|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Uredništvo
|
|
|
|
|
|
U vrijeme kada Hrvatskoj nasušno trebaju nove investicije Hrvatska udruga poslodavaca svakako je adresa na kojoj se mogu pronaći mnogi odgovori. O investicijskoj klimi, teškoćama koje pritišću poduzetnike i drugim temama razgovarali smo s glavnim direktorom HUP-a Davorom Majetićem.
|
Tijekom Jesenskog međunarodnog zagrebačkog velesajma poduzetnici su bili prilično suzdržani. Čak su se mogli čuti i komentari „Gospodarski forum bez poduzetnika”. Kao da su hrvatski poduzetnici počeli gubiti vjeru u mogućnost promjene negativnih trendova. Slažete li se s tom konstatacijom?
Emotivni stav prema biznisu jedan je od ključnih parametara uspješnosti poslovanja. Nepobitna je činjenica da u Hrvatskoj danas prevladava pesimizam, a stručne analize kažu kako optimizam donosi rast od dva posto BDP-a. To bi zapravo značilo da bismo s optimizmom već ove godine mogli zaustaviti pad hrvatskog gospodarstva.
No, pesimizam se snažno uvukao među hrvatske poduzetnike vođen prije svega gospodarskom krizom i to hrvatskom inačicom, a ne svjetskom krizom. Sve to ima svoj negativan odraz prvenstveno na investicijsku aktivnost, a poglavito na onaj dio investicija koje dolaze iz javnog sektora i koje su proteklih godina bile zamašnjak gospodarstva.
Dio problema također leži u nasljeđenim trendovima i načinima funkcioniranja vlasti na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Pritom mislim na birokraciju, nepostojanje jasnih okvira po kojima se poduzetnici mogu ravnati, jer od idejnog začetka projekta ne znaju što i kako činiti da bi pokrenuli posao niti u kojim će uvjetima raditi ako se projekt realizira.
Pesimizam je podržan i velikim fiskalnim i parafiskalnim nametima koji pritišću poduzetnike i čine finalni proizvod nekonkurentnim a izlazak na inozemno tržište jako skupim. Također, struktura hrvatskog gospodarstva je takva da je većina rada iznimno niske akumulativne strukture u smislu dodane vrijednosti pa je u tom dijelu jako malo prostora da se spuštaju cijene i tako ostvaruje konkurentnost.
U cjelini gledano, tržište se u krizi smanjilo, i domicilno i izvozno, cijena kapitala je visoka, nameti su veliki i brojni, tako da na samom početku pokretanja neke investicije poduzetnici nailaze na cijeli niz problema za koje gotovo da nema rješenja. Sve to, uz opću atmosferu u državi, uistinu podstiče dojam besperspektivnosti i pesimizma.
|
Ima li načina da se svi malo trgnu i počnu razmišljati o realnim problemima i načinima njihova rješavanja. Može li se nešto učiniti kako bi se donekle promijenilo postojeće stanje svijesti?
Takav pomak se može napraviti samo kontinuiranim radom i selekcijom prioriteta. U kratkom roku ono što Hrvatsku može pokrenuti je novi investicijski ciklus. Potrebno je privući domaći kapital i usmjeriti ga u konkretne i realne projekte ili naći načine za privlačenje inozemnih investitora kako bi se otvorila nova radna mjesta i stvarala nova vrijednost.
Takav zamašnjak imao bi utjecaja kako na realni sektor tako i na opći stupanj poslovnog optimizma koji bi svakako porastao. To bi uistinu bile prve naznake izlaska iz krize. No, za takvo nešto prvo moramo provesti reforme, restrukturiranje na svim razinama, jer jedino tako možemo spremni dočekati sve one promjene koje nas čekaju u nastupajućem periodu. To nije samo pitanje poduzetnika, nego društva u cjelini.
Prigodom imenovanja za direktora HUP-a istaknuli ste kako će prioriteti u narednom razdoblju biti suprotstavljanje antipoduzetničkoj klimi, razvoj socijalnog dijaloga, unapređenje konkurentnosti Hrvatske te poboljšanje interne organizacije i rada HUP-a. Koje ćete konkretne mjere poduzeti da to ostvarite?
