|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
mag.oec. Željko Kolić
|
|
|
|
|
|
Ruralni turizam određen je ruralnim prostorom, u kome se mogu odvijati svi oblici ugostiteljske i turističke ponude (seoski, lovni, ribolovni, eno-gastronomski, ekoturizam, avanturistički, zdravstveni, kulturni, vjerski ...)
|
Smjernice za razvoj turizma u rurarnim područjima
Konkurentnost cjelovite Hrvatske na međunarodnom tržištu:
– Ravnomjerni regionalni razvoj
– Samozapošljavanje i motiviranje mladih na ostanak u ruralnim područjima
– Trajna zaštita, implementacija i poštivanje visokih ekoloških standarda te dugoročno održiva valorizacija turističkih potencijala
– Razvoj cjelovite ponude turističke destinacije
– Podizanje razine kvalitete smještajnih kapaciteta, ugostiteljskih i turističkih usluga
– Poticanje proizvodnje organske hrane i autohtonih proizvoda i njihov plasman kroz turističku infrastrukturu
– Edukacija svih sudionika i zaposlenih u ruralnom turizmu
– Povećanje udjela ruralnog turizma u ukupnom turističkom prometu (uz povećanje broja TSOG)
Ruralni prostor – danas
Kako koordiniranim mjerama i programima razvijati destinacije ruralnog turizma uz očuvanje identiteta seoskog prostora?
Seoski turizam
– Turistička seljačka obiteljska gospodarstva u RH.
– Ukupno turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava 353, sa 891 registriranih kreveta.
Ruralni turizam u Hrvatskoj
Ruralni turizam određen je ruralnim prostorom, u kojem se mogu odvijati svi oblici ugostiteljske i turističke ponude (seoski, lovni, ribolovni, eno-gastronomski, ekoturizam, avanturistički, zdravstveni, kulturni, vjerski ...)
Ruralnim područjima pripada 92% teritorija Republike Hrvatske na kojima živi oko 40% pučanstva RH
U ukupnom turističkom prometu Republike Hrvatske u 2006., kontinentalne županije (bez grada Zagreba) sudjelovale su sa svega 5,2% dolazaka i 2,2% noćenja.
Iz ovog podatka Ministarstva turizma RH vidimo da se rezultati hrvatskog ruralnog turizma prate i bilježe samo u kontinentalnim županijama, dok nema tragova o ruralno turizmu u tzv. „morskim županijama”.
S obzirom na korijene, motive i uzroke koje suvremenog čovjeka navode na bijeg iz svakodnevnice, glavne funkcije turizma trebale bi se svesti na kompenzaciju izgubljenih životnih radosti u domeni rada i stanovanja.
|
Kako je turizam postao masovni fenomen, brojne turističke destinacije postale su jednako tako napućene kao i sredine iz kojih turisti dolaze. Stoga sve veći broj turista danas bježi iz prenapučenih, modernih, bučnih turističkih destinacija i u stalnoj je potrazi za novim, idiličnim sredinama, lijepim krajolikom, nedirnutom prirodom, jednostavnim načinom života, mogućnošću stupanja u kontakt s „običnim ljudima”, željom za individualnim pristupom domaćina prema gostu, itd.
Takvu idilu pružaju seoska domaćinstva.
Kako je potražnja za ovakvim oblikom turističke ponude postajala sve izraženija, mnoge europske zemlje, poput Austrije, Njemačke, Italije, Velike Britanije, počele su poticati razvoj turizma na seoskim gospodarstvima pa danas imaju razvijen ovaj oblik turizma na zavidnoj razini. U tim je zemljama rano uočena prednost razvoja turizma na seoskim gospodarstvima.
Za taj oblik turističke ponude nisu nužna velika dodatna ulaganja jer seoska gospodarstva imaju bazu za ponudu turističkih kapaciteta. Ono najvažnije što je trebalo učiniti da bi se krenulo u razvoj tog oblika turizma bio je poticaj od strane državnih i regionalnih vlasti koje su morali iznaći načina da uvjere stanovništvo na selu da i oni mogu osjetiti blagodati turizma.
