14.09.2011.
Program koalicije: Privatizacija i javno-privatno partnerstvo
Panel diskusija, Novi model rasta hrvatskoga gospodarstva
Radimir Čačić i Branko Grčić otkrili su na konferenciji Novi model rasta dijelove gospodarskog programa Kukuriku koalicije koji će sutra predstaviti javnosti: hidroelektrane, obnova željeznica i izgradnja optičke infrastrukture radit će se po modelu JPP-a, a slijedi i daljnja privatizacija
Iako je ravnateljica Ekonomskog instituta Sandra Švaljek uvodnim izlaganjem na konferenciji "Novi model rasta hrvatskoga gospodarstva", u organizaciji magazina Banka i Poslovnog dnevnika, ponudila kvalitetan okvir za raspravu o budućnosti partnerstva javnog i privatnog sektora, panel rasprava koja je uslijedila ipak nije izdržala test nadolazećih izbora, ponudivši prepoznatljive izborne diskurse.
Švaljek je, naime, istaknula da prednosti javno-privatnog partnerstva u smislu troškova nisu dokazane, ali Europska unija u svom srateškom dokumentu "Europe 2020" ipak naglašava da od takvih modela očekuje novi impuls ekonomskom rastu. Za to postoji snažan motiv - nedovoljna mogućnost financiranja od strane država, uslijed krize i povećanja budžetskih deficita.
Uspješna suradnja pokazala se u onim državama u kojima je već postojala tradicija kvalitetnog podugovaranja i uspješan privatizacijski proces.
Treba nam novi model suradnje
U Hrvatskoj je, po njenom mišljenju, izostala takva suradnja iz tri razloga: nedostatka političke potpore, nedovoljne stručnosti javnih tijela i nerazvijenog privatnog sektora. Zbog toga suradnja dvaju sektora završava neslavno, a često uz prisustvo korupcije.
Prema njenom mišljenju treba nam novi model suradnje, koji se naziva 'suradničkim upravljanjem', za što je pak preduvjet međusobno povjerenje dvaju sektora i povjerenje javnosti u njih.
|
Ivan Domagoj Milošević, potpredsjednik Vlade RH
Upravo je interes javnosti pritom najvažniji. Suradnja je moguća na raznim područjima, poput istraživanja i razvoja, vodoopskrbe, zdravstva, obrazovanja te u rješavanju društvenih problema, poput zapošljavanja, regionalnog razvoja i zaštite okoliša.
Što se tiče prve prepreke - političke potpore, potpredsjednik Vlade Domagoj Milošević, kao i predjednik HNS-a Radimir Čačić na panelu su je i ponudili. Dok je Milošević pričao o najavljenim projektima javno-privatnog partnerstva vrijednima 2,5 milijarde kuna, Čačić je otkrio dio planova Kukuriku koalicije ako osvoje vlast.
Po ovom modelu radila bi se izgradnja optičke infrastrukture, gradnja hidrocentrala, ali i projekti vezani uz željeznicu. Kanal Dunav-Sava, ako osvoje vlast - neće graditi.
|
Radimir Čačić, HNS
Smanjivanje države
Ekonomski strateg SDP-a Branko Grčić prepoznaje loše javne politike kao ključ našeg zaostajanja. Iz njih, kaže, tek proizlaze projekti pa onda modeli poput JPP-a. Zauzeo se za privatizaciju i deregulaciju, ali uz ostanak države u određenim strateškim granama.
Smatra da JPP nije uvijek dobar, navodeći primjer Mađarske, gdje je nakon djelomične privatizacije vodoopskrbe voda poskupjela i pala kvaliteta održavanja. Smatra da je suradnja potrebna, ali da ima i osjetljivih područja gdje je potreban kontrolirani pristup.
Predsjednik HSP-a Danijel Srb oprezan je prema privatizaciji velikih tvrtki. Smatra da model JPP-a treba iskoristiti za podizanje razine efikasnosti velikih sustava poput HŽ-a i HEP-a jer će, kaže, u suprotnom rasti pritisak na njihovu prodaju.