Prva konkretna mjera bila je skretanje pažnje na projekte koji ovaga časa u Hrvatskoj stoje. Samo preko naših članova u HUP-u skupili smo oko 170 takvih projekata čija ukupna vrijednost, prema podacima investitora, premašuje 20 milijardi eura. To su projekti za koje trenutno ne znamo hoće li se realizirati ili ne.
Podaci o tim investicijama su dostavljeni Vladi i resornom ministarstvu u cilju da dobijemo definitivan odgovor hoće li se iznaći načina da se oni realiziraju ili će biti otkazani. Upravo je ta inicijativa rezultirala planom koji je Vlada nedavno donijela, a odnosi se na uklanjanje prepreka i izradu strateškog plana za investiranje. Usto, formirat će se radna skupina čija će zadaća upravo biti rješavanje ovakvih poteškoća u kojim se danas nalaze spomenuti projekti.
Mi u HUP-u tražimo da se investitorima jasno kaže može li se ili ne može investirati i koji su uvjeti pod kojima se može raditi. Želimo postići da naša država prema investitorima bude predvidljiva, da im bude jasno što činiti kako bi realizirali ulaganja.
Jasno definiranje uvjeta realizacije poslovanja i investicija je jedini put da se skine stigma antipoduzetničke klime s Hrvatske. Suradnja s Vladom zasad je iznimno dobra, postoji želja i dobra volja, no sada ulazimo u onu najkritičniju fazu da se od te dobre volje prijeđe na realizaciju.
U tom ćemo dijelu i dalje inzistirati da se poboljšavaju uvjeti za investitore i stvara imidž Hrvatske kao zemlje koja privlači investicije. Pritom se ne smije zaboraviti da Hrvatska nije u drukčijoj poziciji od većine zemalja svijeta: svi put izlaska iz krize vide u privlačenju novih investitora. Za svaku se investiciju moramo jako boriti.
|
Što se pak tiče socijalnog dijaloga, oko tog pitanja nema mnogo dvojbe. Svi partneri moraju sjesti za stol i razgovarati te iznalaziti rješenja. Trenutno tog dijaloga nema jer su sindikati izašli iz Gospodarsko socijalnog vijeća. Mišljenja sam da u trenutnoj situaciji nije odgovorno odbijati razgovore jer tome nema alternative.
Ovako se stvara dojam da su radnici i poslodavci dvije suprotstavljene strane, što nikako ne smije biti. Odgovorni poslodavci imaju za cilj unaprijediti poslovanje, ostvariti što bolje rezultate i imati radnike koji su optimalno plaćeni i dobro motivirani. Interes poslodavca za radnike je, usudio bih se reći, čak i veći nego sindikata.
Nema drugog rješenja nego da socijalni partneri – Vlada, sindikati i poslodavci - iznađu rješenja u kojima će radnici moći motivirano raditi i pritom adekvatno biti nagrađeni za svoj rad. Polarizacija koja se stvara je nepotrebna, pogotovu u vremenu krize kada nam treba konsenzus svih. HUP će i dalje inzistirati na razgovoru jer smatramo kako svi socijalni partneri imaju zajednički cilj.
Kada je riječ o konkurentnosti, smatram da je to pitanje najvažnije od svih jer upravo konkurentnost predstavlja ‘krvnu sliku’ države u cjelini. U tome se ogleda i politička klima, i zdravstvo i tržište rada i svi drugi segmenti društva koji nas trenutno stavljaju na 77. mjesto na svijetu.
Prema tome, kada se gleda globalno Hrvatska je iznimno nekonkurentna zemlja. Da bi se to promijenilo ne postoji jedno rješenje ili jedna inicijativa, nego se traži sveukupna reforma. U svaki proizvod koji se izveze na strana tržišta ugrađena je skupnost problema koji postoje u zemlji, od neefikasne javne uprave, neusklađenosti obrazovanja s tržištem rada, visokih nameta, cijene kapitala itd.
Upravo je iz tih razloga od presudne važnosti da se budućnost Hrvatske gradi na visokokvalitetnim proizvodima koji će imati višu dodanu vrijednost, a to je pak dugoročan proces jer se povećanje konkurentnosti neće dogoditi preko noći.
|
Čini se da Hrvatska neće izaći iz recesije prije ulaska u Europsku uniju, jer analitičari najavljuju kako će nas negativne stope rasta pratiti tijekom cijele iduće godine, a vjerojatni datum pristupanja mogao bi biti 1. siječnja 2012. godine. Hoće li pristupanje EU pomoći hrvatskim poduzetnicima i kako?
