11.11.2009.
Turizam u BDP-u: Od 5-20 posto
„Svaka od tih brojki u načelu je točna, ali pri tome moramo znati o čemu govorimo. Razlika je u konceptu“, kaže Davor Mikulić s Ekonomskog instituta u Zagrebu
Jedna od vječnih hrvatskih polemika vodi se oko udjela turizma u BDP-u. Posljednji je raspru oživio predsjednik Društva hrvatskih ekonomista Ljubo Jurčić koji je na okruglom stolu o konkurentnosti, koji je organizirala Hrvatsko-britanska poslovna mreža, rekao da nije istina da turistički sektor u BDP-u sudjeluje sa 20 posto, već da je pravi podatak upola manji, odnosno da turizmom ostvarujemo tek 10 posto ukupnog BDP-a.
Nekoliko dana ranije na okruglom stolu u organizaciji udruge Hrvatski izvoznici u uvodnom predavanju također je osporen doprinos turizma hrvatskom gospodarstvu. Uvodničar Siniša Grgić ustvrdio je da su prihodi „od putovanja“ u iznosu od 54 milijarde kuna precjenjeni te da realan prihod iznosi 25 milijardi kuna. Svoju tvrdnju utemeljio je na prosječnoj potrošnji po osobi koja je u Hrvatskoj višestruko veća nego u Austriji, što je, kaže Grgić, nerealno.
Uglavnom, s doprinosom turizma hrvatskom gospodarstvu licitira se u rasponu od pet, preko deset do dvadeset posto, ovisno o prilici u kojoj se procjene iznose i o onome tko procjenu iznosi.
„Svaka od tih brojki u načelu je točna, ali pri tome moramo znati točno o čemu govorimo. Razlika je u konceptu“, odgovara Davor Mikulić s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Pojasnio je o čemu je riječ na primjeru i približnim brojkama.
Prema podacima HNB-a izravni prihod u platnoj bilanci od turizma (stavka putovanja) iznosi 7 milijardi eura u 2008.godini, dok je BDP oko 47 milijardi eura.
Iz toga proizlazi da prihodi iz turizma predstavljaju 15 posto BDP-a. No, da bi poduzeća ostvarila taj prihod, moraju imati i neke troškove, koji se procjenjuju na 50-60 posto prihoda, tako da se doprinos turizma BDP-u kada se prihodi umanje za rashode svodi na 7-8 posto. To je otprilike izravni učinak turizma, odnosno potrošnje nerezidenata u Hrvatskoj na BDP.
Prilikom boravka turista u Hrvatskoj u obzir treba uzeti i neizravne učinke koji se odnose na intermedijarnu potrošnju hotela i restorana, poput potrošnje električne energije, vode odnosno hrane i pića (koji mogu biti domaći ili iz uvoza), ali i investicijsku potrošnju (izgradnja i uređenje smještajnih jedinica).
Kada se obračuna multiplikativni utjecaj prema satelitskim bilancama turizma dolazi se do faktora od 2 do 3. Ako izravni doprinos turizma pomnožimo s rečenim multiplikativnim faktorom, dolazimo do ukupnog neizravnog i izravnog učinka u BDP-u od oko dvadeset posto.
|
„Kada se govori o udjelu turizma u BDP-u, treba biti oprezan i znati točno o čemu je riječ“, naglašava Mikulić, te još jednom upozorava kako su brojke koje je iznio u primjeru okvirne.
Ako se iznose najniže procjene o udjelu turizma u BDP-u od 4-5 posto, riječ je o dodanoj vrijednosti koju ostvaruju djelatnost hotela i restorana, tumači Mikulić.
Od ukupne izravne potrošnje nerezidenata u Hrvatskoj od 7 milijardi eura na hotele i restorane otpada oko polovice tog iznosa.
Oduzmu li se troškovi koje hoteli i restorani imaju u svom poslovanju, koji iznose oko 1,5 milijarde eura, dolazimo do novostvorene dodane vrijednosti u iznosu od oko dvije milijarde eura odnosno 4-5 posto BDP-a.
Promatramo li stavku „putovanja“ u platnoj bilanci HNB-a u iznosu od 54 milijarde kuna koje spominje Grgić, treba uzeti u obzir da ona ne obuhvaća isključivo turiste, nego i potrošnju tranzitnih putnika, te hrvatskih državljana koji rade u inozemstvu, a u Hrvatsku dolaze na odmor, pri čemu ne borave u hotelima, odnosno ne plaćaju noćenje.
Sa stanovišta platne bilance, oni se smatraju nerezidentima. Potrošnja turista koji plaćaju noćenje čini između jedne polovice i dvije trećine stavke “putovanja“, odnosno 25 do 35 milijardi kuna. (Bankamagazin)
|
|
|
|