23.12.2010.
Drvna industrija mora postati izvozni brend
Drvna industrija je još daleko od izlaska iz krize, a 2011. će biti uistinu prijelomna godina, godina istine i suočavanja s nagomilanim teškoćama, a mnoge tvrtke će se od krize oporavljati još tijekom naredna dva desetljeća.
Bilo koja proizvodnja, pa tako i prerada drva namijenjena domaćem tržištu, u ovim tržišnim uvjetima je gotovo neodrživa, pa se većina tvrtki koje su opstale, sada većinom okrenula izvozu.
Osim komercijalnih i marketinških elemenata koje redovito zbog rastuće konkurencije izvoznici sami poboljšavaju, oni se otvoreno žale na izostanak nacionalne izvozne strategije, budući da i dalje samostalno otvaraju neka teška tržišta, a država im ne pomaže niti kada je riječ o nekim malim administrativnim ustupcima, pa se godinama ne potpisuju sporazumi s nekim zemljama koji bi olakšali ulaz naših drvnih proizvoda na nova tržišta.
Drvna industrija je i dalje industrija drugog ili trećeg reda, iako je u posljednje vrijeme, zbog minimalne pozitive, političari učestalo karakteriziraju kao «izvoznu perjanicu».
Sve se to čulo na okruglom stolu «Izvozna konkurentnosti drvne industrije», održanom u hotelu Westin u Zagrebu.
Na skupu su izrečene vrlo decidirane tvrdnje vodećih predstavnika hrvatske drvne industrije kako kriza niti izbliza nije okončana, te da nas tijekom 2011. godine očekuje teška konsolidacija, kao bi se ova grana gospodarstva pokušala vratiti na pozicije iz 2008 godine, kada se u zadnjem tromjesečju bitno zaustavio izvozni rast, koji je pratio ovu branšu posljednje četiri godine, uslijed čega je i izvoz udvostručen s 400 milijuna u 2004. na milijardu američkih dolara u 2008. godini.
|
Posljedice krize bile su pogubne, tako je 8.500 radnika ostalo bez posla, zatvorene mnoge tvornice, smanjeni su prihodi za 25%, a izvoz je pao za 29%. Nakon prvih šest mjeseci 2010. počeo se osjećati blagi rast u odnosu na 2009. godinu, stoga je izvoz u prvih devet mjeseci porastao za 11%, no ukupni rezultati, kao niti izvozni nisu još dosegli 2008.
Sudionici su kao uzroke označili niz ograničenja koje proizlaze iz loše gospodarske klime i neproizvodnog okruženja zbog kojeg državom i dalje dominira trgovačka djelatnost, pa se po ocjeni sektorskih stručnjaka konstantno nastavlja proces de-industrijalizacije, a posebno je time pogođena drvna industrija koja prevladava u ruralnim područjima, budući da nakon njezine propasti nastaje gospodarska te demografska praznina.
Prof. dr. Slavko Kulić smatra da se radi o dubokom poremećaju nastalom zbog nedostatka strateškog planiranja, pa izostaju promišljanja o tome kako iskoristiti dobru i kvalitetnu drvnu sirovinu kojom raspolažemo, i kako na njoj graditi novo zapošljavanje i proizvodnju proizvoda visoke dodane vrijednosti.
Neki pomaci koje je posljednjih mjeseci postigla industrija posljedica su rasta zapadnih ekonomija, a ne jačanja konkurentnosti naših tvrtki koje su jedva dočekale ponovno aktiviranje narudžbi iako pod nepovoljnijim uvjetima, uz stalni pritisak na cijene proizvoda.
Predsjednik udruženja šumarstva pri HUP-u Dalibor Hatić složio se sa konstatacijom da i u šumarstvu, kao i u preradi drva izostaju strategije koje bi imale za cilj racionalizaciju i bolje korištenje resursa, pa neki vrlo pozitivni procesi, poput certificiranja šuma nastaju kao posljedica napora pojedinaca, a ne sustavnog pristupa i provođenja razvojnih politika.
Hatić je pozvao resorno Ministarstvo da objavi nedavno izrađenu inventuru šuma, kako bismo raspolagali službenim podacima, koji su vrlo važni za razvoj šumarstva, ali i drvne industrije koja upravo na nacionalnom bogatstvu kojim gospodare Hrvatske šume treba postići čim veću zaposlenost.
