|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Guste Santini
|
|
|
|
|
Onda je faraon pripovjedao Josipu: „U svom snu stojim na obali Nila. I gle! Iz Nila izađe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu. Poslije njih izađe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj! I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava.
Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim. Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrčenih, šturih, istočnjakom opaljenih. I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vračarima, ali nema nikog da mi razjasni.”
Onda Josip reče faraonu: „Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti. Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istočnjakom opaljenih klasova, označuje sedam gladnih godina.
To je ono što sam već Faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani učiniti. Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kada će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. Kako glad bude harala zemljom, neće se ni znati da je u zemlji bilo obilje – zbog gladi koja će doći – jer će biti vrlo velika.
A što se faraonov san ponovio, znači da se Bog na to zaista odlučio i da će to uskoro provesti. Zato neka faraon izabere sposobna i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji će kupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što će snaći zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne.”
Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska dođe kraju, a primače se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reće Egipćanima: „Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!” Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipćane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu. (Biblija, Povijest Josipa i njegove braće; Faraonovi sni 41).
|
Gotovo da nije moguće naći analizu, dijagnozu, prognozu toliko slojevitu a opet tako jasan prikaz cikličnog kretanja gospodarstva. U citiranom odlomku prisutni su svi bitni čimbenici gospodarstva u vremenu. Čak je i vrijeme sedam godina dobro odabrano.
Poslovne krize, kao što to pokazuju moderna istraživanja, pojavljuju se svakih desetak godina. One koje uvijek pamtimo tek su zrcalni refleks velikih epohalnih pronalazaka, kao što je na primjer bio parni stroj. Nelinearnost kretanja tako je snažno oslikana u Faraonovim snovima. I ne samo to Josip jasno poručuje Faraonu što mu je činiti, kao vladaru, za dobrobit njegovog naroda.
Iz citata je, očekivano vidljivo, da se poslovni ciklus odnosi na poljoprivredu i stočarstvo na koje djeluju vremenski uvjeti. Obilno traje sedam godina, pošast jednako toliko. Josip nalazi odgovor u prikupljanju tijekom sedam rodnih godina i dijeljenju sakupljenog u nerodnim godinama.
Upravo smo temu „Robne zalihe” započeli ovim citatom kako bi jasno pokazali, da je uvijek i svuda vladar imao obvezu brinuti o svom narodu i njegovom blagostanju. To je činio „spajanjem” dobrih i loših vremena. Ukoliko bi, pak, vladar propustio učiniti što mu je dužnost njegova bi se zemlja našla u grdnim poteškoćama: seljaci i stočari bi, u dobarim vremenima, bili obeshrabreni u investiranju i unapređenju svoje gospodarske aktivnosti zbog niskih cijena, a u lošim vremenima ne bi imali dovoljno materjalnih resursa da unaprijede svoju poslovnu aktivnost investirajući u razvoj. Tako izostanak vladareve aktivnosti donosi siromašvo i beznađe.
Dragi čitaoče ako Vas navedeno podsjeća na naše stanje niste u krivu; u pravu ste. Ipak, kako bi stvari bile dodatno argumentirane, pokušajmo još malo „ispeglati” Faraonov san današnjim spoznajama.
|
Tržište je mjesto gdje su suprostavljeni interesi kupaca i prodavatelja. Jednom tržište djeluje u korist kupaca, drugi put u korist prodavatelja. To je tako kad tržišta dobro funkcioniraju, a obično ne funkcioniraju. Pretpostavimo da tržišta funkcioniraju. Suprostavljanje ponude i potražnje događa se u realnom vremenu.
Ponuda i potražnja nemaju ni svoje prošlosti ni svoje budućnosti. Kako bi poboljšali svoj položaj na tržištu sudionici prikupljaju informacije da bi ostvarili kupnju/prodaju po, za njih, najpovoljnijm uvjetima. Jedni raspolažu većom količinom informacija drugi manjom, postoji asimetrija informacija.
Asimetrija informacija narušava pretpostavljenu optimalnost razmjene jednako kao što manji broj kupaca/prodavalaca nameće svoje interese većini. Međutim, razmjena se ne odvija u nekom točnom trenutku, ona se odvija u vremenu. U vremenu cijene fluktuiraju pa manje cijene na početku trgovanja ne daju pravo sudionicima razmjene kupcima/prodavateljima da će se one dodatno smanjiti, biti iste ili čak povećati.