Zakonski propisi koji reguliraju problematiku seoskog turizma u europskim zemljama temelje se na sličnim principima, tj.:
• propisi su uglavnom regionalnog karaktera, a njima se definiraju uvjeti za obavljanje te djelatnosti te kaznene odredbe za nepridržavanje propisa,
• seoski turizam se tretira kao dopunska djelatnost (osnovna je poljoprivredna),
• stimulativne mjere donose se za poljoprivrednike koji se žele baviti seoskim turizmom i tim putem prodavati vlastite proizvode (vino i druga pića, domaća jela, maslinovo i bučino ulje, razne suhomesnate proizvode, voćne rakije, zimnice itd.),
• zakonskom regulativom nastoji se voditi računa o okolišu; naglasak je na poštivanju Deklaracije o zaštiti okoliša. Štite se podjednako turisti i stanovništvo turističkih područja.
|
I dok je razvoj seoskog turizma u drugim zemljama potican raznim mjerama vlasti, u Hrvatskoj je turizam na seoskim gospodarstvima predstavljao kuriozitet. Tako Hrvatska početkom 1990-ih nije raspolagala ni s jednim krevetom u ovoj vrsti turizma, dok je istovremeno Austrija raspolagala s čak 300.000 kreveta na 29.000 turističkih seljačkih gospodarstava.
U Njemačkoj je 1991. godini usluge seoskog turizma pružalo 20.000 gospodarstava, a u Italiji 7.000 sa smještajnim kapacitetom od cca 100.000 kreveta. Slična je situacija i u Velikoj Britaniji gdje oko 15 posto seljačkih gospodarstava nudi neku turističku uslugu. I susjedi nam Slovenci razvijaju ovaj oblik turizma pa tako danas već imaju oko 2000 kreveta u seljačkim domaćinstvima i oko 10.000 sjedećih mjesta za izletnike.
Danas se u Hrvatskoj nudi između 70 - 100 kreveta na seoskim gazdinstvima, odnosno njime se bavi jedva desetak obitelji, iako je teoretski potencijal turizma na seoskim gospodarstvima u našoj zemlji oko 150.000 postelja.
Razloge nerazvijenosti seoskog turizma kod nas treba tražiti prije svega u „prenaglašenoj orijentaciji Hrvatske na maritimni turizam, u pretjeranoj usitnjenosti seljačkog posjeda i u restriktivnom stavu bivšeg režima prema razvoju seljačkog gospodarstva”, ali i u nepostojanju pravnog okvira za razvoj ovog oblika turizma.
Područje seoskog turizma ušlo je u sustav hrvatskog turističkog zakonodavstva tek 1995. godine i tek tad je stvorena i pravna osnovica za razvitak seoskog turizma. Međutim, bez financijske pomoći države, posebno u gradnji infrastrukture, teško će taj oblik turizma kod nas moći uhvatiti korak s tom vrstom ponude u inozemstvu. U Hrvatskoj je materija vezanu uz seoski turizam regulirana Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (N.N., br. 48, 1995.) i Zakonom o turističkoj djelatnosti (N.N., br. 8, 1996.).
Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti utvrđeni su način i uvjeti pod kojima pravne i fizičke osobe mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost, a Zakonom o turističkoj djelatnosti definiran je pojam „seljački turizam” te utvrđen način i uvjeti za obavljanje turističke djelatnosti.
Seoski turizam, kako ga definira spomenuti Zakon u članku 61., „je boravak turista u domaćinstvu, koje je organizirano kao turističko seljačko gospodarstvo (seljačko domaćinstvo) radi odmora i rekreacije.” Turističke usluge u seoskom turizmu može pružati član seoskog domaćinstva koji ima rješenje o odobrenju za pružanje te vrste usluga.
Vrste aktivnosti i ekonomski učinci
U turističke usluge u seoskom turizmu ubrajaju se sve one vrste usluga koje su u najužoj vezi s poslovima vezanim uz seosko domaćinstvo kao, na primjer, berba voća i povrća, ubiranje plodina, skupljanje ljetine, iznajmljivanje konja za jahanje, i tome slično. Doživljaj za turista na seoskom gospodarstvu predstavlja i sama mogućnost uvida u način odvijanja poslova vezanih uz poljodjelsku proizvodnju.
|
U domaćinstvu organiziranom kao turističko seosko gospodarstvo član domaćinstva može pružati sljedeće usluge:
• iznajmljivanje soba i apartmana (najviše do 10 soba, odnosno 20 kreveta)
• iznajmljivanje prostora za kampiranje na vlastitom zemljištu (najviše za 10 smještajnih jedinica, odnosno 30 gostiju istodobno),
• pružanje usluga doručka, polupansiona ili pansiona,
• služenje pića i napitaka pretežno iz vlastite proizvodnje,
• pružanje usluge kuhanja vina ili rakije iz vlastite proizvodnje u određenom dijelu stambenog ili gospodarskog objekta, u zatvorenom, natkritom ili otvorenom prostoru (za najviše 50 osoba/izletnika istodobno).