Direktor najvećeg hrvatskog drvoprerađivača, virovitičkog Tvina, Ivan Slamić, koji jedini u ovom sektoru zapošljava preko 1.000 radnika smatra da je glavnina industrijskih problema u monetarnoj i fiskalnoj sferi.
|
Tvrtka poput Tvina, koja 99% izvozi, i godinama uspješno surađuje sa švedskom IKEA-om, u ovoj se krizi potpuno okrenula prema stranim tržištima, gdje se suočava sa snažnom konkurencijom čije matične zemlje vode za izvoznike vrlo povoljnu monetarnu politiku, poput Poljske koja je devalvirala zlot, ili Kine koja je prema juanu vrlo osjetljiva i taktična, budući da se baš na krilima izvoza i potpore izvoznicima gradi kineski dvoznamenkasti rast.
Izvoznicima treba pružiti konkretnu potporu, jer devize će nam biti sve potrebnije, a upravo je drvna industrija pokazala veliki izvozni potencijal i veliku žilavost. Vlada je pokazala razumijevanje, no pomoć nije bila dostatna.
Slamić smatra da se osim deindustrijalizacije u društvu provodi i svojevrsna anti-radna kampanja u kojoj se rad i proizvodnja kontinuirano podcjenjuju, što se odražava i na kvalitetu kadrova koji se školuju za ova zanimanja.
Mirko Jakovčić iz tvrtki Javor-TPS koje zapošljavaju preko 400 djelatnika smatra da država drži u svojim rukama 95% inputa koji su proteklih godina poskupljivali od 30-50%, pa se pita kakva je to politika potpore izvozu, gdje se osim enormnih razlika na tečaju, gubi i na konkurentnosti, jer sva javna poduzeća polaze od svojih troškova, a ne od tržišnih pokazatelja na svjetskom tržištu, koje onda, finalisti i izvoznici moraju prebiti preko cijene svojih proizvoda, a to postaje nemoguće.
Pogoršavaju se i uvjeti za radnike, plaće stagniraju, a izmjene zakona o radu nisu bile prilagođene tržišnim prilikama i nedostatku izvozne strategije.
U zapadnoj Europi posljednjih mjeseci ima sve više poslova i narudžbi, no trgovačke kuće poput Exportdrva ih nemaju kome proslijediti jer su naši proizvođači po ponuđenim cijenama nekonkurentni i boje se ulaziti u negativne kalkulacije koje su ipak dominirale u vremenu krize, kada se u protekle dvije godine spašavalo tvrtke i poslovanje.
Proizvođač Brestovac iz Garešnice je od 876 radnika otpustio njih 456, samo da bi se sačuvao poslovanje i dio inozemnih kupaca koji su ostali vjerni njegovim kvalitetnim proizvodima.
Njihovo otpuštanje koštalo je državu oko 15 milijuna kuna, ali nitko nije poduzeo nikakve mjere, kako bi se to spriječilo i zadržala ista radnja mjesta.
Nažalost, prije krize se dosta ulagalo u nove tehnologije, djelomično i zbog politike potpora koje su to poticale, ali ti krediti i kamate, bazirani na pred-kriznim prihodima sada znatno opterećuju poslovanje.
O tome se nema s kime razgovarati, jer su banke u stranom vlasništvu i nisu instrument provođenja nikakve sektorske politike.
Spačva iz Vinkovaca je isto otpustila preko 300 radnika, no poslovanje je sada konsolidirano i velika su očekivanja od izvoza masivnih hrastovih vrata na francusko tržište.
|
Dok se izvoznici bave stranim tržištima, kod kuće se smanjuje uvoz namještaja, no opada njegova kvaliteta. Prema podacima Euroinspekt-drvokontrole 90% ispitanog dječjeg namještaja nije udovoljilo ispitivanjima, pa se postavlja pitanje ne postaje li Hrvatska odredište za «bofl» robu, koja u krizi pronalazi lak put do naših kupaca, dok izvoznici moraju zadovoljiti mnoge standarde i certifikate pri izlasku na EU tržišta.
