01.07.2010.
Kako obrazovanje utječe na sreću
Obrazovanje je snažno i pozitivno povezano sa životnim zadovoljstvom u siromašnim zemljama, ali ta je veza slabija u bogatijim zemljama, zaključak je istraživanja Nacionalni indeks sreće u novoj Banci
Obrazovaniji su produktivniji, lakše se zapošljavaju i bolje zarađuju, no obrazovanje može imati negativan utjecaj na zadovoljstvo životom. Obrazovanje povećava i aspiracije, a kad one rastu brže od prilika i mogućnosti to izaziva osjećaj žaljenja, zaključak je istraživanja Nacionalni indeks sreće (NIS) u novoj Banci.
Obrazovanje je snažno i pozitivno povezano sa životnim zadovoljstvom u siromašnim zemljama s niskim dohocima, ali ta je veza slaba u bogatijim zemljama. Neki rezultati čak ukazuju na to da bi odnos obrazovanja i zadovoljstva životom u bogatim zemljama mogao biti i negativan.
Utjeha siromašnih
Obrazovni uspjeh može nadilaziti očekivanja i ono što su siromašnije osobe smatrale uopće mogućim, zbog čega one iz obrazovanja mogu crpiti veće zadovoljstvo nego drugi.
U nekim zemljama, poput afričkih primjerice, siromašne žene imaju ograničen pristup obrazovanju te, kad im se ta mogućnost otvori, iskustvo obrazovanja mogu cijeniti više od onih kojima je lako dostupno.
Profesorica Lena Malešević Perović s Ekonomskog fakulteta u Splitu kaže da je odnos obrazovanja i sreće nelinearan: za niže razine obrazovanosti on je pozitivan, dok nakon neke granice taj odnos postaje neutralan ili čak negativan.
Negativan odnos ne mora nužno značiti da su obrazovani nesretni nego je to, najvjerojatnije, rezultat nedostatka poslova za tu razinu obrazovanja.
Naposljetku, ako dominira utjecaj rivalstva, ako razinu sreće određuju relativne a ne apsolutne okolnosti, onda obrazovanje ne mora utjecati na razinu sreće, objašnjava Malešević Perović u novoj Banci.
Diploma je (ipak) važna
Pritom naglašava da razina obrazovanja mijenja i referentnu skupinu - onu s kojom se uspoređujemo kad procjenjujemo svoj položaj.
Ako se oni koji su završili fakultet uspoređuju s onima sa srednjom školom, njihova sreća će vjerojatno biti veća, ali za očekivati je da će se nakon završenog fakulteta ljudi uspoređivati s onima već zaposlenima profesionalcima na svojoj razini obrazovanja.
U tom slučaju možemo očekivati da sreća neće porasti s obrazovnim stupnjem.
|
Istražujući determinante zadovoljstva životom Malešević Perović je zaključila da u Hrvatskoj 1999. godine razina obrazovanja nije značajno utjecala na zadovoljstvo, a slični su nalazi i nekih drugih studija zemalja u tranziciji.
Nekoliko je razloga za ovakav rezultat. Na početku tranzicije, kad je došlo do značajnog pada proizvodnje u svim tranzicijskim zemljama, mnoge su visokoobrazovane osobe ostale bez posla, a dodatno ih je frustriralo to što njihova znanja i vještine, stečeni tijekom prethodnog režima, više nisu bili adekvatni u novim uvjetima.
Također je moguće da je u ranoj tranziciji, kada se radilo o pukom preživljavanju, formalno obrazovanje malo značilo u smislu zarade za život.
Neke kasnije studije (UNDP, 2006.) pokazale su da najviše zarađuju i da su najobrazovaniji oni pojedinci koji su umjereno sretni ili zadovoljni, a ne oni najsretniji.
Očito da u Hrvatskoj obrazovanje nema samostalan utjecaj na zadovoljstvo životom izvan utjecaja kroz dohodak i status zaposlenja, zaključuje nova Banka.
Što je s ostalim tranzicijskim zemljama? Malo je istraživanja koje posebnu pažnju poklanjaju odnosu obrazovanja i sreće no kada se izuzmu dohodak i status zaposlenja, pokazuje se da su pojedinci s fakultetskom diplomom zadovoljniji od ostalih.
Obrazovaniji ljudi su sretniji i žive kvalitetnije, zato bi javne politike trebale poticati sve faktore koji vode višoj razini obrazovanja - bolju infrastrukturu, veću dostupnost i transparentnost financiranja visokog školstva, kao i izdvajanje za obrazovanje, zaključuje nova Banka. (Bankamagazin)
|
|
 |
|