31.05.2010.
Srednja klasa: Nestali u sredini
Iva Tomić
U Hrvatskoj se često kaže da je srednja klasa najveći gubitnik nadolazećih poreznih promjena, no kako ne postoji jedinstvena definicija srednje klase teško se može govoriti o bilo kakvom utjecaju promjena na pripadnike te skupine, piše Iva Tomić s Ekonomskog instituta u Zagrebu
U ranim 1990-ima, na početku tranzicije, mnogi ekonomisti i sociolozi formirali su očekivanja o pravcima promjena tranzicijskog procesa.
Obično nakon što gospodarstvo počne rasti dolazi do povećanja nejednakosti, s tim da bi se s razvojem gospodarstva te nejednakosti trebale smanjiti ili barem ublažiti.
Iako je ublažavanje ili smanjenje nejednakosti daleko od automatskog i u slučaju mnogih zemalja posljedica provedbe smislene ekonomske politike - povećanje nejednakosti je automatski mehanizam koji djeluje kroz realokaciju radne snage iz neefikasnog državnog u (efikasni?) privatni sektor.
Ovakav proces je bio očekivan i u tranzicijskim gospodarstvima Srednje i Istočne Europe. Između ostalog, predviđalo se da će promjene koje nastaju tim procesom rezultirati stvaranjem značajne ekonomske, socijalne i političke srednje klase.
Ovo je zapravo trebalo pojačati brzinu procesa tranzicije, budući da empirijska istraživanja sugeriraju kako zemlje s većim udjelom srednje klase u ukupnom stanovništvu obično imaju i tendenciju bržeg ekonomskog rasta.
Također, vjerovalo se da je ovakav rast manje osjetljiv na privremene šokove, jer se ekonomska stabilnost oslanja na širenje privatne potražnje putem potencijala potrošnje brzorastuće srednje klase u novonastajućim tržištima.
Što je to srednja klasa?
Povijesno gledano, ova društvena skupina predstavljala je one koji nisu pripadnici ni takozvane radničke klase, ali niti vladajuće klase.
Danas ona predstavlja široku skupinu ljudi u nekom društvu koji spadaju unutar određenog raspona prihoda, dijele zajednički životni standard, pa čak i društvene i kulturne vrijednosti.
Uz to, bitna je i subjektivna percepcija mogućnosti zadovoljenja nekih životnih potreba (ili želja?), kao što su zdravstvena zaštita, stabilan, dobro plaćen posao, riješeno stambeno pitanje, ali i mogućnost obrazovanja, pa čak i priuštivost putovanja, kina, kazališta i slično.
Međutim, još uvijek ne postoji konsenzus oko točne definicije srednje klase, kako u znanstvenoj zajednici tako ni na nekoj službenoj administrativnoj razini.
|
Stoga se za definiranje srednje klase u nekoj zemlji (regiji, ili čak svijetu) i danas koriste različite kriterijske varijable.
Ekonomisti preferiraju takozvane „tvrde“ varijable poput plaće ili ukupnog dohotka, zanimanja, stupnja obrazovanja i slično (1), dok su sociolozi skloniji korištenju „mekih“ varijabli koje podrazumijevaju različite društvene i kulturne vrijednosti.
Naravno, vrijedi i to da ono što bi u jednoj zemlji (ili razdoblju) po jednoj definiciji predstavljalo srednju klasu, ne vrijedi i za drugu zemlju (razdoblje).
I u Hrvatskoj se često koristi pojam srednje klase no kako ne postoji jedinstvena definicija srednje klase teško možemo govoriti o negativnom (ili pozitivnom) utjecaju poreznih promjena upravo na pripadnike te skupine. Primjerice, u sustavu oporezivanja dohotka najbolje bi bilo uzeti plaće kao kriterijsku varijablu za definiranje srednje klase.
|
Na slici 1 prikazana je distribucija plaća prema zaposlenima prema posljednjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku (ožujak 2009.). Vidljivo je da je gotovo trećina zaposlenika u sredini distribucije u Hrvatskoj primala plaću između 4.000 i 6.000 kn neto, a čak više od 60% zaposlenika je primalo neto plaću u iznosu između 2.500 (što je blizu iznosa minimalne plaće u tom razdoblju od 2.747 kn) i 6.000 kn neto – jesu li pak svi oni pripadnici srednje klase u Hrvatskoj? Ili bismo u srednju klasu možda trebali pribrojiti i onih 16% s neto plaćom u iznosu između 6.000 i 8.000 kn neto?
Nije sve u šoldima
Ovdje valja napomenuti jednu bitnu stvar – a to je da na temelju samih plaća mi zapravo i dalje ne znamo ništa o svim onim drugim osobinama koje čine srednju klasu.
