20.06.2011.
Što Hrvatskoj donosi Europska unija
U skladu s iskustvima drugih može se zaključiti da će i hrvatski makroekonomski pokazatelji biti povoljniji u godinama nakon priključenja Europskoj uniji te da su koristi ipak veće nego u slučaju ostanka izvan EU, pišu za magazin Banka analitičari Raiffeisen Consultinga
Nakon šest godina pregovora, hrvatski put ka Europskoj uniji približio se kraju. Hrvatska je uspjela završiti pregovore do kraja prve polovine ove godine i postat će 28. članica Unije vjerojatno 1. srpnja 2013.
Pregovori su trajali dugo, najduže do sad, ako izuzmemo Tursku. To nije isključivo odgovornost Hrvatske već i odraz opreza EU što se 'opekla' na Rumunjskoj i Bugarskoj koje u trenutku pristupanja nisu bile sasvim spremne. Pripreme su iza nas, sad se Hrvatska treba okrenuti godinama nakon ulaska u EU, pišu za srpanjski broj magazina Banka analitičari Raiffeisen Consultinga.
Što nam donose buduće godine? Kakve su koristi, a kakvi troškovi?
Promatrajući kretanja makroekonomskih pokazatelja u zemljama koje su u proteklih sedam godina pristupile EU1, vidljiv je određeni napredak. Jedino Mađarska u razdoblju od 2005. do 2008. nije uspjela ostvariti veći prosječni godišnji rast nego u četiri godine prije ulaska u EU.
Ekonomski rast
Posebno visoke realne stope rasta BDP-a u godinama nakon ulaska ostvarile su pribaltičke zemlje (pri čemu Latvija čak i dvoznamenkaste). Najveći rast BDP-a po stanovniku zabilježen je u Latviji i Slovačkoj2.
U promatranom je razdoblju i hrvatski ukupni BDP, kao i BDP po stanovniku - rastao, ali je dinamika bila bitno sporija nego kod zemalja koje su u posljednja dva vala proširenja pristupile Uniji, s iznimkom Mađarske.
|
U skladu s iskustvima drugih može se zaključiti da će i hrvatski makroekonomski pokazatelji biti povoljniji nakon priključenja te da su koristi od ulaska veće nego u slučaju ostanka izvan EU.
To sugerira i studija Pristupanje Europskoj uniji: očekivani ekonomski učinci koju je Ekonomski institut Zagreb objavio 2007. godine3. Studija zaključuje da se najveće promjene mogu očekivati zbog pristupanja jedinstvenom unutarnjem tržištu EU te zbog institucionalnih reformi koje je dobrim dijelom Hrvatska već provela tijekom pregovora.
Pritom bi pristupanje jedinstvenom tržištu moglo znatno utjecati na rast izvoza roba na što ukazuju i primjeri zemalja Srednje i Istočne Europe. No, s obzirom na ograničenu strukturu hrvatskog izvoza koja podrazumijeva visok udio brodogradnje kao slabo konkurentnog sektora, preciznija procjena rasta izvoza zbog pristupanja EU razmjerno je teška.
Pozitivni učinci pristupa jedinstvenom tržištu bit će veći, uspijemo li poboljšati strukturu izvoza orijentiranošću prema sektorima s višom dodanom vrijednošću. Učinci takvih mjera mogu se očekivati u srednjem ili dugom roku, a u prvim godinama nakon ulaska oni ne mogu biti izraženi kao kod konkurentnijih zemalja, poput Slovačke ili Poljske.
Šansa za strana ulaganja
Iskustva zemalja iz posljednja dva vala proširenja pokazuju značajan rast izravnih investicija. Ulaskom u EU Hrvatska bi mogla postati atraktivnija ulagačima zbog povećane percepcije sigurnosti i stabilnosti. Međutim, usporedimo li se s promatranim zemljama, brojni su argumenti da u Hrvatskoj nećemo vidjeti velik rast izravnih inozemnih ulaganja.
U usporedbi s većinom zemalja Srednje i Istočne Europe, Hrvatska ima skupu radnu snagu, posebno u odnosu na Bugarsku i Rumunjsku. Prosječna bruto i neto plaća u Hrvatskoj veća je nego u svim zemljama koje su EU pristupile u posljednja dva kruga, izuzev Slovenije.
Dakle, niski troškovi proizvodnje zasigurno nisu motiv ulaganja u Hrvatsku. Poljska, koja privlači veliki dio stranih investicija, osim razmjerno jeftine radne snage, potencijalnim investitorima znači i mogućnost osvajanja velikog tržišta (38 milijuna stanovnika). S nešto više od četiri milijuna stanovnika hrvatsko tržište je malo te s tog aspekta ne pretjerano atraktivno.
Prilika za Hrvatsku je u djelatnostima gdje je potencijal za razvoj velik, a koje bi bile zanimljive investitorima - npr. turizam i energetika. Uz dobru pravnu državu, smanjenje administrativnih barijera te stvaranje poduzetničkog okruženja možemo očekivati da će kapital pronaći put do profitabilnih projekata.
|
Hoće li cijene rasti
Često se može čuti da će nakon ulaska u EU ''sve biti skuplje'', ali i iskustva zemalja članica iz Srednje i Istočne Europe ne potvrđuju takvu tezu.
Razina cijena većine promatranih zemalja u trenutku ulaska znatno je više odstupala od prosjeka EU nego što odstupa razina cijena u Hrvatskoj. Pa ipak, do znatnog porasta razine cijena uglavnom nije došlo. Trenutna razina cijena u Hrvatskoj je na oko 74% euro-prosjeka, pri čemu su cijene hrane na znatno višem nivou (iznad 90% prosjeka), dok su cijene odjeće i obuće u prosjeku čak i više nego u Europskoj uniji.
Stoga Hrvatska može očekivati tek blagi rast opće razine cijena. Pritom ne očekujemo značajan rast cijena prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića te odjeće i obuće. Međutim, snažnija jednokratna povećanja cijena su vjerojatna, prije svega kod administrativno utvrđenih cijena, npr. električne energije i plina za stanovništvo te cijena usluga (obrazovanje, rekreacija, kultura).
Određeni inflacijski pritisci trebali bi proizaći iz usklađivanja poreznog sustava, točnije ukidanja nulte stope PDV-a. No, općenito, konvergencija cijena bi trebala biti blaga i postupna.
Promjene na tržištu rada
Bitne promjene možemo očekivati na tržištu rada jer bi pristup Uniji mogao povećati migracije u oba smjera.
Prema nalazima studije Ekonomskog instituta u Hrvatskoj bi se moglo povećati useljavanje iz zemalja Istočne i Srednje Europe te Azije, pri čemu bi dijelu imigranata Hrvatska bila tranzitna zemlja prema razvijenoj zapadnoj Europi.
S druge strane, iz Hrvatske se može očekivati određeno iseljavanje visokoobrazovane mlađe radne snage. Međutim, u prvim godinama mogućnost iseljavanja radi posla bit će ograničena s obzirom da će neke članice uvesti određena prijelazna razdoblja za potpuno otvaranje tržišta rada. (Bankamagazin)
|
|
|
|