11.11.2010.
Rad i sreća: Radim, dakle jesam
Hrvati su najzadovoljniji socijalnim aspektima posla, a najnezadovoljniji sudjelovanjem u odlučivanju o stvarima vezanim uz svoj posao, što je od presudne važnosti za osjećaj odgovornosti i sreće na radnom mjestu, pokazalo je najnovije istraživanje Nacionalnog indeksa sreće o kvaliteti radnog života
Prosječan čovjek na poslu provede osam sati dnevno, pet dana u tjednu, kroz period od četrdesetak godina. Ako tome pridodamo slobodno vrijeme koje posvetimo razmišljanju i raspravljanju o tome što nam se događa na poslu, možemo zaključiti da bavljenje poslom zauzima glavninu našeg života.
Osim toga, istraživanja pokazuju da je, u usporedbi s drugim životnim aspektima kao što su primjerice slobodno vrijeme, zajednica ili religija, rad po subjektivnoj važnosti na drugom mjestu, odmah iza obiteljskog života.
Prema tome, rad je središnji i definirajući dio života većine ljudi. Ali, zašto nam je rad tako važan? Zašto radimo?
Kad upitamo ljude zašto rade, najčešći odgovor koji dobivamo je - zbog plaće.
|
No, osim što poslom zarađuju za život, rad ljudima omogućava zadovoljavanje i nekih drugih psiholoških potreba. Ljudi imaju trajnu i urođenu potrebe za druženjem s drugim ljudima.
Nadalje, posao zadovoljava psihološke potrebe za identitetom i poštovanjem. Način na koji definiramo sebe u velikoj mjeri je određen onime što radimo. To se jasno očituje u tome što je jedna od prvih stvari koju ljudi govore prilikom upoznavanja što su po zanimanju i gdje rade.
Konačno, ljudi imaju potrebu da ih drugi cijene, ali i da sami cijene sebe. U suvremenom društvu poštovanje koju nam iskazuju drugi, ali i samopoštovanje u velikoj mjeri ovise o odgovornosti koju imamo na radnom mjestu, ali i prilici da na poslu iskoristimo naše potencijale.
Sreća ljudi na poslu ovisi o tome koliko karakteristike poslova zadovoljavaju njihove egzistencijalne i socijalne potrebe te potrebe za identitetom i poštovanjem.
Pri tome, egzistencijalne potrebe zadovoljavaju ekstrinzični aspekti posla odnosno kvaliteta okolnosti u kojima se rad obavlja, socijalne potrebe međuljudski odnosi na poslu, a potrebe za identitetom i poštovanjem intrinzične karakteristike posla odnosno prilika da, obavljajući radne zadatke, doživimo odgovornost i iskoristimo svoje potencijale.
|
Zagrepčani najnezadovoljniji radnom okolinom
Kako bismo provjerili kakva je kvaliteta radnog života u Hrvatskoj, u sklopu projekta Nacionalnog indeksa sreće (NIS) pitali smo hrvatske zaposlenike koliko su zadovoljni sa svojim poslovima.
Naime, komponenta NIS-a "Zadovoljstvo Hrvata radnom i školskom okolinom" kontinuirano se nalazi iznad razine indeksa te smo u posljednjem istraživanju pomnije istražili što zaposlene čini više, a što manje sretnima na njihovim radnim mjestima.
Pokazalo se da je zadovoljstvo građana radnom okolinom najveće u Istri, Gorskom Kotaru i Primorju, a najniže u Zagrebu. Što se veličine životne sredine tiče, radnu okolinu najboljom procjenjuju stanovnici manjih naselja od 2.000 do 10.000.
I među spolovima postoje razlike žene su u značajno manjoj mjeri zadovoljnije svojim poslom, dok su međuljudskim odnosima na poslu mnogo nezadovoljnije od muškaraci. Zadovoljstvo radnom okolinom najniže je kod onih između 45 do 54 godine i osoba srednjoškolskog obrazovanja.
Uz procjenu općeg zadovoljstva poslom, sudionici istraživanja procjenjivali su u kojem stupnju svoju plaću smatraju dobrom i pravednom, posao sigurnim, a fizičku radnu okolinu adekvatnom za obavljanje posla.
Osim toga, procjenjivali su kvalitetu međuljudskih odnosa u svom radnom kolektivu, svoje odnose s nadređenima i klimu u organizaciji u kojoj rade (socijalni aspekti posla), te stupanj u kojem na poslu imaju prilike iskoristiti vlastite potencijale i sudjelovati u odlučivanju o stvarima koje se tiču njihovog posla.