Nema raspoloživog kapitala iz kojeg bi se moglo financirati razvoj, pa poduzetnici «čarobiraju» preraspodjelama koje bi ih trebale održati na životu i osigurati minimum razvoja.
Postoje sve glasnija razmišljanja o tome da će se prema dosada viđenim scenarijima u bankarstvu i drugim strateškim granama, na šumi bazirane industrije postepeno prepustiti stranom kapitalu, o čemu su prisutni vodili vrlo argumentiranu raspravu.
Moguća tržišna vrijednost šume i šumskog zemljišta je neusporediva sa socijalnim i ekološkim benefitima koje za društvo proizlaze iz šuma, čime se opravdava i državno vlasništvo nas velikim dijelom šuma, no smatra se da treba biti oprezan oko javnih licitiranja s tržišnim vrijednostima šuma, koje ponekad u medijima koincidiraju s ukupnom zaduženosti RH, što može dovesti do pogrešnog zaključka da se šumama može rješavati pitanje rastuće zaduženosti naše države.
Također, bilo je riječi o rapidnom rastu izvoza sirovine, posebice oblog drva i piljene građe, čiji pokazatelji znatno odstupaju od razine proteklih godina, a problemu prenamjene tehničkog u energetskog drvo, uslijed pritiska energetskog sektora potrebno je pristupiti s puno pažnje vodeći računa o potrebama domaće industrije i zadržavanju trenutne zaposlenosti.
Sirovinska politika bilježi napredak u dijelu odobravanja rabata za finalni proizvod, no industrija smatra da se ne vodi se računa, i ne uzima u razmatranje sklapanje višegodišnjih ugovora, bez kojih je nemoguće osigurati kvalitetno financiranje izvozne proizvodnje.
Miodrag Šajatović, glavni urednik časopisa Lider, koji je uz Drvni klaster i časopis Drvo & Namještaj bio suorganizator okruglog stola, smatra da ne postoji drvoprerađivački lobi, jer u zemlji zapravo nema niti izvoznog lobija. Izvoz je izgubio svoju bitku.
|
Politika se ne bavi sustavno ovom granom gospodarstva, koja s obzirom na tradiciju, evidentne potencijale i dosadašnje rezultate treba postaviti ciljeve udvostručenja izvoznih rezultata, a ne se zadovoljiti sa malim postocima «problematičnog rasta» baziranog na kriznoj 2009. godini.
Takav rast može biti dobar za dnevno-političke svrhe, ali ne i za sustavno i strateško promišljanje o novom pozicioniranju naše industrije na svjetskom tržištu.
Složenost iznesenih problema kao i razina ovdje pokazane spremnosti industrije da se ulovi u koštac sa svim otvorenim pitanjima svoga razvoja, prije svega ultimativne potrebe jačanja izvozne konkurentnosti, dovode do potrebe izrade izvozne strategije drvoprerađivačkog sektora, jer će stupanj i struktura izvoza za cijelu branšu, ali i za pojedinačne tvrtke biti odlučujući faktor opstanka na tržištu.
Nije moguće odgađati raspravu o tim pitanjima, niti provoditi zastarjele politike i programe, nastale u pred-kriznom razdoblju u kojima se jednino favoriziraju velika tehnološka ulaganja drvne industrije koja su bila primjerena tim vremenima.
Nova tržišna stvarnost i negativni predznak poslovanja uvjetuje sinkronizirano djelovanje svih subjekata iz institucionalnog, znanstvenog i proizvodnog miljea, uz podršku stručnih i specijaliziranih medija, kako bi se pronašao učinkovit model potpore izvozu drvnog sektora.
Sudionici okruglog stola drže neprimjerenim izostanak pozvanih predstavnika nadležnih institucija i državnih tvrtki, jer upravo gospodarstvo daje veliki obol nužnoj proračunskoj konsolidaciji, ali istovremeno vjeruju da će se kroz naredne aktivnosti postići potreban konsenzus i da će se uključivanjem institucionalnih i financijskih subjekata u rješavanje ove problematike otvoriti mnoga pitanja oko konkurentnosti drvoprerađivačkog i šumarskog sektora, uzajamno ovisnih i povezanih, a koji ojačani i od države podržani, mogu i moraju biti «istinske perjanice» hrvatskog gospodarstva.
|
|
 |
|