Predsjednik Uprave Hrvatskog telekoma Ivica Mudrinić govorio je o optičkoj infrastrukturi, prozvavši po tko zna koji put regulatora jer nije u stanju artikulirati strategiju razvoja nove optičke mreže. Zbog toga, tvrdi, stotine milijuna ne mogu biti upotrijebljeni za investicije, kooperanti su na čekanju i građani na gubitku.
Po njegovom mišljenju, Hrvatska nema viziju gdje bi za 15 godina želi biti, a onda nemamo ni sektorske strategije, koji su preduvjeti za kvalitetne JPP projekte.
Drugi veliki igrač iz privatnog sektora Adris vidi JPP kao idealan alat, koji može biti novi motor razvoja. Direktor investicija Adrisa Damir Vanđelić očekuje da bi takva suradnja mogla rezultirati pokretanjem novog investicijskog ciklusa i zapošljavanjem.
Privatni zatvor?
Izrael je istaknut kao primjer uspješne suradnje javnog i privatnog sektora, gdje je, prema riječima njihovog veleposlanika Yosefa Amranija, u tijeku 20-ak takvih zajedničkih projekata vrijednih 10 milijardi dolara.
Već petnaest godina provode se razni projekti po modelu javno-privatnog parterstva (JPP), u transportu, vodama, korištenju energije, izgradnji infrastrukture za ministarstva, škole, bolnice. Zanimljivo, i zadnje krilo izraelskog parlamenta napravljeno je po modelu JPP-a.
Ta je bliskoistočna država prepoznala koristi od ovakve suradnje, a sve zbog socijalne i ekonomske održivosti zemlje.
No, nisu svi projekti pogodni za JPP, rekao je Amrani, istaknuvši primjer natječaja za izgradnju privatnog zatvora. Samo zahvaljujući inicijativi nevladinih udruga, Vrhovni sud je takav potez proglasio neustavnim i to zbog potencijalnih kršenja prava zaposlenika. To pokazuje, kaže Amrani, da bi svaki javno-privatni projekt prvenstveno trebao biti u interesu javnosti i da mora 'povući linija' gdje se ti javni interesi brane.
|
Treba imati na umu da privatni sektor može biti samo nadopuna, a ne može zamijeniti vladu. Koliko treba biti oprezan oko javnog interesa, pokazuju i prosvjedi stotina tisuća Izraelaca, koji traže više socijalne pravde. Prema riječima njihova veleposlanika, ljudi se bune jer smatraju da je Vlada zanemarila njihove potrebe, nauštrb interesa nekoliko desetaka tajkuna.
Nema čarobnog štapića
Austrijski veleposlanik Jan Kickert naveo je da u njihovoj zemlji nije zaživjela institucionalizacija JPP-a, čak nije poznato ni koliko projekata se u takvoj suradnji provodi, ali je izvjesno da JPP ima puno prednosti: podjela rizika, inovacije, know how, efikasnost, ušteda javnog novca.
Takvi projekti provode se na nacionalnoj i na lokalnoj razini, ponajviše u području transporta, izgradnje infrastrukture u obrazovanju, sportu i i zdravstvu, na području zaštite okoliša, energetike i tako dalje.
Prema njihovim iskustvima, najvažnije je učiniti takve projekte jednostavnima i jasno definirati rokove, ovlasti i obveze javnog i privatnih partnera. Naime, kod natječaja za javno-privatna partnerstva pokazalo se da su takvi ugovori iznimno komplicirani, potrebno ih je uskladiti s pravilima javnih nabava, a potrebno je i veliko vrijeme za pripremu kao i veliki transkacijski troškovi.
Zbog potonjeg su, kaže, za JPP pogodni veliki projekti, ali ne i oni preveliki jer ih je teško refinancirati. Za Austriju nema, međutim, velikih dvojbi: privatni sektor dominira, država je ostala u suvlasništvu tek triju kompanija i suradnja je nužna. U vrijeme velikih proračunskih deficita, poručuje Kickert, javno privatno partnerstvo postaje sve atraktivnije, ali nikako nije čarobni štapić za sve probleme. (Bankamagazin)
|
|
 |
|