28.07.2010.
Nema slabog švicarca
Za hrvatske dužnike u francima nema utjehe - kuna bi mogla još oslabiti iako ne kao u prvom dijelu 2010. godine, piše Zrinka Živković Matijević
Unatoč aprecijaciji švicarskog franka u odnosu na euro te činjenici da je švicarsko najveće izvozno tržište Europska unija, robni izvoz te zemlje i u prvom tromjesečju 2010. porastao je za 4,8 posto u usporedbi s posljednjim tromjesečjem 2009. godine, a izgledan je i nastavak povoljnih ekonomskih trendova.
S gospodarskim rastom od 0,4% u prvom tromjesečju 2010. Švicarska je ponovo postigla veći rast od susjeda iz eurozone (0,2%).
Financijski sustav, prvenstveno bankovni, uspješnije je prebrodio krizu nego primjerice SAD, Njemačka ili Velika Britanija, a pad gospodarstva u 2009. godini bio je znatno blaži nego u eurozoni (-1,5% u uporedbi s -4,1%).
Pritom su dva osnovna faktora djelovala na ublažavanje recesije; prvo je izuzetno labavljenje monetarne politike središnje banke, a drugo je zadržavanje solidne potražnje za švicarskim izvoznim proizvodima (poput hrane ili farmaceutskih proizvoda).
S trenutnom stopom nezaposlenosti od 3,8% (eurozona 10%) i očekivanim realnim rastom plaća, osobna potrošnja trebala bi nastaviti s oporavkom. Švicarska ima relativno povoljnije dugoročne prognoze od svojih europskih susjeda, prvenstveno zahvaljujući primjerenoj fiskalnoj politici u proteklom razdoblju.
Ova europska država nema "problema s javnim financijama", proračunski suficiti od 2005. do 2008. zamijenjeni su deficitom od svega 0,9% u 2009., a u 2010. se očekuje njegovo smanjenje na -0,2% BDP-a. Istovremeno, razmjerno nizak omjer javnog duga i BDP-a od približno 42%, trebao bi ostati stabilan u predstojećim godinama.
Nema sumnje da će Švicarska zasigurno potvrditi status države stalnog sigurnog utočišta, što je jedan od glavnih faktora aprecijacijskih pritisaka na franak.
Naime, u vrijeme povećane nesigurnosti i visoke averzije prema riziku na svjetskim financijskim tržištima švicarska valuta predstavlja sigurno utočište ulagateljima pa je u takvim uvjetima povećana potražnja za frankom dovela do snažnih aprecijacijskih pritisaka na franak u odnosu na euro.
Pritom je središnja banka sve do druge polovice lipnja nastojala deviznim intervencijama barem ublažiti jačanje franka, ali nije postigla značajniji uspjeh jer je tečaj EUR/CHF iz tjedna u tjedan dosezao nove povijesne minimume.
|
Čini se da je namjera središnje banke održavati franak slabim bila više borba sa slabim eurom, a time i borba s vjetrenjačama. Posljedica deviznih intervencija bio je rast međunarodnih pričuva države na 165 milijardi eura (50% BDP-a), višak likvidnosti na novčanom tržištu i snažan pad kamatnih stopa.
Ocijenivši da nema prijetnji konkurentnosti izvoza ni deflaciji te uz činjenicu da je dugoročni interes Švicarske zadržavanje položaja sigurne luke za inozemni kapital, središnja banka Švicarske je u drugoj polovici lipnja napustila devizne intervencije kao instrument monetarne politike.
S razina iznad 1,50 franaka za euro tečaj EUR/CHF se u prvih šest mjeseci spustio ispod 1,31 franka za euro (pad tečaja od gotovo 13% u odnosu na kraj 2009.).
U nastavku godine moguće je očekivati normalizaciju kamatnih stopa i njihov povratak prema referentnom kamatnjaku (približno i iznad 0,25%), ali i nastavak aprecijacijskih pritisaka na franak prema razinama 1,30 franka za euro.
Međutim, središnja banka bi već u prosincu mogla donijeti odluku o podizanju refrentnog kamatnjaka, kamatni diferencijal prema eurozoni trebao bi se sužavati, a franak bi u prvom tromjesečju 2011. godine trebao lagano deprecirati prema svojoj fer vrijednosti budući je prema paritetu kupovne moći (PPP - purchasing power parities) ipak precijenjen (prema PPP fer vrijednost franka je 1,48 franaka za euro).
Stoga, pod pretpostavkom da fiskalna kriza u eurozoni ponovno ne eskalira te da eurozona nastavi s oporavkom, očekujemo slabljenje franka prema razinama 1,35 franka za euro na kraju ožujka te prema 1,39 franaka za euro do kraja lipnja 2011. godine.
Međutim, dostizanje odnosa od 1,60 prema euru odnosno razine na kojima se prethodnih godina masovno koristilo kreditiranje u francima, ne očekuje se zbog sporog oporavka gospodarstva Europske unije nakon recesije i oštrije regulative prema zaduživanju u inozemnim valutama na tržištima CEE, što onemogućava ponavljanje scenarija slabljenja franka uslijed rasta kreditiranja u franku izvan matičnog tržišta.
Naprotiv, prije se može očekivati uvođenje mjera centralnih banaka za onemogućavanje te vrste kredita, nego povećanje kreditiranja u inozemnim valutama radi korištenja pozitivnog kamatnog diferencijala uz izlaganje dužnika valutnom riziku, što je odlikovalo kredite u francima ili jenima.
|
U uvjetima relativno stabilne kune u odnosu na euro na hrvatskom tržištu tijekom 2010. godine pogoršavao se položaj dužnika u francima koji su se zadužili pri tečaju od 1,60 i više prema euru (u 2007. godini i 2008. do rujna), a imovina im se valorizira u eurima i prihode ostvaruju u kunama.
Sve do 2010. godine rijetki su ozbiljno uzimali u obzir tako naglašavani valutni rizik koji je zaista mnogo viši nego kod kredita vezanih uz euro.
Do nekih je, nažalost, kasno stiglo upozorenje da HNB ima isključivo utjecaj na kretanja kune u odnosu na euro, dok je na tečaj franka presudan utjecaj tržišnih kretanja na svjetskim deviznim tržištima. Kuna je u odnosu na švicarski franak od početka godine do 27. srpnja oslabila 8,7 posto.
S obzirom na očekivano kretanje švicarskog franka prema euru do kraja ove godine te uz relativno stabilnu kunu, ali uz tendenciju njezinog slabljenja u odnosu na euro, naša bi valuta mogla još izgubiti u odnosu na franak. To bi slabljenje, međutim, trebalo imati znatno slabiji intenzitet nego početkom godine. (Bankamagazin)
|
|
 |
|