|
|
 |
|
|
 |
15.12.2011. (Ante Gavranović)
‘Dobri duh’ zagorskog gospodarstva
|
Ivica Cerovečki dobitnik je ovogodišnjeg priznanja CROMA-e u konkurenciji najboljih srednjih tvrtki na hrvatskom području. To je samo jedno u nizu brojnih društvenih priznanja koja je ovaj privrednik dobio u svom bogatom životnom opusu
|
Krapinsko gospodarsko okruženje bilo bi osjetno siromašnije da nema ljudi poput Ivice Cerovečkog, danas vitalnog i (uvijek) vedrog 70-godišnjaka, koji je cijeli svoj radni vijek posvetio svom rodnom mjestu, nastojeći u raznim oblicima i, obnašajuću razne dužnosti, davati svoj nesebičan obol njegovom napretku i razvoju.
Prikazati njegov život znači široj javnosti otvoriti ono što se u suvremenom poslovnom žargonu naziva „success story“. Ta uspješna priča prikazuje čovjeka koji je, rođen u seljačko-radnoj obitelji 1941. godine, prošao put od osnovnog i srednjeg obrazovanja do završetka Ekonomskog fakulteta (uz stipendiju KTI).
Odmah po završetku fakulteta (1965.) zaposlio se u Krapinskoj tekstilnoj industriji, što je obilježilo njegov poslovni put za cijeli život. Ne smije se smetnuti s uma da je KTI u to vrijeme prerastao u jedan od najvećih i najboljih tekstilnih kombinata, ne samo na području bivše Jugoslavije.
Zapošljavao je oko 2700 radnika i bio je na svoj način stožer ukupnog razvitka ovog područja – u gospodarskom, kulturološkom i sportskom smislu. KTI je, shvaćajući da razvoj dolazi samo sa spremnim kadrovima, mnogo sredstava ulagao u školovanje kadrova tehničkih, financijskih i komercijalnih profila. Među njima je izrastao i Ivica Cerovečki.
Nakon kraćeg ‘izleta’ u trgovačko poduzeće „Strahinjčica“, Cerovečki se upošljava u KOTKI, i to na mjestu direktora poduzeća, koje je izrađivalo dječju i žensku konfekciju. Usput se dalje stručno usavršava: ‘mini menadžerska’ škola kod Kranja i Portorožu (1983.) samo je dio tih trajnih nastojanja. Kao uspješan privrednik okušao se i u organima vlasti: bio je jednogodišnji predsjednik Općine Krapina (1985/86.).
|
Čovjek mjere i stila
„U ovim našim nemirnim vremenima nije lako voditi bilo koje poduzeće, a posebno na području odjevne industrije. Otvoreno tržište i globalizacije privrednih tokova unijeli su nova pravila u poslovanju, pri čemu je odjevna industrija izložena vjerojatno najžeščoj konkurenciji u svjetskim okvirima“ – ističe zasluženi ovogodišnji laureat CROME.
Kako ste uspjeli da KOTKA u takvom okruženju bude uspješna?
„Moj je životni i poslovni credo jednostavan: kako siješ tako ćeš i žeti. To znači da smo pokušali našu organizacijsku i tehničku platformu prilagoditi borbi za veću produktivnost, a inovacijama na području muške konfekcije obogatiti ukupnu ponudu. Naš se rad zasniva na kolektivnom pristupu radu, snažnim specijaliziranim stručnim timovima i međusobnom povjerenju, pri čemu smo nastojali (i uspjeli) zadržati socijalnu komponentu. Istina, u tekstilnoj industriji nema visokih primanja, ali naši radnici osjećaju određenu ekonomsku i socijalnu sigurnost. Smatramo to izuzteno važnim za našu budućnost“.
Vaš cijeli životni put ukazuje na određeni poslovni nemir, stalno traženje novih izazova i pokušaj da određene spoznaje i iskustva pretvorite u konkretna praktična rješenja?
„U pravu ste. Cijeli sam svoj radni vijek nastojao teoriju pretvarati u praktičnu zbilju. Imao sam sreću da sam učio od naših najboljih stručnjaka. Spomenut ću s posebnim uvažavanjem akademika Miju Mirkovića, zatim uvažene profesore Peru Jurkovića i Matu Babića, bankarske stručnjake Jozu Martinovića i Martina Katičića, kasnije Božu Prku, Zdenka Adrovića i Josipa Gotovca. Samo poslovanje u tekstilnoj industriji učio sam od čelnih ljudi KTI – Jaroslava Turačeka, Milana Požgaja, Branka Čajića i Bože Težačkoga. To mi je kas-nije puno pomoglo u praktičnom radu. Prisjećam se sa sjetom mojih ‘večernjih razgovora’ upravo s Čajićem kad smo naplaćivali dugovanja po cijeloj zemlji. To su bili moji dopunski fakulteti…“
|
Važite za čovjeka sa mjerom i stilom. U isto vrijeme ostajete jednostavan i pristupačan čovjek. Tvrdi se da više od 70 posto svojih zaposlenika poznajete po imenu. Kako ste izgradili takav imidž u javnosti?
„Uvijek sam nastojao održavati ravnotežu u raspolaganju slobodnim sredstvima. Nikada nismo koristili više od 45 posto ostvarene dobiti za raspodjelu, i to je uvijek gornja granica podjele, te smo zahvaljujući tome rijetka tvornica koja nema problema s likvidnošću; sve naše obaveze plaćamo sa casa skontom i na vrijeme. To je omogućavalo intenzivan razvoj i potrebna ulaganja u organizaciju i produktivnost. U svom, sada to mogu reći, bogatom i sadržajnom životu nastojao sam mnogo raditi, ugodno živjeti i pomoći drugima u granicama realnih mogućnosti. Nikada nisam vodio računa samo o sebi. Vjerojatno su ljudi u svemu tome prepoznali i moj životni stil. Ako sam u tome i djelomice uspio, zadovoljan sam. Posebno mi je drago da sam sve to ostvario upravo u Krapini – sa svojom obitelji, sugrađanima i mnogobrojnim prijateljima“.
|
Nemiran duh, koji je stalno tražio nove izazove, odvodi ga (1988.) u područje unutarnje i vanjske trgovine, gdje stječe nova znanja vezana za poslovanje na stranim tržištima, posebno kad je riječ o stranim ulaganjima. U tim nemirnim vremenima prihvaća ponudu Privredne banke Zagreb na stvaranju Banke- kćeri u Krapini za područje Hrvatskog zagorja. Danas će s ponosom reći kako je učio od najboljih bankarskih stručnjaka, što mu je osobno mnogo pomoglo u pozicioniranju same banke u Krapini, koja je ubrzo prerasla u najbolju banku-kćer u sustavu PBZ. U vrlo kratkom vremenu Banka u Krapini prerasla je u malu banku s velikim ovlaštenjima da bi kasnije prerasla u samostalnu bankarsku jedinicu pod imenom Krapinsko-zagorska banka.
Možda je pretenciozno naglašavati kako je upravo Krapinsko-zagorska banka bila temeljni generator razvoja gospodarstva u Krapini i Hrvatskom zagorju, ali je to istina. Paralelno s razvojem Banke razvija se i Hrvatska gospodarska komora, čiji je osnivač i dugogodišnji predsjednik opet Ivica Cerovečki (na čelu HGK ŽKK proveo je punih 16 godina). Imajući tako priliku punog uvida u financijsko stanje i probleme gospodarstva Hrvatskog zagorja, bitno je utjecao na usmjeravanje budućih ulaganja.
No, tekstilna branša je ipak njegov život. U 1992. otkupljuje većinski paket dionica KOTKE i postaje njezin većinski vlasnik i predsjednik Upravnog odbora. Napušta rad u Banci i posvema se posvećuje radu u KOTKI. To radi još i danas, sada u svojstvu predsjednika Nadzornog odbora. To je razdoblje velikih ulaganja u razvoj i kadrove, posebno jer dolazi do pune specijalizacije proizvodnje samo na mušku odjeću.
|
Usprkos velikim teškoćama u tekstilnoj grani, KOTKA dobro brodi kroz uznemireno tržište, zahvaljujući prije svega visokoj tehničkoj razini, dobrim stručnjacima i dobroj organizaciji, prilagođenoj novim odnosima na tržištu. KOTKA danas broji 605 radnika, dnevno proizvodi oko 800 muških odijela, a izvozi 98 posto ukupne proizvodnje.
Stvara vlastite brandove, koji postaju prepoznatljivi na domaćem tržištu, a za osjetljivo inzemno tržište s ino kupcima zajednički radi na njihovim istraživanjima, prototipovima i kolekcijama. Kasnije ih proizvodi kao poznate brandove muške konfekcije: Joop, Baldessarini, Wilvorst, Benvenuto i dr.
Završavajući ‘uspješnu poslovnu priču’ o Ivici Cerovečkom treba spomenuti da je on ‘dobar duh’ i pokretač brojnih gospodarskih i drugih aktivnosti na području Krapine i Hrvatskog i zagorja. Spomenut ćemo samo njegovu dugogodišnju aktivnost u Društvu za kajkavsko kulturno stvaralaštvo (iz koje je izrastao poznati Festival kajkavskh popevki), gdje je danas predsjednik, u nogometnom klubu Zagorec, gdje je bio jedan od zaslužnih za izgradnju Sportskog centra, a isto tako i izgradnji Općinskog suda, zatim kao osnivača i prvog predsjednika Rotary Cluba Krapina, a vrlo je aktivan i na Visokom učilištu Krapina.
Za svoj predani rad dobio je najviša priznanja –Plaketu za životno djelo grada Krapine i Krapinsko zagorske županije, isto tako HGK - Krapinsko-županijske komore te niz drugih društvenih priznanja.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|