Posljednjih godina mnogo je puta rečeno u javnosti kako rješenje leži u nama i da nam ulazak u članstvo Europske unije neće pomoći ako sami sebi ne pomognemo. To je i moje mišljenje.
Međutim, ne treba zanemariti činjenicu da se promjene u pravnoj regulativi uvelike provode i da ćemo u skoro vrijeme imati organizirano društvo na razini Europske unije, no od zakona do njihove primjene je veliki korak. Moramo naučiti živjeti europske vrijednosti da bi uopće imali koristi od Europske unije.
Ono što će se zasigurno dogoditi je da će otvaranje tržišta našim izvoznicima omogućiti da lakše posluju, no postavlja se pitanje imamo li proizvod koji je dovoljno konkurentan za tržište Unije. Ne očekujem da će nam čin pristupanja u EU sam po sebi donijeti neke izravne koristi. Sigurno je da će nam se otvoriti nove perspektive, nove mogućnosti financiranja kroz strukturne fondove, no i dalje ostaje na nama da pokrenemo projekte i realiziramo ih kroz te mogućnosti.
Inicijativa za određivanje prioriteta koju je u svojoj Povelji o razvoju Hrvatske do 2025. godine sastavilo Nacionalno vijeće za konkurentnost, u svakom je pogledu za pozdraviti. Mislite li da se može postići politički konsenzus za provođenje dugoročne strategije razvoja, s obzirom na dosadašnji, uglavnom stihijski način vođenja ekonomije i društva općenito? Koji je stav HUP-a vezano uz Povelju?
HUP apsolutno podržava povelju Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Smatram kako si Hrvatska ne može priuštiti stihijski razvoj u kojem se strategije mijenjaju od izbora do izbora. Moramo početi dugoročnije razmišljati jer se korjenite promjene ne ostvaruju u dvije ili četiri godine, već se mora gledati u budućnost s jasnom vizijom što bismo željeli postati.
Ako se priča o društvu znanja i želimo imati visoko-obrazovanu radnu snagu, onda moramo već danas početi u tom smjeru raditi s djecom u osnovnoj školi koji će za 15 godina biti na tržištu rada. Tada bismo imali mogućnosti i privući strane investitore koji bi u Hrvatsku došli zbog toga što imamo mlade ljude koji znaju svoj posao.
To su tendencije kojima svi trebamo stremiti i stoga svakako pozdravljamo namjere iskazane u povelji. Nužnost je da se prilagodimo globalnom tržištu, prihvatimo vrijednosti koje vrijede u Europskoj uniji i razvijenom svijetu i budemo spremni na neplanirano. Jedino s obrazovanom radnom snagom na svim razinama možemo biti dovoljno brzi da uvijek budemo u mogućnosti ponuditi odgovore na konstantne promjene koje se događaju.
|
Vlada je predstavila novi investicijski ciklus. Hrvatskoj trebaju nove investicije, no očito je kako se premalo investira u proizvodnju. Može li HUP utjecati na eventualni zaokret u investicijskim trendovima kako bi se potaknula ulaganja u stvaranje nove vrijednosti? Koje projekte biste predložili kao ostvarive i isplative?
HUP želi biti odgovoran partner i Vladi i sindikatima, prije svega na način da ukazujemo i dajemo informacije o mogućnostima za investiranje i zainteresiranim ulagačima. Cilj je HUP-a da na svim razinama i kroz sva tijela pomogne u kreiranju uvjeta za realizaciju investicijskih projekata.
Potrebno je stvoriti okruženje u kojem će poduzetnici moći djelovati. Generalno gledano, u ovom tenutku postoji perspektiva u poljoprivredi jer imamo samo 30 posto obrađenih površina, turizam kao gospodarska grana još uvijek je nedovoljno iskorištena, zatim energetika i zaštita okoliša kao preduvjet svakog razvoja.
I na kraju, najveći resurs je svakako znanje u čemu već danas imamo značajne rezultate, ali nam treba biti cilj usmjeriti znanja u smjeru privlačenja investicija. Put pred nama nije ni lagan niti kratak, a kako brzo ćemo ga proći ovisi isključivo o nama samima. Najvažnije je krenuti i to hrabro i sada.
|
|
 |
|