Sve se odvija stihijski, ukoliko nema stihije tada neki netržišni čimbenici reguliraju tržište. Zato svaki sudionik istražuje, ispituje, procjenjuje kako će se kretati buduća cijena.
Kada je riječ o proizvodnji poljoprivrednih proizvoda tada neizvjesnosti dodatno destabiliziraju cjelokupnu gospodarsku aktivnost do te mjere, da se umjesto pretpostavljenog razvoja događaju destrukcije. Ne treba zaboraviti da je, za razliku od drugih proizvoda, vrijeme trajnosti poljoprivrednih proizvoda kraće, a cijena održavanja potrebne kvalitete/standard daleko veća.
Tako ukoliko ste imali nesreću da proizvedete proizvod koji je imao izrazito dobru/lošu godinu teško da ćete pokriti troškove proizvodnje. Eventualna odgoda prodaje dodatno će povećati troškove na ime skladištenja i čuvanja uroda. Ni prerađivači poljoprivrednih proizvoda nisu puno bolje sreće.
Prvo, prerađivačka industrija poljoprivrednih proizvoda ima male koeficijente obrtaja što znači da mora raspolagati velikim skladišnim prostorima. Osim toga, oscilacije standardne kvalitete poljoprivrednih proizvoda mogu značajno povećati troškove proizvodnje.
Tako, npr. duhanska industrija da bi proizvela standardni proizvod mora raspolagati zalihama duhana koje često nisu manje od dvogodišnjih potreba. Proizvode valja standardizirati, a standardizacija pored tehnološke obrade i upotrebe dopustivih aditiva zahtjeva takve inpute koji po svojim karakteristikma imaju što manji raspon odstupanja željenih karakteristika.
|
Cijene rastu/zabrinjavaju/opominju: pšenica je podcijenjena, kukuruza neće biti dovoljno pa će cijene eks-plodirati. Umjesto kukuruzom stoka će se hraniti pšenicom. To su napisi koje često čitamo u javnim sredstvima priopćavanja. Nasuprot rastu cijena, recimo, kukuruza rastu cijene mesa, u najboljem slučaju, stagniraju, a češće padaju, zbog nekontroliranog uvoza, .... – do kada?
Šokovi zbog kretanja cijena poljoprivredne proizvodnje dolaze i prolaze; ono što ostaje – trajno – jest neprimjerena politika upravljanja cijenama ili, još gore, izostanak bilo kakve smislene politike upravljanja cijenama, pa samim time izostaje proizvodnja poljoprivrednih proizvoda, itd. Iznesenom je potrebno dodati da se poljoprivredna proizvodnja dugoročno smanjuje i da nema ama baš nikakvih dokaza da će poljoprivredna proizvodnja ulaskom Hrvatske u EU doživjeti svoje „zvijezdane trenutke”.
Upravo suprotno realno je očekivati da će se poljoprivredna proizvodnja naći u „nebranom grožđu” i potom restrukturirati, uz pomoć privatnih investitora zemalja članica, na način kako smo to mi trebali učiniti od svog osamostaljenja.
Prosječan posjed od svega tri hektara često rascjepkan u više parcela nije i neće omogućiti primjeren život bilo kojoj obitelji ma kako ona skromna bila. To je i stoga što su investicije u poljoprivredi male i često se svode tek na nekoliko strojeva čije je korištenje kapaciteta nedopustivo nisko što znači, da su jalovi fiksni troškovi veliki.
Komasacija i rajonizacija nepoznati su pojmovi u našoj realnoj poljoprivrednoj praksi. Starosna i obrazovna struktura naše poljoprivrede je tragična. Istovremeno su potrošena znatna sredstva poreznih obveznika, preraspodjela dohotka, u formi poticaja koji to zapravo nikada nisu bili. Poticaji koji ne unapređuju proizvodnju u svakom pogledu i nisu poticaji već – instrument socijalne politike.
|
Ova naša tragična politika „naučila” je poljoprivredne proizvođače da riješenja za svoje probleme traže u poticajima koji ulaskom u Europsku uniju moraju doživjeti svoju prilagodbu kriterijima Europske unije. Izostanak investicija čini poljoprivrednu proizvodnju ovisnom o „blagodatima neba” pa kad nam je ono naklono nije dobro jer cijene padaju ispod troškova proizvodnje, a kada nebo ne brine o navikama hrvatskih poljoprivrednika tada cijene „lete u nebo” ali nedostatno da pokrije nisku produktivnost koja je – s obzirom na karakteristike poljoprivredne proizvodnje – objektivno data. Nikada dobro i nikada dosta.
