|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Zdeslav Šantić
|
|
|
|
|
Na samom izmaku ove godine, možemo zaključiti kako tijekom 2010. nisu zabilježene nužne korekcije u gospodarskoj politici u Hrvatskoj. Istovremeno, zabilježeno je i daljnje pogoršanje najvažnijih ekonomskih pokazatelja, poput pada BDP-a i zaposlenosti te povećanja proračunskog manjka i javnog duga. Ponovno je većina pozornosti i aktivnosti (bez)uspješno usmjeravana prema fiskalnom sektoru te potrebi da se umanje pritisci na rast manjka u proračunu.
Istovremeno, izostale su mjere usmjerene prema oporavku aktivnosti u privatnom sektoru, ali i vidljivije dinamiziranje strukturnih reformi što bi sve trebalo omogućiti održiviji rast domaćeg gospodarstva u budućnosti. Godina za nama potvrdila je da su reformski kapaciteti u društvu iznimno skromni.
U takvim okolnostima možda ne iznenađuje činjenica da dio stručnjaka zaziva šokove u domaćem gospodarstvu kako bi se pokrenule reforme. U uvjetima kada su se globalno gospodarstvo i financijski sustav suočili s najvećom krizom još od Velike depresije, a kojom su posebice bila pogođena brzorastuća, ali neuravnotežena, gospodarstva većine istočnoeuropskih zemalja, mnoga razvijena gospodarstva (ali i ona u razvoju) bila su prisiljena pokrenuti reforme.
Za sada, u Hrvatskoj pad aktivnosti gospodarstva na razinu iz 2006. te snažan pad - ionako niske - zaposlenosti ne predstavljaju dovoljno snažan šok. Nadalje, srednjoročni izgledi domaćeg gospodarstva poprilično su skromni, a put kako doći do novog modela gospodarskog rasta, temeljenog na rastu izvoza te investicija privatnog sektora, još je uvijek nedovoljno iskristaliziran.
Bez obzira na aktualne trendove u europskim gospodarstvima, gdje se očekuje intenzivna fiskalna konsolidacija u srednjem roku te pripadajuće reforme, u Hrvatskoj se sve češće mogu čuti oprečni prijedlozi. Tako se u posljednje vrijeme fokus s fiskalne i strukturne politike pomiče na monetarnu politiku, odnosno - devalvacija se nudi kao rješenje problema domaćeg gospodarstva.
Ne razlažući dodatno krajnje upitne pozitivne učinke ovoga poteza te sigurne negativne posljedice, postavlja se pitanje zašto se ne ugledamo na neke od „najuspješnijih priča” tranzicijskog procesa. Tako primjer Slovačke, koja je po veličini i broju stanovnika vrlo slična Hrvatskoj, ukazuje kako su brz gospodarski oporavak i rast konkurentnosti mogući, unatoč nemogućnosti djelovanja tečajne politike. Nasuprot ovom primjeru sve češće se predlažu i rješenja temeljena na ekonomski vrlo kontroverznim potezima kreatora fiskalne politike u Mađarskoj, poput oporezivanja aktive bankovnog sustava isključivo s ciljem prikupljanja dodatnih proračunskih prihoda te prisilna deeurizacija domaćeg gospodarstva odnosno ukidanje valutne klauzule u visoko euriziranom gospodarstvu.
|
Malo znači činjenica da, unatoč smanjenju proračunskog deficita, investitori i rejting agencije smatraju kako ove mjere mogu iznjedriti tek kratkotrajne učinke, ali istodobno djelovati i demotivirajuće na dugoročni proces smanjenja strukturnog deficita. Isto tako, treba imati na umu da će negativne implikacije provedenih izmjena u poreznom sustavu Mađarske vjerojatno rezultirati smanjenjem kreditne aktivnosti, smanjenjem razine zaposlenosti te manjim ulaganjima u energetski i telekomunikacijski sektor.
Dodatno porezno opterećenje banaka u Hrvatskoj često se pravda kako i banke moraju snositi dio krize u gospodarstvu. Nasuprot tome stoje činjenice o dvoznamenkastom padu dobiti bankovnog sustava u posljednje dvije godine te sve većem broju domaćih banaka koje ostvaruju gubitke u poslovanju.
Što se tiče opravdanosti ukidanja valutne klauzule, ona je krajnje upitna, jer u Hrvatskoj problemi s otplatom uglavnom izviru iz dugotrajnog oporavka gospodarstva te posljedično i negativnim trendovima na domaćem tržištu rada, a ne uslijed slabljenja domaće valute u odnosu na euro. Govoreći o profitabilnosti bankovnog sustava, često se zaboravlja i najrecentniji primjer Irske te problema koji eskaliraju ukoliko se naruši stabilnost bankovnog sustava uslijed gubitaka.
Stoga se i ova mjera mora gledati u širem kontekstu u kojem se gubitak monetarne stabilnosti nudi kao rješenje problema. Potrebno je naglasiti kako je upravo oprezna politika monetarnih vlasti u Hrvatskoj u godinama prije krize, a u tom razdoblju često i kritizirana, omogućila veći manevarski prostor fiskalnoj politici po pitanju intenziteta i dinamike smanjenja javne potrošnje. Isto tako, stabilan financijski sustav i domaća valuta omogućili su da se u Hrvatskoj izbjegnu iskustva baltičkih gospodarstava tijekom 2009.
Iduća godina vjerojatno donosi pozitivne, ali skromne, stope rasta gospodarstva, no teško će se moći govoriti o 2011. kao godini izlaska iz krize. Naime, očekuje se daljnji pad razine zaposlenosti, kao i nešto snažniji rast cijena, što će umanjiti realni rast neto plaća nakon ukidanja kriznog poreza, ali i oporavak standarda građana. Nadalje, rebalans u ovoj godini zacementirao je visinu i strukturu javne potrošnje i tijekom 2011., a put prema bržem i kvalitetnijem gospodarskom rastu započinje upravo od fiskalnog sektora.
U ovakvim okolnostima realno ne treba očekivati značajnije promjene u gospodarskoj politici. U 2011. godini većina pozornosti i aktivnosti bit će usmjerena prema unutarnjoj i vanjskoj politici, odnosno predstojećim parlamentarnim izborima te očekivanom zaključenju pregovora s EU.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|