Objekti u kojima se pružaju usluge u seoskom domaćinstvu moraju ispunjavati propisane minimalne uvjete i uvjete za kategoriju soba ili apartmana koji su propisani Pravilnikom o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu (N.N., br. 22/96.).
Međutim, mogućnost boravka na seoskom gospodarstvu te postojanje različitih aktivnosti kojima se turisti mogu baviti nisu sami po sebi dovoljan razlog uspješnog razvoja seoskog turizma.
Turistička atraktivnost samog kraja mora biti takva da ima snagu privući turiste. Seosko gospodarstvo blizu nekog zagađivača ili proizvođača buke u okolišu nema šansu razvoja tog oblika turizma. Osim toga turisti traže uvjete za rekreaciju i razonodu te mogućnost odlaska na izlete u bližu okolicu koja ima neke sadržaje koje turist ocjenjuje vrijednim za vidjeti.
Neophodni su također i ugostiteljski objekti u mjestu i njegovoj okolici u kojima se nude specijaliteti iz tog kraja. Naravno, bez dobre cestovne povezanosti sela šanse za razvoj seoskog turizma ne postoje.
Koristi koje proizlaze iz razvoja seoskog turizma višestruke su. One se ogledaju prije svega u sprečavanju odlaska radno-sposobnog dijela stanovništva sa seoskih gospodarstava (umanjuju se neželjene demografske posljedice), poboljšava se komunalna i društvena infrastruktura, ostvaruju se dodatni prihodi u gospodarstvu, a jača i svijest očuvanja tradicije i kulturno-povijesnog nasljeđa.
Značajke važnosti razovoja turizma na seoskim gospodarstvima:
Značajke depopulacijskih područja:
• manji prihodi po jedinici uloženog rada u odnosu na gradskog radnika ili seljaka u bogatim poljodjelskim područjima,
• nedostatak komunalne i društvene infrastrukture,
• neravnopravni položaj djece u školovanju i napredovanju,
• sve manji društveni ugled.
|
Pozitivni utjecaji turizma na seljačkim gospodarstvima:
• osigurava seljacima dodatne prihode koji kompenziraju manjak prihoda poljodjelstva,
• potiče izgradnju komunalne infrastrukture i servisa,
• unapređuje tehničko-higijenske uvjete i standarde stanovanja,
• održava broj stalnih stanovnika, koji osigurava racionalno poslovanje objekta društvenog standarda (škola, ambulanta itd.),
• oživljava društveni i kulturni život, osigurava kontakte s ljudima iz drugih krajeva i različitih društvenih kategorija, vraća samopouzdanje i samosvijest lokalnom stanovništvu.”
Dakle, zahvaljujući razvoju seoskog turizma pruža se mogućnost dodatnog zapošljavanja seoskog stanovništva kao i mogućnost ostvarenja dodatne zarade. S obzirom da se u seoskom turizmu turistima nude vlastiti proizvodi, također se utječe i na oživljavanje poljoprivredne proizvodnje, naročito zdrave hrane.
Međutim, valja upozoriti i na neke moguće neželjene efekte u vezi s razvojem seoskog turizma. Seosko domaćinstvo vođeno željom relativno brze zarade bez posebno velikih dodatnih ulaganja može preopteretiti svoje radne sposobnosti, što na kraju rezultira smanjenom kvalitetom pružene usluge turistima, ali i opadanju produktivnosti njihove primarne poljodjelske djelatnosti.
S obzirom da su turisti u najtješnjem svakodnevnom kontaktu sa svojim domaćinima, oni mogu i negativno utjecati na kulturu ponašanja članova domaćinstva. Poseban je problem uspješnog razvoja seoskog turizma u osoblju koje uslužuje i komunicira s turistima.
Ono nije posebno osposobljeno za obavljanje te vrste poslova, pa su tu moguće razne konfliktne situacije koje proizlaze iz neznanja u načinu pravilnog ophođenja s klijentima, nesklonosti komuniciranja s ljudima, nesnalažljivosti u posebnim nepredviđenim situacijama, podcjenjivanja odgovornosti koje sa sobom nosi briga oko klijenata, itd.
Stoga bi svatko tko se odluči na svom seoskom gospodarstvu pružati usluge turistima morao dobro razmisliti može li uz sve svoje redovne poslove obavljati i takve poslove kao što su pružanje turističkih usluga. Zato bi svakom seljačkom gospodarstvu prije donošenja konačne odluke svakako bila od koristi pomoć turističkih stručnjaka.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|