Privreda se ponaša ciklički. Poljoprivredna proizvodnja osim „nebeskih razloga” ima još značajnije fluktuacije. Tako imamo goveđi, svinjski, plodored, itd. ciklus koji valja „peglati” ekonomskom politikom. Jasno, mi to ne radimo. Tržište kao sveta krava riješava sve probleme gospodarstva. Stoga nije naodmet navesti misao Tima Harforda: „U stvarnositi je vjerojatnost da ćemo stvoriti svijet potpunih, slobodnih i konkurentnih tržišta jednaka vjerojatnosti da odvjetnici počnu govoriti samo istinu.”
Problemi fluktuacija riješavaju se planiranjem proizvodnje, planiranjem veličine zaliha, dakle institutom robnih rezervi, određivanjem minimalnih cijena, itd. Tako radi razvijeni svijet kako bi smanjio učinak „neba”. Navodnjavanje povećava neovisnost o „nebu” što je u Hrvatskoj na žalost još uvijek samo mislena spoznaja. Poljoprivredna proizvodnja ima svoje cikluse koje nije moguće bitno mjenjati. Naprosto postoji vrijeme optimalnog uzgoja poljoprivrednih i stočarskih proizvoda, bar kada je riječ o proizvodnji na otvorenom.
|
Razmotrimo institut robnih rezervi. Robni novac u svome razvoju prošao je različite oblike. Robni novac, temeljen na zlatu i srebru, je dominirao tijekom povijesti. Postoje mišljenja, da priča robnog novca nije završena 15. kolovoza 1971. godine kada je Nixon donio odluku po kojoj dolar nije zamjenjiv za zlato. Neki od zagovornika robnog novca smatraju da bi se kao robno pokriće umjesto zlata i srebra jednako dobro mogle uzeti robe, recimo koje kotiraju na robnim burzama, i tako smanjiti samovolju vlasti da svoje likvidne probleme rješava putem tiskarskog stroja.
Robne rezerve, pored navedenog, imaju značajnu ulogu u stabilizaciji cijena. Naime, ukoliko se propišu minimalne cijene koje su poznate unaprijed, poljoprivredni proizvođači pri donošenju odluke što i koliko sijati, znaju najnižu cijenu koju će sigurno postići ukoliko se odluče proizvoditi poljoprivredne proizvode za koje je od države određena minimalna cijena. Tako kada cijene padaju robne rezerve se otkupljuju, kada cijene rastu robne rezerve se prodaju. Cijene se stabiliziraju što znači da će realne nadnice manje fluktuirati.
Kako je udio nadnica, posebno u Hrvatskoj gdje je gospodarstvo niske dodane vrijednosti, velik u ukupnoj dodanoj vrijednosti eventualno povećanje nadnica, zbog rasta cijena hrane, može imati kontraktivne učinke na cijelokupno gospodarstvo. U nas je, kao što znamo, institut robnih rezevi tek priča bez ozbiljinijeg sadržaja. Afere kojih smo bili svjedoci samo pokazuju kako je institut robnih rezevi zapravo marginalan – nevažan.
Na kraju valja reći da razvoj poljoprivrede ne garantira razvoj ukupnog gospodarstva. Međutim, poznato je, što dnevno potvrđuje teorija i praksa, da nema razvoja bez razvijene i stabilne poljoprivredne proizvodnje. Zemlje kao što su Nizozemska, Belgija jasno pokazuju kako je danas poljoprivreda zapravo „industrija na otvorenom”, kapitalno intenzivna, automatizirana, itd., djelatnost kao i svaka druga gospodarska aktivnost.
Povećanje broja ljudi, s jedne strane, i, potreba za sve većim investicijama u poljoprivredi, s druge starane, čini poljoprivredu vrlo atraktivnom gospodarskom djelatnošću. Stanje u prehrambenoj industriji Hrvatske u zadnjih dvadesetak godina pokazuje da poljoprivredna proizvodnja, kao uostalom i svaka druga proizvodnja, nije bitna.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|