14.06.2010.
Teo Matković: Zbog niskog nataliteta za 10 godina svi će moći studirati
Danas je broj upisnih mjesta na visokim učilištima gotovo jednak ukupnom broju djece rođene oko 2000. godine, dakle ostanu li kvote iste kroz desetak godina gotovo će čitava generacija imati mogućnosti upisa visokog obrazovanja, kazao je u intervjuu za www.banka.hr, sociolog Teo Matković
Sociolog mr. sc. Teo Matković radi na katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Zagrebu i upravo završava doktorat o tranziciji iz obrazovanja u svijet rada u Hrvatskoj. Za www.banka.hr govori o smanjivanju važnosti diplome, feminizaciji fakulteta, zastarjelosti kontinentalnog modela 'strukovnog obrazovanja' te što se dogodilo dosadašnjim obrazovnim strategijama.
* Kako kriza utječe na visoko školstvo i hoće li uvođenje Bolonje skratiti dužinu studiranja u Hrvatskoj?
Novca je manje, plaće su prošle godine smanjene, priljev asistenata je obustavljen, ali ništa od toga nije izravno utjecalo na upisne kvote. Nekima je kriza poticaj za studiranje jer izvan obrazovanja ionako ne bi mogli naći posao. S druge strane, kriza može smanjiti raspoloživ dohodak za obrazovanje i tako onemogućiti mnogima da studiraju.
Prijave na studije ukazuju da je namjera studiranja prisutna kao i do sada – gotovo kod svih koji završe četverogodišnje srednje obrazovanje.
Bolonja je dodala jednu godinu i jedan međustupanj (prvostupnika) za koji ne postoje naznake da ga tržište rada prihvaća. Neka učilišta potiču kraće studiranje, u drugima je sistem ostao gotovo isti uz dodatak jedne godine programa i potencijalne 'rupe' između prvog i drugog stupnja, što bi moglo i produljiti ukupno trajanje studija.
* Konstantno se ističe potreba povećanja visokoobrazovanih u Hrvatskoj, koji su naši realni dosezi u sljedećem razdoblju, obzirom na demografske trendove tj. pad nataliteta?
Skoro smo na točci kada će 40 posto generacije završavati neki oblik visokog obrazovanja no ove se promjene vrlo sporo očituju u strukturi zaposlenih gdje će još dugo dominirati generacije koje su školovanje završile prije kraja devedesetih.
Ako broj broj upisanih i onih koji završavaju fakultete ostane kakvav je bio u zadnjim godinama prije Bolonje, godišnje će se udio visokoobrazovanih povećavati za 0,5 posto kroz narednih 40-tak godina.
Danas je broj upisanih mjesta na visokim učilištima gotovo jednak ukupnom broju djece rođene oko 2000. godine, dakle ostanu li kvote iste kroz desetak godina gotovo će čitava generacija imati mogućnosti upisa visokog obrazovanja.
|
No, pitanje je hoće li biti dovoljno adekvatnih poslova za sve njih, jer i u društvima koja su otišla najdalje u smjeru društva znanja, većina radnih mjesta ne traži visoko obrazovanje, a prekvalificiranost u odnosu na potrebe radnih mjesta sve je češća pojava. Već i danas više od trećine visokoobrazovanih počinje karijeru na poslovima koji ne traže visoko obrazovanje, a većina tamo i ostaje.
* Evidentno je da postoji nesklad u obrazovanju i tržištu rada, traže se IT stručnjaci, doktori, arhitekti, farmaceuti, a prema svibanjskim prijavama na fakultete, mladi se najviše bore za studij psihologije, politologije, prava. Kako objašnjavate tu želju za diplomom društvenih znanosti i koje su još karakteristike novijih generacija visokoobrazovanih?
Smatram da je ovdje veći problem strukture ponude visokog obrazovanja nego potražnje za obrazovanjem. Povećala se ponuda upisnih mjesta za društvene i humanističke znanosti, ponajviše iz ekonomije i poslovanja. U drugim područjima obrazovne institucije nisu vidjele uspješan poslovni model u povećavanju kvota, te je broj upisnih mjesta ostao relativno skroman.
Iz pozicije pojedinca, odluka za upis bilo kojeg ponuđenog studija racionalna je – lakše je naći posao s bilo kakvom diplomom nego samo sa srednjim obrazovanjem.
Ali uz prisutnu ekspanziju visokog obrazovanja, ono više ne može biti jamstvo pripadanja društvenoj eliti, već samo zaštita od proklizavanja u sferu najlošijih poslova i dugotrajne nezaposlenosti.
Mnogi poslovi koji su do pred generaciju tražili srednje obrazovanje danas traže više ili visoko – dolazi do inflacije obrazovanja.
Ne znamo vrijedi li struka što poslodavcima u Hrvatskoj. Dugo trajanje potrage za prvim poslom ukazuje da poslodavci specifičnim kvalifikacijama na svjedodžbama baš ne vjeruju.
Izuzetno velik dio mladih svoje poslove nalazi izvan struke za koju su se školovali – čak kada i za tom strukom postoji solidna potražnja. U pitanju je polovica osoba sa srednjim i trećina onih s visokim obrazovanjem koji rade u zanimanjima nevezanim uz smjer stečene svjedodžbe.
Druga karakteristika je feminizacija. U ovom desetljeću, tri od pet diploma stječu djevojke. Ovaj trend je prisutan proteklih desetljeća u svim razvijenim zemljama i temeljito transformira rodne odnose i položaje.
* Hrvatska nema strategiju obrazovanja, niti istraživanja o budućim potrebama za radnom snagom, no u Programu gospodarskog oporavka naznačene su mjere za obrazovanje i dinamiziranje tržište rada. Ima li konkretnih prijedloga iz struke i na što bi se trebalo usmjeriti u povezivanju obrazovanja i tržišta rada?
|
0brazovne strategije kod nas se pojavljuju svakih par godina, a u njima su ciljevi i principi u pravilu postavljeni voluntaristički, kao lista dobrih želja oko koje ne postoji konsenzus, a niti pragmatični plan realizacije.
Zajedničko im je bilo da ih je donosila država, dok su ih obrazovni sustav i tržište rada u pravilu ignorirali ili pružali pasivni otpor.
Međunarodno iskustvo pokazuje da jedino koordinacija, komunikacija i suradnja obrazovnog sektora i poslodavaca (i onih u javnom i onih u privatnom sektoru) može voditi relevantijem i u većoj mjeri prepoznatom stručnom kurikulumu.
No, naši poslodavci nemaju izravnog poticaja za takav angažman koji traži značajne investicije od svih uključenih, čiji su rezultati vidljivi tek nakon više godina, a koristi nemaju nužno oni već sektor djelatnosti u cjelini.
Jedini siguran put je osigurati širok skup općih vještina koji omogućuju usvajanje novih znanja i cjeloživotno učenje kroz daljnju karijeru. Dakle, odmak od tradicionalno kontinentalnog modela "strukovnog obrazovanja" (posebno na razini srednjeg obrazovanja), prema pružanju skupa alata mladim osobama kojim će se moći snaći i učiti kasnije u životu. (Bankamagazin)
|
|
 |
|