnovu grupe proizvoda, grupe klijenata, kanala distribucije ili geografije. S idejom da možete dobiti odgovor na pitanje kako posluje ta jedinica.

Ako ne možete odgovoriti na ovo pitanje ili samo generalni direktor to može, to znači kako nema profitnih jedinica. Sve odlučuje jedna osoba, rizik je na jednom mjestu. Ne stavljajte sva jaja u jednu košaru.
Po definiciji, izuzetna usluga se događa ako osoba koja uslužuje klijenta može odlučiti o nivou usluge ili kako riješiti problem koji ima s klijentom. Je li to odgovornost? Naravno. Koristeći tu analogiju u strukturiranju organizacija lako se uočava kako su nam potrebne „male upravljive kompanije“ unutar kompanije kako bismo ostvarili odgovornost.

U mnogim velikim organizacijama jedna od omiljenih menadžerskih igara je „potrošiti novac, ali da se to ne stavi na moj račun“. A upravo to je ono što treba izbjeći. Ideja je staviti prihode i rashode odmah do ljudi koji ih kontroliraju, ili barem utječu na njih, i pustiti ih da planiraju buduće rezultate. Ako ste Vi menadžer te jedinice, i Vi znate Vaše nadležnosti, bez planiranja i izvještavanja o zarađivanju i trošenju novca, Vi jednostavno ne možete biti odgovorni.

Ali, ono što je važno jest da Vi trebate izraditi plan sa svojim suradnicima koji su nadležni za svaku stavku u planu, kao pristup od dole na gore. Zašto tako? Kako bi imao osjećaj vlasništva, da bi vjerojatnost provođenja bila mnogo veća. Na ovaj način nećete dobiti samo odgovorne osobe, nego ćete im pomoći da narastu i na kraju ćete za koju godinu dobiti ozbiljnog kandidata za novog generalnog direktora. I to je upravo ono što mnogi vlasnici žele, naći kalifa umjesto kalifa (citat -Iznogud), što se ne može dogoditi jednostavnim postavljanjem nekoga na to mjesto.

Mi moramo kreirati igralište za nove generalne direktore. Postavljajući ih da budu nadležni za neki dio poslovanja, novi, odgovorni ljudi će se pojaviti. Jako sličnu ideju treba koristiti kod obiteljskih kompanija kako bi djeca osnivača narasla i razvila se.

Ne želimo imati situaciju gdje jedna osoba ne spava uopće, već barem njih petnaest koji spavaju po jedan sat manje. Tada imate odgovornost u kompaniji.

ASEE d.o.o.
zvezdan.horvat@asee.biz

Izdvajamo iz broja:
Broj 6-2011
Trgovina kao pokretač razvoja srednje i jugoistočne Europe
Croma predstavila menadžere godine
Ljubav – opraštanje; šansa za treće tisućljeće
Prikaz skupa
„Poslovno novinarstvo između etike i zarade“
S a d r ž a j - 6 - 2011
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa