|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
mr. sc. Tea Havranek, dipl. ing.
|
|
|
|
|
Što je Codex Alimentarius?
Codex Alimentarius je zbirka međunarodnih standarda za hranu, smjernica i kodova dobre prakse kojima je glavna namjena zaštita zdravlja potrošača i osiguranje poštenih postupaka u trgovini hranom. Ta zbirka služi kao osnova za mnoge nacionalne propise za hranu.
Zbirku donosi organizacija koja se zove Komisija Codex Alimentariusa (skraćeno CAC, često se upotrebljava i skraćenica Codex ili Joint FAO/WHO).
Što je CAC?
CAC su zajednički osnovale Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Ima sjedište u Rimu, Italija. Svoju prvu sjednicu održala je 1963. godine i sastaje se redovito u Rimu ili Ženevi. Komisija omogućava neutralni forum gdje se vlade, skupine potrošača, industrija i predstavnici sveučilišta sastaju radi razmjene ideja o sigurnosti hrane, trgovini te usvajanju standarda. Odluke se obično donose konsenzusom i utemeljene su na znanstvenome mišljenju koje daju stručni odbori FAO/WHO, koji su neovisni o Komisiji.
Komisija Codex Alimentariusa je međuvladino tijelo čije je članstvo od osnivanja progresivno raslo. CAC je 1963. godine imao 25 država članica (18 europskih država te Japan, SAD, Kanada, Argentina, Australija, Novi Zeland i Peru). Danas kao svoje članove CAC ima 184 vlade i Europsku zajednicu (EC), dok se 150 organizacija nalazi u svojstvu promatrača.
Europska zajednica je članica Komisije Codex Alimentariusa od 2003. godine (Council Decision 2003/822/EC of 17 November 2003).
Republika Hrvatska članica je Komisije Codex Alimentariusa od 1994. godine.
Svaka država članica Komisije Codex Alimentariusa je dužna ustanoviti Codexovu kontaktnu točku preko koje Komisija komunicira sa zainteresiranim stranama.
|
Codexova kontaktna točka za Republiku Hrvatsku nalazi se u Hrvatskom zavodu za norme.
CAC u izradi svojih dokumenata tijesno surađuje i s mnogim međuvladinim i nevladinim organizacijama.
Promatrači su organizacije:
• Ujedinjenih naroda (npr. UNICEF, WFP)
• međunarodne vladine i nevladine organizacije (npr. OIE, IPPC, ISO)
• znanstvene organizacije (npr. ILSI, ESPGHAN)
• organizacije potrošača, industrije hrane i tržišta (npr. Consumers international).
Za Komisiju Codex Alimentariusa (CAC), Svjetsku organizaciju za zdravlje životinja (OIE) i Međunarodnu konvenciju za zaštitu biljaka (IPPC) kaže se da su tri sestrinske organizacije.
U mnogim državama djelotvornu kontrolu hrane sprečavaju fragmentirano zakonodavstvo, višestruke sudske nadležnosti i slabost nadzora, praćenja i primjene zakona. Valjani nacionalni sustavi kontrole hrane i zakonodavstvo presudni su za osiguravanje zdravlja i sigurnosti domaćeg stanovništva kao i za osiguravanje sigurnosti i kvalitete hrane koja ulazi u međunarodnu trgovinu.
|
Što CAC proizvodi?
Komisija Codex Alimentariusa proizvodi nekoliko vrsta dokumenata:
• standarde za sigurnost hrane koji se odnose na maksimalne razine zaostataka pesticida, aditiva, kontaminanata (uključujući mikrobiološku kontaminaciju) koje mogu biti prisutne u hrani;
• standarde u obliku smjernica o procesima ili postupcima (np. kodovi prakse, HACCP);
• standarde za označivanje koje može biti povezano sa zdravljem (npr. alergeni, označavanje prehrambenih vrijednosti), sa zaštitom potrošača (količine i mjere, datum proizvodnje), ili za informaciju potrošačima (npr. halal, organska);
• standarde za pojedine proizvode kojima se utvrđuje što je proizvod (npr. vrste sardina) ili kako je proizvod načinjen i što može sadržavati (npr. cheddar sir, usoljena govedina);
• opise kvalitete kao dio standarda za pojedine proizvode koji su najčešće stupnjevane karakteristike (npr. boja različitih tipova asparagusa).
Primjeri Codexovih dokumenata:
• Guidelines for the use of nutrition and health claims (CAC/GL 23-1997, REv. 2 -2008)
• Guidelines on the application of general principles of food hygiene to the control of Listeria monocytogenes in food (CAC/GL 61-2007)
• FAO/WHO Guidance to Governments on the Application of HACCP in Small and/or Less Developed Food Businesses, 2006
• Guideline for the Control of Campylobacter and Salmonella spp in Chicken Meat, 2011
• Revision of the Recommended International Code of Hygienic Practice for Collecting, Processing and Marketing of Natural Mineral Waters, 2011
• Code of Practice for Fish and Fishery Products (section on smoked fish and relevant definitions), 2011
• Amendment to Section 3.4.5.1 Water of the Code of Practice for Fish and Fishery Products, 2011
• Principles for Risk Analysis and Guidelines for Safety Assessment of Foods derived from Modern Biotechnology (CAC/GL 44-2003)
• Food Hygiene – Basic texts, Fourth edition, 2009
• Working Principles for Risk Analysis for Food Safety for Application by Governments, First edition, 2007
|
Codexovi dokumenti (standardi, smjernice i preporuke), moraju se zasnivati na znanstvenim analizama i dokazima uključujući preispitivanje svih relevantnih informacija kako bi se osigurala kvaliteta i sigurnost hrane duž cijelog prehrambenog lanca (odluka Komisije Codex Alimentariusa iz 1995. godine). Analiza rizika se sastoji od procjene rizika, upravljanja rizikom i komunikacije rizikom.
Kada se EU zakonodavstvo zasniva na Codexu ne zahtjeva se procjena rizika. Znanstvenu ocjenu na razini EU daje European Food Safety Authority (EFSA).
FAO i WHO imaju programe za pomoć državama u razvoju u primjeni Codex Alimentariusa.
Pomoć uključuje jačanje nacionalnih sustava za kontrolu hrane (izobrazba osoblja u inspekciji hrane i uspostava laboratorija), i pomoć u reviziji i primjeni zakona o hrani u skladu s Codex Alimentariusom.
Komisija je uspostavila više od 1000 najviše dopuštenih količina za aditive u hrani i kontaminante te 3000 najviše dopuštenih količina rezidua za pesticide i veterinarske lijekove u prehrambenim artiklima.
|
Je li primjena Codexovih dokumenata dragovoljna?
Prije osnivanja WTO i stupanja na snagu SPS i TBT sporazuma, države članice CAC-a nisu imale obvezu upotrebljavati Codexove standarde za zaštitu zdravlja svojih potrošača. Osnivanjem WTO-a 1994. godine Codexovi dokumenti imaju pravni status. Time se ne zahtijeva da sve države prihvate sve Codexove standarde. Države moraju biti sposobne da opravdaju neprihvaćanje prema strogo definiranim kriterijima.
Pristupanjem članstvu WTO-a država jednim potpisom preuzima sve WTO sporazume. Za hranu i poljoprivredu važni su Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (SPS) i Sporazum o uklanjanju zapreka u trgovini (TBT).
Nacionalni propisi koji su u skladu s Codexom ispunjavaju zahtjeve SPS-a i TBT-a. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) priznaje Komisiju Codex Alimentariusa kao najvažnije međunarodno tijelo u uspostavljanju norma za sigurnost hrane.
|
SPS sporazum
• priznaje Codex kao referenciju za sigurnost hrane,
• primjenjuje Codex u rješavanju sporova,
• poziva na usklađivanje zasnovano na Codexu.
Codexove odredbe za sigurnost hrane prihvaćene SPS-om obuhvaćaju:• najviše granice ostataka pesticida i veterinarskih lijekova,
• najviše razine za aditive u hrani,
• najviše razine kontaminanata,
• zahtjeve za higijenu hrane.
TBT sporazum uključuje:
- standarde,
- tehničke propise,
- postupke ocjene sukladnosti,
- zahtjeve pakiranja, markiranja i označavanja.
Ocjenjivanje sukladnosti je svaki postupak koji se upotrebljava direktno ili indirektno u određivanju jesu li ispunjeni zahtjevi relevantnog tehničkog zakonodavstva ili standarda.
Ti postupci uključuju:
• postupke uzorkovanja, ispitivanja i inspekcije,
• evaluaciju, verifikaciju i osiguranje sukladnosti, i
• registraciju, akreditaciju i odobrenje.
Codexovi standardi koje priznaje TBT definiraju:
- označavanje hrane,
- označavanje prehrambenih vrijednosti,
- standarde o identitetu za pojedine skupine proizvoda,
- standarde trgovačke kvalitete za svježe voće i povrće,
- organska ili biološka hrana.
Republika Hrvatska je članica WTO-a od 2000. godine. Svjetska trgovinska organizacija je jedina globalna međunarodna organizacija koja se bavi pravilima trgovanja među narodima.
|
Što je još obvezujuće za RH?
Za Republiku Hrvatsku obvezujući je još i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sklopljen 1. veljače 2005. godine između Europske unije i Republike Hrvatske. Od toga datuma RH je počela obvezujuće usklađivanje svojeg zakonodavstva s relevantnim zakonodavstvom EU. Sva poglavlja pregovaranja (ukupno 35) zatvorena su 1. lipnja 2011. godine. Očekuje se da će RH postati 28. članicom Europske unije 1. srpnja 2013. godine do kada bi se usklađeno zakonodavstvo počelo i primjenjivati.
Ima li Codex veze s ljekovitim biljem?
Iz svega gore iznesenog vidi se da Codex Alimentarius nema veze s ljekovitim biljem, homeopatskim proizvodima niti CAC može zabraniti upotrebu vitamina. Hrvatski propisi o hrani moraju se uskladiti s propisima Europske unije o hrani. Usklađivanje se odnosi i na druga područja. Pravilnik o ljekovitom bilju usklađen je s Direktivom 2004/24/EC koja je stupila na snagu u državama članicama Europske unije danom objavljivanja u Official Journal of the European Union 2004. godine.
Za tradicionalne biljne ljekovite proizvode koji su se u tom momentu nalazili na tržištu stupanje na snagu ove Direktive odložilo se za sedam godina, odnosno do ožujka 2011. godine. Direktiva 2004/24 odnosi se na autorizaciju i registraciju biljnih ljekovitih proizvoda nabrojanih u članku 1. Ona se ne može tumačiti bez poznavanja Direktive 2001/83/EC.
Pravilnik o dodacima prehrani usklađuje se s direktivom 2002/46/EC i Uredbom EC 1170/2009 (EC Regulation No 1170/2009 of 30 November 2009 amending Directive 2002/46/EC of the European Parliament and of Council and Regulation (EC) No 1925/2006 of the European Parliament and of the Council as regards the lists of vitamin and minerals and their forms that can be added to foods, including food supplements).
|
|
 |
|