15.10.2006. (Goran Vuzem)
Hrvati godišnje potroše u prosjeku 25.000 kuna za svoje vozilo
Kupite li Opel Astru s najslabijim benzinskim motorom, prijeđete li njome prosječnu kilometražu od 15.000 godišnje i odete li dva puta godišnje izvan Zagreba (jednom u Rijeku, a drugi put u Split), užitak u posjedovanju automobila mogao bi vam prisjesti kad shvatite da ste samo vozeći svoj automobil tijekom 365 dana potrošili otprilike 25.000 kuna, odnosno malo manje od četvrtine njegovne nominativne cijene.
Malo istraživanje koje smo proveli ponovno pokazuje sve ono što znaju svi koji znaju osnove matematike: automobil je strahovit trošak.
On iziskuje da ga konstantno hranite gorivom, odjevate u nove gume, servisirate i osiguravate protiv sudara, nije ga dopušteno voziti svim cestama besplatno, a za sve navedeno vraća vam samo i jedino gubitkom vrijednosti.
Ukratko - posjedovanje i vožnja automobila golem su trošak. Uz to, imajte na umu kako je ovdje riječ o izračunima za jedan sasvim normalan i ni po čemu izdvojen automobil. Reklo bi se, čista konfekcija.
Naravno, troškovi posjedovanja automobila sve su veći kako se penju klase i pojačavaju motori. Više snage znači i veću grupu kod osiguravateljskih društava, koja je skuplja, a da i ne spominjemo veće troškove vožnje jer snažnijij motor troši više te time iziskuje od svog vlasnika više novca za posjedovanje.
No, najzanimljivije je pogledati prosječnu plaću u Hrvatskoj. Prema posljednjim statističkim podacima, ona iznosi 4557 kuna, što uz još malo računanja dovodi do zaključka da naši vozači godišnje samo za privilegij vožnje u vlastitom automobilu troše čak 5,5 svojih plaća, odnosno indirektno za održavanje vozila troše gotovo polovicu svojih prihoda.
Automobil je, dakle, vrlo velika i financijski zahtjevna stavka u životu svakog čovjeka koji ga posjeduje, možda čak i prevelika. Štoviše, pola godišnjih prihoda ode samo na održavanje automobila.
Tako se sve više približavamo europskom standardu prema kojemu više gotovo nikome nije problem nabaviti neki proizvod, pa tako i automobil, ali ga je vrlo teško održavati.
Pravi novac za tvrtke leži u servisima, dodatnim doradama i promjenama ulja te su na tome počele zarađivati ozbiljnije iznose. Pojedini proizvođači nekim svojim modelima toliko snižavaju cijene automobila da na njima gube novac, i to od 50 do 100 eura po jednom primjerku, kako bi ga mogli prodati i poslije kupcu naplatiti usluge servisa. Posjedovanje automobila moglo bi biti još skuplje dođe li do porasta cijena goriva.
Međutim, jedan od najvažnijh faktora godišnjeg troška automobila jest gubitak vrijednosti. Stoga i ne čudi kako mnogi kupuju automobil s mišlju:”Možda mi nije najdraži, ali kupujem ga jer ću ga lako i brzo prodati za dobru cijenu.“
Iako se neki ljubitelji automobila možda i ne bi složili s takvim naizgled čudnim stavom, činjenica je da automobili koji dobro drže cijenu s vremenom najmanje gube na vrijednosti, stoga se gubi i najmanje novca, odnosno trošak je najmanji.
|
Marka koja najbolje drži cijenu na našem tržištu je Mercedes, a slijede VW i Audi. Na tržištu rabljenih automobila najbrže pada vrijednost Seatu, Hyundaiju i Citroënu, a slijede Renault, Fiat i Alfa.
Kasko još uvijek u manjini
Kasko osiguranje automobila još nije zaživjelo. Najveći mu je proboj na tržištu donijela klauzula po kojoj je vozilo koje je predmet leasinga potrebno obavezno kasko osigurati. Porast broja vozila u leasingu nužno je donio i porast broja kasko osiguranih vozila.
Ipak, kako su na našem tržištu privatni kupci još uvijek u prednosti, tako je i broj vozila uzet na kredit i gotovinu veći, što znači da je obvezno osiguranje još uvijek primarno, te ga ima najviše.
Građani koji se ionako financijski napregnu ne bi li došli do automobila, u velikoj većini ne izdvajaju dodatne sume novca za kasko, koji nije jeftin osiguravateljski proizvod. Stoga ga i nismu uključivali u ovaj izračun.
Izvor: Jutarnji.hr
|
|
|
|