Možemo zaključiti da određeni broj osoba spada u sredinu distribucije prema isplaćenim neto plaćama – no i dalje ne znamo je li ta plaća dovoljna za osiguranje zdravstvene zaštite, stambenog pitanja, mogućnosti obrazovanja, putovanja, odlazaka na koncerte, u kino ili kazalište, da spomenem samo neke osnovne potrebe (želje?) (2).
Zato se postavlja pitanje otkud ideja o sve češćem opisivanju srednje klase kao najvećem gubitniku nadolazećih promjena u poreznom sustavu?
Jedan odgovor na to pitanje bi možda trebala dati slika 2. Na njoj je prikazano kakav bi utjecaj promjena poreznog sustava trebala imati na plaću samca koji živi u Zagrebu (prirez od 18%).
Iz grafikona se da iščitati kako svaka plaća do iznosa od otprilike 23.000 kuna bruto (13.031 neto bez kriznog poreza) nakon predloženih promjena raste, a onda pada do iznosa od otprilike 45.000 kuna bruto (22.596 neto bez kriznog poreza).
Je li to ta srednja klasa koja je pogođena ovim promjenama? Prema slici – ti iznosi plaće nalaze se negdje na sredini distribucije, barem one ovdje prikazane.
Međutim, ako se vratimo na sliku 1 vidimo da samo 10,2% zaposlenih ima neto plaću veću od 8.000 kn. Stoga se postavlja pitanje: koliko je onda zaposlenih s plaćom između 13.000 i 22.500 kuna kojima se zapravo nakon uvedenih promjena u poreznom sustavu plaća smanjuje? I spada li taj dio populacije uopće u srednju klasu?
Nekako se čini da u hrvatskoj stvarnosti ova skupina zaposlenika ipak pripada višoj, odnosno nešto bogatijoj klasi.
|
Ovdje moram naglasiti kako prilikom izračuna u obzir nisi uzeti učinci koje će ukidanje olakšica u sustavu poreza na dohodak imati na ukupne primitke pojedinih skupina stanovništva u Hrvatskoj. No, tu dolazimo do još jednog bitnog problema – a to je nedostupnost podataka. Naime, nije poznat podatak koliki točno broj ljudi uplaćuje različita životna i privatna zdravstvena osiguranja, a kamoli kolika su njihova primanja.
Također, kada govorimo o srednjoj klasi – možda bi bolje bilo, umjesto plaća, uzimati ukupan dohodak kućanstva kao kriterijsku varijablu. Jer, ako je, primjerice, oboje supružnika zaposleno jedno od njih može imati nižu plaću i time ne zadovoljavati kriterije definicije srednje klase, dok drugi supružnik s visokom plaćom zapravo može prevagnuti tako da se sa zajedničkim prihodima obadvoje svrstaju u pripadnike srednje klase.
No, za definiranje strukture stanovništva prema njihovoj platežnoj moći, nisu dovoljni samo podaci o isplaćenim plaćama. Potrebno je u obzir uzeti i sve druge izvore dohotka, poput prihoda od kapitala ili imovine. Naravno, u Hrvatskoj ni ti podaci nisu dostupni. Primjerice, rijetko tko tko iznajmljuje stan prijavljuje stanoprimce i plaća porez. No, taj problem je ionako jedna zasebna tema.
Sve ovo upućuje na to da je pojam srednje klase veoma složen i ovisi o pregršt varijabli koje mogu poslužiti prilikom njegovog definiranja. Stoga, kada idući put netko odluči govoriti o (negativnim) utjecajima promjene poreznog sustava na srednju klasu ne bi bilo zgorega da se u tom slučaju najprije da jasna definicija srednje klase na koju se to točno misli.
______________________________________________
(1) Za detaljniji uvid u literaturu o različitim 'ekonomskim' definicijama srednje klase vidjeti, primjerice, Tomić I. i Tyrowicz J. (2010). What Happened to the Middle Class in the New Market Economies? The Case of Croatia and Poland. Croatian Economic Survey, 12 (1), 9-44., ili Tyrowicz J. i Nestorowicz J (2010). Riding on the Wave? Middle Class in Transition. Global Inequality Network - Middle Class. Ed. Katherine Newmann. Princeton University Press, 2010.
(2) Ipak, plaće se često koriste kao kriterijska varijabla prilikom određivanja srednje klase iz razloga što se u tom slučaju iz definicije isključuje onaj dio stanovništva unutar određene zemlje čiji prihodi dolaze iz izvora koji nisu izravno povezani s proizvodnim i prvenstveno radnim aktivnostima. Ovakva definicija zapravo služi kako bi se pokazalo da porast u veličini i ekonomskoj moći srednje klase dovodi do održivog gospodarskog rasta temeljenog na stvaranju bogatstva i produktivnosti u privatnim aktivnostima, za razliku od onog koji se oslanja na prošle ili sadašnje rente. (Bankamagazin)
|
|
 |
|