13.01.2010.
Starenje - Radit ćemo duže
Sve upućuje na to da će doći do produženja radnog vijeka, no koji bi paket mjera bio najpovoljniji za Hrvatsku tek treba istražiti
Piše Marijana Bađun*
Stanovništvo stari, radna se snaga smanjuje, omjer umirovljenika i zaposlenika raste, a mirovine postaju sve veći teret javnim financijama. Kao rješenje sve se češće spominje produženje radnog vijeka. Zvuči logično i jednostavno. I bilo bi tako kad ne bi postojala dva problema: ljudi žele ranije otići u mirovinu i poslodavci nevoljko zapošljavaju starije radnike.
Iako je očekivano trajanje života poraslo, u razvijenim se zemljama u prošlom stoljeću u mirovinu išlo sve ranije. Porast bogatstva radnicima je omogućio viši životni standard čak i uz provođenje više vremena izvan rada.
Drugi važan faktor su institucionalni aranžmani poput uvođenja zakonske dobi za odlazak u mirovinu i minimalne mirovine, premosne beneficije tijekom nezaposlenosti dok se ne ostvare uvjeti za odlazak u mirovinu, ali i mogućnost prijevremenog umirovljenja i umirovljenja zbog bolesti i invalidnosti.
Gledano sa strane potražnje, prema jednom američkom istraživanju, poslodavci nerado zapošljavaju starije radnike jer je kraći njihov potencijal za razvoj karijere, viši su troškovi za zdravstveno, životno i mirovinsko osiguranje, manja im je prilagodljivost, očekuju veće plaće, viši je rizik izostajanja s posla zbog zdravstvenih razloga, znanja i vještine znaju im zastarjeti, blokira se napredovanje mlađim radnicima. Prednosti su starijih radnika to što su pouzdaniji i imaju bolju radnu etiku.
Jesu li stariji radnici manje produktivni od mlađih? Istraživanje za Sloveniju pokazuje da su 1992. radnici stariji od 50 bili produktivniji od mlađih od 30, dok su 2001. bili manje produktivni. Restrukturiranje je uništilo specifične poslovne vještine starijih radnika. Zanimljivo je da su usprkos tome stariji radnici zadržali prednost viših plaća, i to za 40 posto.
Kako usprkos svemu navedenom potaknuti radnike da rade duže i poslodavce da ponude više radnih mjesta starijim radnicima? Radnici će biti motivirani na duži rad ako im se pruže odgovarajući financijski poticaji za ostanak u području rada, ponude fleksibilni i privlačni radni sporazumi (honorarni poslovi ili poslovi sa skraćenim radnim vremenom) te ako budu dobrog zdravlja.
Poslodavci će biti motivirani zaposliti starije radnike ako se uklone institucionalne prepreke i poboljša upošljivost starijih radnika. Primjerice, ako plaće automatski rastu sa svakom godinom radnog staža, a ne odražavaju promjene u proizvodnosti, onda će poslodavci radije zaposliti mlađe radnike.
|
Opasni poslovi
U Hrvatskoj korisnici starosnih mirovina čine samo polovicu (597.000 tisuća) ukupnog broja korisnika mirovina. Ostatak su invalidske i obiteljske mirovine, s time da je korisnika invalidskih mirovina (bez branitelja, Hrvatske vojske i HVO-a) visokih 250.900. Prosječni je staž korisnika mirovina oko 29 godina (bez branitelja, HV-a i HVO-a), pri čemu je za starosne mirovine 32 godine, a invalidske 23,5 godina.
Prosječna neto starosna mirovina u listopadu je iznosila 2400 kuna, dok je prijevremena starosna bila samo 150 kuna manja. K tome treba dodati da neke kategorije primatelja tzv. povlaštenih mirovina imaju mirovine veće od prosječnih plaća, nerijetko uz kraći staž.
Podaci pokazuju da u hrvatskom mirovinskom sustavu postoje institucionalni poticaji za rano umirovljenje, a koji imaju negativan učinak na javne rashode.
Možemo se zapitati ima li Hrvatska tako velik broj korisnika invalidskih mirovina jer su ljudi radili na poslovima koji su izuzetno opasni, jer su bili lošeg zdravlja, jer su kriteriji za dodjelu invalidskih mirovina prilično blagi ili je u sve umiješana i korupcija?
Indikativno je da je 1999. godine bilo 37.100 novih korisnika invalidskih mirovina, čak i do petnaest puta više nego ostalih godina, a novi je Zakon o mirovinskom osiguranju stupio na snagu 1. siječnja 1999. godine.
Kako to da je baš 1998. godine toliko ljudi predalo zahtjev za invalidsku mirovinu koja je onda i ostvarena 1999. godine? Očito je da su institucije, kao formalna i neformalna pravila igre, rezultirale brojnim apsurdima, nelogičnostima, ali i nepravednostima u hrvatskom mirovinskom sustavu.
Sadašnje bi generacije zaposlenika trebale biti svjesne toga da će vjerojatno morati duže raditi pa bi se stoga trebale posvetiti cjeloživotnom učenju. Duži radni vijek trebalo bi gledati i kao priliku za dugoročniju akumulaciju štednje, a to starijim ljudima može pružiti veći umirovljenički dohodak.
Koji bi paket mjera za produženje radnog vijeka bio najpovoljniji za Hrvatsku tek treba istražiti. Istodobno treba doći do promjena i u zdravstvenoj politici jer je u Hrvatskoj, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, standardizirana stopa smrtnosti viša od prosjeka EU-15 za sve najvažnije nezarazne bolesti, poput bolesti krvožilnog sustava, raka, kroničnih bolesti dišnog sustava i dijabetesa. Takva je situacija povezana s nezdravim načinom života stanovništva.
Produženje radnog vijeka nije jednostavno, ali sve upućuje na to da će do toga morati doći. (Bankamagazin)
*Autorica je znanstvenica Instituta za javne financije u Zagrebu
|
|
|
|