19.01.2010.
Godišnjica predsjednika Obame: Političar od plastelina
U Washingtonu se postupno formira mišljenje da je Barack Obama 'počeo loše' i, što više, da će njegov predsjednički mandat biti neuspješan. Ankete to potvrđuju. Prema istraživanju Rasmussen Reports tek 26 posto ispitanika 'snažno podržava' predsjednika – proljetos je takvih bilo 43 posto
U prosincu u Iraku nije poginuo niti jedan američki vojnik. U prosincu je američka stopa neuposlenosti bila niža nego u studenom, dionice na newyorškoj burzi rasle su, bankovno-financijski sustav se oporavio, a i u Detroitu, u automobilskoj industriji, zamijećeni su prvi znaci života.
Bez obzira na sve to, u Washingtonu se postupno formira mišljenje da je Barack Obama – koji je prije točno godinu dana postao predsjednik SAD – 'počeo loše' i što više, da je očito, već sada, da će njegov predsjednički mandat biti neuspješan.
Ankete potvrđuju taj dojam. Prema istraživanju publikacije Rasmussen Reports tek 26 posto ispitanika 'snažno podržava' predsjednika – proljetos je takvih bilo 43 posto.
Većina Amerikanaca ne odobrava Obamine domaće inicijative – ekonomski 'stimulus', reformu zdravstva i energetike te, s njima povezan, rast saveznog proračunskog manjka.
Zašto 2009. nije bila dobra godina za Baracka Obamu?
Kritičari dolazi iz nekoliko 'škola'. Apstrahirajmo zamjerke iz republikanskog tabora – 'Obama diže poreze, rasipnički se ponaša i previše miješa u ekonomiju' – koje bi vjerojatno imale jačeg odjeka da je Obamin prethodnik, na vrhuncu krize u jesen 2008., postupao drugačije.
Zanimljivija mišljenja o uzrocima Obamina 'neuspjeha' možemo čuti od njegovih pristaša. Jedni smatraju da je 'htio previše', drugi pak 'premalo', dok ima i onih koji su razočarani Obaminim oportunizmom i – kako se, navodno, pokazalo u prvoj godini njegova mandata – 'odsustvom čvrstih uvjerenja'.
Bush je Baracku Obami 'ostavio' dva rata, najgoru recesiju u posljednjih sedamdeset godina, stopu neuposlenosti koja se nezaustavljivo penjala prema 10 posto te proračunski manjak od bilijun i 200 milijardi dolara. Međutim, novi je predsjednik, očito, bio vrlo ambiciozan – kao da je smatrao da je rješavanje samo tih problema za njega 'preskroman' zadatak.
Odlučio se, uz 'naslijeđene' izazove, uhvatiti u koštac i s reformom zdravstva i reformom energetike. Htio je potpisati međunarodni sporazum o klimatskim promjenama. Pružio je ruku islamskim zemljama, najavio da mu je cilj 'svijet bez nuklearnog oružja' te pokušao urazumiti ajatolahe u Teheranu.
Od cijele te 'salate prioriteta' prosječni Amerikanac - koji se najviše boji da ne izgubi posao i zdravstveno osiguranje – pamti, međutim, najviše 'cijenu Obamine ambicije': 787 milijardi za poticajne mjere gospodarstvu, bilijun dolara za reformu zdravstva te – kao svojevrsni šlag na torti - sistem 'nove energetike' temeljen na 'cap-and-trade', za kojeg se uopće ne zna koliko će koštati, ali je izvjesno da će to biti velika svota.
|
Kolumnist New York Timesa, Paul Krugman, smatra, međutim, da problem nije Obamina 'ambicija' već činjenica da je donosio krive političke odluke. Prema Krugmanu, državne poticajne mjere privatnom i javnom sektoru trebale su biti još izdašnije, pa bi sada – tvrdi on – i stopa neuposlenosti bila niža.
Obama je i olako odustao i od tzv. 'javne opcije' u zdravstvu, državnog zdravstvenog osiguranja koje bi se na tržištu natjecalo s privatnim. Obama je, uz sve to, bio preblag prema bankama - smatra ovaj nobelovac koji obično iskazuje mišljenje lijevog krila Demokratske stranke.
I konačno, Obama se, za razliku od republikanaca, ne upušta u tzv. 'blame game', a trebao bi – smatra Krugman kojem, očito, smeta što je Barack Obama – recimo to tako - vizionarski zagledan u samo njemu poznate daljine dok je, na primjer, Ronald Reagan 'prvih nekoliko godina isključivo vladao tako što je za sve svoje probleme optuživao svog prethodnika, Jimmyja Cartera'.
U članku pod naslovom 'A Leader Without a Cause' kolumnist dnevnika Washington Post Richard Cohen Obami najviše zamjera nedostatak čvrstih ideoloških temelja. 'Za neke, Obama je ekološki ekstremist. Za druge - ekološki mlakonja.
Neki mu zamijeraju što je eskalirao sukob u Afganistanu, drugi što ga nije dovoljno eskalirao' – piše Richard Cohen koji smatra da sve ove kritike, paradoksalno, na neki način drže vodu zbog toga 'što u Bijeloj kući imamo političara od plastelina'.
'Obama želi zatvoriti Guantanamo, ali ga još nije zatvorio. On je za prava homoseksualaca, ali ga nemojte o tome pitati. Uglavnom, malo cik, malo cak...' – piše Richard Cohen koji efektno zaključuje da 'Obami anketari uzimaju mjeru, ali ga je najbolje opisao jedan pjesnik', William Butler Yeates, rekavši da 'najboljima nedostaju čvrsta uvjerenja, dok najgori upravo izgaraju za svoje ciljeve.'
Kada je riječ o vrednovanju prve godine Obamina mandata, treba reći da si je on sam – u intervjuu za magazin People – dao ocjenu 'plus četiri'. S time bi se, ako je suditi po istraživanjima javnog mnijenja i američkim medijima, malo tko u Sjedinjenim Državama složio.
Ako neku ocjenu uopće treba dati, rekao bih da je Obama zaslužio ocjenu 'incomplete' koja se najčešće privremeno bilježi studentu koji reflektira na peticu, ali je nije zaslužio u zadanom roku. (Bankamagazin)
|
|
 |
|