Svoje zadovoljstvo različitim aspektima posla sudionici su procjenjivali na pet-stupanjskoj skali, na temelju kojih smo ih kategorizirali u tri skupine: nezadovoljne, zadovoljne te one koji nisu niti zadovoljni niti nezadovoljni.
|
Istraživanje je pokazalo da su, od ekstrinzičnih aspekata posla, zaposlenici najzadovoljniji radnim uvjetima, a najmanje zadovoljni pravednošću plaće koju dobivaju.
Percepcija sigurnosti posla i zadovoljstvo visinom plaće nalaze se negdje između, pri čemu četvrtina sudionika percipira svoje poslove nesigurnima, a gotovo petina ljudi smatra da su joj plaće loše.
Činjenica da samo 39,9% sudionika smatra da je njihova plaća pravedna, razmjerna njihovim zaslugama na poslu, zanimljiva je u svjetlu najnovijih nalaza prema kojima je, od same visine plaće, za sreću važnija percepcija zaposlenika da su u odnosu na druge zaposlenike pravedno plaćeni.
U pogledu međuljudskih odnosa, slika kvalitete radnog života u Hrvatskoj je puno bolja. Većina hrvatskih zaposlenika percipira međuljudske odnose na poslu harmoničnima, odnose sa nadređenim dobrima, a ukupnu organizacijsku klimu kvalitetnom.
Zadovoljstvo intrinzičnim aspektima posla ovisi o tome koju karakteristiku promatramo. Dok ugodno iznenađuje činjenica da gotovo dvije trećine hrvatskih zaposlenika smatra da na poslu iskorištava svoje potencijale, manje od 40% zaposlenika zadovoljno je mogućnošću sudjelovanja u odlučivanju o stvarima koje su vezane za njihov posao.
|
Istraživanje sreće hrvatskih zaposlenika na njihovim radnim mjestima daje nekoliko zaključaka. Generalno, većina hrvatskih zaposlenika je zadovoljna na svojim radnim mjestima. Na svim procijenjenim aspektima posla, proporcija zadovoljnih zaposlenika premašuje proporciju nezadovoljnih.
Takvi rezultati u skladu su sa stranim istraživanjima koja pokazuju da su ljudi uglavnom zadovoljni poslovima koje rade. Na dobivene rezultate mogla je utjecati izrazito loša situacija na tržištu.
Podsjetimo, na kraju rujna 2010. na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje registrirano je 289 953 nezaposlenih, a stopa registrirane nezaposlenosti premašuje 16%.
Sama činjenica da imaju posao, mogla je rezultirati povoljnom percepcijom njegovih karakteristika. Drugo, hrvatski zaposlenici najveće zadovoljstvo iskazuju procjenjujući socijalne aspekte posla.
Takav nalaz sukladan je ranijim istraživanjima (Šverko i Galić, 2009.), prema kojima hrvatski zaposlenici međuljudske odnose na poslu procjenjuju bitno boljima od zaposlenika iz drugih zemalja članica/kandidata Europske unije.
To je vjerojatno posljedica kulturalno ukorijenjene tendencije naših građana da visoko cijene skladne odnose na poslu, te takve odnose traže i nalaze među svojim suradnicima.
Najviše prostora za poboljšanje kvalitete radnog života u Hrvatskoj postoji kod zadovoljstva ekstrinzičnim aspektima posla i sudjelovanjem u odlučivanju.
Znatan udio ljudi koji smatraju da su loše i nepravedno plaćeni te da im je posao nesiguran vjerojatno je posljedica snažne krize hrvatskog gospodarstva koja je dovela do smanjenja plaća i otpuštanja kao mjera za spašavanje posrnulih tvrtki. Takav trend je očekivan i opravdano je pretpostaviti da će se promijeniti s izlaskom iz krize.
Međutim, zabrinjava to da su hrvatski zaposlenici najmanje zadovoljni prilikama za sudjelovanje u odlučivanju o stvarima vezanim uz svoj posao. Donošenje odluka i samostalnost u poslu izrazito su važni aspekti posla jer omogućuju ljudima da dožive odgovornost na radnom mjestu.
Ti aspekti posla zadovoljavaju ljudske potrebe višeg reda i od presudne su važnost za doživljaj sreće na radnom mjestu. (Bankamagazin)
|
|
 |
|