03.11.2010.
Hrvatska može u EU 1. siječnja 2013.
Hrvatska će u Europsku uniju ući 2013. zahvaljujući njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, a uvriježeno je da se nove članice primaju na Novu Godinu
Najkasniji datum za primanje Hrvatske u EU je sredina 2013, ali najrealniji je 1. siječnja 2013. godine i to zahvaljujući izmjenama u Lisabonskom ugovoru, koje je nedavno tražila i dobila Angela Merkel. To je za Hrvatsku vrlo sretan preokret u kontekstu europske politike, pod uvjetom da u samoj Hrvatskoj ne bude negativnih iznenađenja.
Razumljivo je da se ovaj datum mnogima čini vrlo dalek, nepravedno dalek. Nismo li još nedavno govorili o 2012. godini? No, 1. siječnja 2013., uzevši sve u obzir, odličan je, izvedljiv, a najbolja mu je osobina da je stvaran.
Njemačka kancelarka inzistira da promjene u Lisabonskom ugovoru budu prikačene za hrvatski Ugovor o pristupanju EU-u. Oba dokumenta, i Ugovor o pristupanju i izmjena temeljnog europskog ugovora, koji je skoro ustav, su najveće moguće važnosti i moraju ih, da bi bili važeći, ratificirati parlamenti svih 27 država članica.
Znamo da već postoje dva aneksa uz hrvatski ugovor o pristupanju. To su iznimke koje je zahtijevala i dobila Irska, u zamjenu za veće šanse da Lisabonski ugovor prođe na ponovljenom referendumu. Drugi aneks odnosit će se na zahtjev češkog predsjednika Vaclava Klausa.
Tri irska protokola odnose se na obrambenu neutralnost Irske, na pitanje abortusa i na poreze na multinacionalke. Sastojat će se od po jedne rečenice, na primjer, da Lisabon ne daje EU-u dodatne kompetencije u pitanju poreza. Kod abortusa, Irci su tražili izuzeće u smislu da Povelja temeljnih ljudskih prava neće imati prednost nad irskim ustavom u pogledu prava na abortus.
Vaclav Klaus tražio je izuzeće također od Povelje temeljnih ljudskih prava. Tražio je garancije da će se poštovati Benešovi dekreti, kojima je Prag oduzeo pravo na povratak iz Čehoslovačke protjeranim Sudetskim Nijemcima, a također i potvrdu da potomci neće potraživati imovinu ili tražiti nadoknadu.
EU je oba puta rekla: "'ajde, 'ajde, dajmo im to", jer su htjeli riješiti problem i udovoljiti im, tako da završe desetogodišnji posao oko Lisabonskog ugovora. Ali, da li se kome u EU-u žuri udovoljiti Ircima ili Česima? Da li neko razbija glavu kad će im udovoljiti? Ne.
Posve je druga situacija s izmjenom postojećeg ugovora koji će osigurati stalni mehanizam za rješenje kriznih situacija u eurozoni. Izmjena temeljnog ugovora je vrlo složena, ali Angela Merkel se uspjela prošli tjedan u Bruxellesu, na summitu, oko toga načelno dogovoriti. Kažu da je svoje rješenje nametnula. Pa i jest, dijelom, ali nije imala ni puno prostora za manevar.
|
Naime, njemački ustavni sud (u Karlsruheu) odlučio je da sadašnji mehanizam pomoću kojeg se pomaže Grčkoj ističe u lipnju 2011. Pomoć Grčkoj prošla je na sudu u Karlsruheu samo zato jer je bila tretirana kao iznimka, jer bi inače Ustavni sud pogazio svoju vlastitu odluku koju je donio pred odluku da njemačku marku zamijeni eurom, a koje je smisao da Njemačka neće spašavati propale zemlje.
Iako će još biti unutarnje trgovine, vjerojatno će, u prosincu ili početkom sljedeće godine doći do konačnog dogovora. Nakon toga, trebat će ga detaljizirati u procedure i pravila. Ali, Merkel će napraviti sve da do toga dođe i posao bi trebao biti finaliziran u svibnju 2011.
U međuvremenu, u svibnju ili lipnju, završit će se, u sedmoj godini od početka, pregovori Hrvatske i EU i potpisat će se Ugovor o pristupanju. Ratificirat će ga Europski parlament, a onda bi Ugovor o pristupanju, od jeseni, polako počeo putovati iz jednog u drugi glavni grad EU-a, da bi ga nacionalni parlamenti ratificirali.
Dakle, dva će datuma, detaljni dogovor o izmjenama Lisabona s jedne, i završetak hrvatskih pregovora s druge, koincidirati. Kad se završi ono što je interesanto Angeli Merkel, ona će željeti brže bolje ratificirati, jer što dulje traje ratifikacija, moment sile dobre volje dogovora je manji.
Da nema ove nove odlučnosti sa strane Njemačke, koja je od prošlog tjedna naš prijatelj, ne bismo mogli biti posve sigurni kad će se pregovori završiti. Ruku na srce, stanje naših reformi, naših institucija, naše ekonomije nije takvo da zadivljuje Bruxelles. U EU, jako su protivni svakom proširenju, prema tome, nemaju posebnog razloga da požuruju ulazak Hrvatske.
Irski i češki izuzetak trebao je EU zato da ove dvije zemlje privoli na potpis Lisabona, ali ova promjena treba im zbog njih samih. Sad konačno, evo ovako, EU treba Hrvatsku, ne doduše zbog naših posebnih vrlina, nego zato jer smo u ovom trenutku dobro pozicionirani.
Time što znamo kad ističe ad hoc mehanizam za Grčku, i kad bi ga trebao zamijeniti stalni, zato jer znamo da to podržavaju Berlin i Pariz, da se to tiče eurozone, pa da će London biti fleksibilniji, konačno, Hrvatska vidi svjetlo na kraju tunela.
Kako je uvriježeno da se nove zemlje primaju na Novu Godinu, tako se sada može računati , po prvi puta, zaista računati, na taj datum. (Bankamagazin)
|
|
 |
|