29.06.2010.
Paul Krugman: Svijet je u Trećoj depresiji
Nobelovac je u svojoj kolumni u The New York Timesu sadašnju krizu nazvao Trećom depresijom. Po njemu, stroge mjere štednje koje donose razvijene zemlje neće ohrabriti investitore u prihvaćanju da je globalna ekonomija izašla iz depresije, a cijenu će platiti deseci milijuna nezaposlenih
Poznati američki ekonomist i Nobelovac Paul Krugman u svojoj kolumni u The New York Timesu sadašnju krizu nazvao je Trećom depresijom. Recesije su uobičajene, a depresije rijetke, kaže Krugman, navodeći kako su se do danas pojavile samo dvije.
Prva je bila Duga depresija koja je uslijedila nakon panike 1873. godine, a dovela je do dugogodišnje deflacije i gospodarske nestabilnosti. Dok je druga bila Velika depresija 1929.-1931. koja je prouzročila masovnu nezaposlenost.
Karakteristika te dvije depresije jest što u vremenu njihova trajanja globalno gospodarstvo nije bilo u stalnom padu već su obje uključivale i određena vremenska razdoblja rasta i oporavka, ali te epizode nisu bile dovoljne da bi se popravila šteta inicijalnog pada, i bile su popraćene daljnjim rušenjem ekonomske moći.
Krugman u svojoj kolumni piše kako se sada nalazimo u početnim stadijima Treće depresije koja će biti sličnija Dugoj depresiji nego Velikoj, ali da će cijena za globalnu ekonomiju i milijune ljudi bez posla biti ogromna.
Nadalje, Treća depresija će prije svega pokazati sve greške donesenih ekonomskih odluka jer se diljem svijeta vlade bave pitanjem inflacije dok je, prema Krugmanu veća opasnost deflacija. Pritom političari propovijedaju potrebu za 'stezanjem remena', a pravi je problem za Krugmana nedovoljna potrošnja.
"U 2008. i 2009. je izgledalo da smo naučili na greškama iz prošlosti. Za razliku od prethodnika koji su s početkom krize podizali kamatne stope, sadašnji vodeći ljudi američkih Saveznih rezervi (FED) i Europske središnje banke (ECB) 'porezali' su kamatne stope i pomagali financijskom sektoru.
Osim toga, za razliku od prošlih lidera koji su pokušavali ne stvarati proračunske deficite, sadašnji su dopustili da deficiti rastu. Te su odluke pomogle globalnoj privredi izbjeći potpuni kolaps pa je tako recesija završila prošlog ljeta.
|
Na putu deflatornih zamki
Nadalje, Krugman piše da će budući povjesničari tvrditi da ova godina nije kraj Treće depresije, kao što ni rast 1933., nije bio kraj Velike depresije jer nezaposlenost – i to prije svega dugogodišnja velika nezaposlenost – je na visokoj razini i bila bi prije koju godinu smatrana katastrofičnom.
S time da nema znakova da bi se u skorije vrijeme mogla smanjiti, pa Krugman zaključuje da su Sjedinjene Države i europske zemlje na putu Japana i njegovih deflatornih zamki.
Sve te crne prognoze pokazuju kako lideri zapadnog svijeta ne vide da nisu učinili dovoljno za pospješivanje oporavka jer teže ortodoksnim rješenjima smanjenja proračunskog deficita.
Krugman kaže da se radi o povratku starih rješenja na tragu politike američkog predsjednika iz vremena Velike depresije Herberta Hoovera koji je glorificirao povećanje poreza i smanjenje potrošnje kao lijek za zaustavljanje gospodarskog pada.
Nagrađeni Nobelovac iz 2008. godine proziva Washington i FED, koji po njemu, nisu učinili ništa da bi spriječili rizike pojavljivanja deflacije jer administracija Bracaka Obame nije donijela mjere kojima bi se pomoglo saveznim državama da umanje rizike deflacije.
Stroge mjere štednje koje su donijele razvijene zemlje, prema Krugmanu, neće ohrabriti investitore u prihvaćanju da je globalna ekonomija izašla iz depresije.
Spominje primjere Grčke i Irske čije su vlade uvele stroge mjere štednje za razliku od Španjolske koja nije željela upotrijebiti stare 'medicinske' metode.
Napominje da financijsko tržište razumije, što donosioci odluka ne razumiju, da je dugoročna fiskalna odgovornost bitna jer usred depresije je smanjenje potrošnje kontraproduktivno i utvrđuje put za deflaciju.
Stoga sve mjere koje poduzimaju vlade su ustvari protivne narodu jer se čitav teret krize prebacuje na njihova leđa. A tko će platiti za pobjedu ortodoksnih ideja? Paul Krugman kaže da će to biti deseci milijuna nezaposlenih, koji će biti bez posla još godinama, i oni koji neće više ikada raditi. (Bankamagazin)
|
|
|
|