26.01.2010.
The Washington Post: Kineski pritisak na globalno gospodarstvo
Kineska ambicija je sveobuhvatna: stvaranje globalne ekonomije podređene u prvom redu kineskim interesima, a tek naknadno, nečijim drugim. U tome joj itekako pomaže 2,4 bilijuna dolara deviznih rezervi koje može iskoristiti kako joj se svidi, piše The Washington Post
Kina je nedavno objavila da su njezine devizne rezerve prošle godine uvećane za 453 milijarde dolara na 2,4 bilijuna dolara. Ta ogromna brojka, a velika je vjerojatnost da će iznos biti sličan i ove godine, ima ogroman značaj za financijsku, gospodarsku i geopolitičku stvarnost, piše The Washington Post.
Ta informacija ne znači, iako to mnogi misle, da će Kina iznenada zbaciti dolar s trona glavne svjetske valute te potkopati američku ekonomsku moć. Naime, dvije trećine (možda čak i malo više) kineskih rezervi uloženo je u vrijednosnice vlade SAD-a te bi, kao ekonomska strategija, rušenje cijene dolara bio svojevrstan bumerang odnosno proglašenje gospodarskog rata u kojem bi i Kinezi i Amerikanci i mnogi drugi samo izgubili.
Hipotetski, Kina bi prvo trebala prodati 800 milijardi eura vrijednosnica vlade SAD-a, zajedno s milijardom dolara američkih dionica i korporativnih obveznica. Nakon tog iskrcavanja i prikupljanja dolara, Kinezi bi trebali na deviznim tržištima prodati dolar za ostale valute - euro, jen i tko zna što još.
Takav masovan povrat dolara mogao bi pokrenuti još jedan globalni ekonomski kolaps. Jer, kako bi se Kinezi počeli rješavati dolara, tako bi i ostali investitori mogli početi napuštati dolar. Panika koja bi uslijedila izazvala bi oštar pad tržišta koji bi iscijedio kapital banaka i investitora.
Nastavak globalne recesije, možda čak i depresije, smanjio bi tržište na koje bi Kinezi mogli plasirati svoje proizvode (u 2009. kineski je izvoz pao 16 posto). Osim toga, kako bi zaštitile radna mjesta, druge bi zemlje nametnule kvote i carine na kineski uvoz.
Dakle pitanje je zašto bi Kina učinila tako nešto? Odgovor je: Ne bi.
Da bi shvatili značaj ogromnih kineskih deviznih rezervi ipak treba pogledati negdje drugdje. Za početak, one potvrđuju da je Kina zagovornik merkantilističke trgovinske politike.
Zemlja koja prakticira merkantilizam nastoji povećati vlastiti izvoz na teret svojih trgovačkih partnera. Kina je to učinila tako što je umjetno zadržala nizak tečaj svoje valute što im je omogućilo konkurentnost na svjetskom tržištu. Rezultat takve trgovine su ogromni viškovi - čak i prošle godine, unatoč globalnoj krizi.
|
Često se govori da Kina na neki način financira Sjedinjene Američke Države jer su Kinezi puno uložili u vrijednosnice vlade SAD-a, ali to nije točno.
Kina bi te iste dolare mogla iskoristiti za kupnju uvoznih proizvoda ili bi mogla ograničiti upliv dolara tako da dopusti da juan ojača u odnosu na druge valute. Na taj bi način svoje izvozne proizvode učinila skupljima, a uvozne jeftinijima. "Godine 2005. Kina je skromno počela povećavati vrijednost juana naspram dolara, da bi sredinom 2008. odustala od takve monetarne politike.
Od tada je juan pao naspram mnogih svjetskih valuta", kaže ekonomist Nicholas Lardy s instituta Peterson. Lardy očekuje da će trgovinski višak Kine u 2010. i dalje rasti. Na taj način Kina akumulira dolare, koji moraju biti reinvestirani. Tako veliki viškovi uzrok da Kina "posuđuje" novac i Amerikancima i drugim zemljama, željeli oni te "kredite“ ili ne.
Čak i kad bi Kina zaustavila svoju robnu razmjenu, njezine devizne rezerve bi vjerojatno rasle jer zarađuje na postojećim rezervama. Te rezerve služe Kini i za strateške svrhe. Koristi ih za ulaganje u sirovine (naftu, hranu, minerale) i tehnologiju, ili za kupnju političkog utjecaja.
U biti, Kina ima 2,4 bilijuna dolara koje može iskoristiti kako joj se svidi. Ironija je u tome što unatoč prigovorima o velikim zalihama deviznih rezervi, one omogućuju Kini stvaranje novih radnih mjesta kroz izvoz, kao i zaštitu od nestašice roba.
Ali, ono što je dobru za Kinu ne mora biti dobro za ostatak svijeta, uključujući i Sjedinjene Američke Države. To nije samo pitanje preusmjeravanja ekonomske moći, već i pitanje kako će se ta moć koristiti za oblikovanje globalnog ekonomskog poretka, svjesno ili nesvjesno.
Nesrazmjerna ekonomska ekspanzija predstavlja i brojne opasnosti. Kineske velike devizne rezerve uložene u obveznice SAD-a već se navode kao jedan od razloga za niske kamatne stope koje su i dovele do financijske krize. Umjetno nizak tečaj juana škodi izvozu iz zemalja u razvoju, a ne samo iz SAD-a, Europe i Japana. Kina tako raste na tuđi račun. Za sada, Kina još nema želju da juan zamijeni dolar kao primarna globalna valuta.
Kineska ambicija je sveobuhvatnija: stvaranje globalne ekonomije podređene u prvom redu kineskim interesima, a tek naknadno, nečijim drugim. (Bankamagazin)
|
|
|
|