27.10.2009.
Novi svjetski ekonomski poredak i hrvatsko gospodarstvo
Njegova Ekscelencija Yoshio Tamura, japanski veleposlanik u Hrvatskoj: Retorika o superiornosti tržišta u odnosu na druge metode alokacije dominirala je ekonomskom propagandom posljednjih desetljeća i bila temelj globalizacije. Promjena nije moguća na silu, državnim dekretom
Cijenjeni gosti, dame i gospodo,
Moje je ime Yoshio Tamura, japanski sam veleposlanik u Hrvatskoj, i danas ću govoriti o globalnim posljedicama krize, novom svjetskom ekonomskom poretku i hrvatskom gospodarstvu. Nadam se da će moj govor biti mali doprinos današnjoj diskusiji koja slijedi.
Došao sam u Hrvatsku ove godine u svibnju i već se osjećam ugodno u ovoj državi s mnogo zelenila, raznolikom kulturom i prijateljski naklonjenim ljudima. Govorimo li o bilateralnim odnosima između naših dviju država, drago mi je što mogu reći da su jako dobri, osobito suradnja na polju kulture, znanosti i tehnologije. Međutim, želio bih još ojačati i poboljšati suradnju u sferi gospodarstva.
O Japanu danas
U Japanu je šezdeset godina vlasti Liberalne demokratske stranke (LDS) okončano parlamentarnim izborima koji su održani krajem kolovoza ove godine. Demokratska stranka u Japanu pobijedila je na izborima uvjerljivom većinom. Danas je Japan, s premijerom Hatoyamom i njegovim kabinetom, odlučio učiniti nove proboje na mnogim poljima. Tako je premijer Hatoyama nedavno održao govor u UN-u o klimatskim promjenama, kad je postavio cilj za smanjenje stakleničkih plinova za 25 % do 2020. u usporedbi s razinom iz 1990., što je realno vrlo ambiciozan cilj. Prirodno je da napori samog Japana neće zaustaviti klimatske promjene i da se taj cilj može postići pod uvjetom uspostavljanja fer i učinkovitog međunarodnog sporazuma, unutar kojega će svi najveći zagađivači - osobito SAD, Kina i Indija - davati svoj doprinos.
U prosincu će, kao što znate, u Kopenhagenu biti održana Konferencija o klimatskim promjenama, a na njoj će se razgovarati o novom sporazumu nakon Sporazuma iz Kyota. Na toj će konferenciji Japan sudjelovati s ciljem da pridonese izgradnji tzv. društva s niskom razinom ugljika.
Narastanje i eksplozija svjetske krize
Dopustite mi da s vama podijelim svoje viđenje globalnih posljedica krize, kao i implikacija globalne krize na Hrvatsku. Nakon kolapsa javnih stambeno-kreditnih institucija u SAD-u, Fannie Mae i Freddie Mac-a, kriza je u SAD-u eksplodirala 14. rujna 2008., kad je Lehman Brothers već otišao u stečaj. Mislilo se kako je Lehman Brothers prevelik da bi mogao bankrotirati i da će mu država pomoći u oporavku. Međutim, to se nije dogodilo, stoga je njegov stečaj izazvao lančanu reakciju propadanja nezavisnih banaka i cijelog financijskog sustava, pod nazivom Lehman-šok.
|
Ne samo da se Lehman Brothers spojio s JP Morganom nakon stečaja već je i Merill Lynch spojen s Bank of America.
Istodobno je AIG (najveći svjetski osiguravatelj, op.) zatražio izvanredni kredit. Sve to dogodilo se 14. rujna 2008. znanog kao Crna nedjelja, što je parafraza Crnog četvrtka 24. listopada 1929. Ta Crna nedjelja smatra se pravim početkom svjetske krize.
Treba napomenuti da je, iako je krizu u prvom redu uzrokovala potrošnja američkih kućanstava, i Europa imala problem lošeg upravljanja rizicima financijske industrije i napuhavanjem balona stambenog tržišta u nekim državama.
Pozadina krize
Pozadina krize koja je počela s Crnom nedjeljom strukturalna je globalna neravnoteža. Prosječna potrošnja u američkim kućanstvima, koja se zasnivala na lako dobivenim kreditima, bila je jednostavno prevelika, što je SAD dovelo do izuzetno velikog vanjskog deficita.
Sav novac svjetskog tržišta - koji uglavnom dolazi iz Kine, Azije i arapskih zemalja - slijevao se u SAD da pokrije taj deficit. To je s druge strane stvorilo prekomjernu likvidnost, a ona je pak omogućila financijskim tržištima da preuzmu prevelike rizike.
Upravljanje rizicima u to vrijeme nije bilo adekvatno, a obilje sekuritiziranih proizvoda proizvelo je tzv. leverage efekt (efekt poluge). Kina i druge države postale su masovni vlasnici obveznica izdanih Sjedinjenim Državama.
Izgubljeno desetljeće u Japanu
Krenimo na razdoblje između 1993. i 2002. u Japanu, koje se naziva i izgubljenim desetljećem. To je bilo razdoblje snažne recesije koja se Japanu dogodila nakon razdoblja neumjerenog rasta (balona) gospodarstva.
U tom su razdoblju mnoge financijske institucije otišle u stečaj, a mnoge su se morale spajati, nestati itd. Cijene imovine su pale, a vodstvo financijskih institucija je na neadekvatan način odgovorilo na krizu.
U to je vrijeme Japan prošao kroz užasno razdoblje. Želio bih istaknuti mnoge sličnosti, kao i neke različitosti s krizom koju imamo danas.
Japanska kriza uzrokovana je prevelikim pozajmicama koje su poduzeća uzimala, a američka pak zbog potrošnje kućanstava. No američki Fed je na nju odgovorio brzo, za samo 16 mjeseci, dok je Banci Japana trebalo devet godina da reagira.
Nažalost, krizu nakon pucanja mjehura puno je teže rješavati negoli “redovitu“ cikličku krizu, zato što uobičajene mjere politike jednostavno ne djeluju. Uvjeren sam da će lekcija koju su Japanci gorko iskusili na svojoj koži pridonijeti da će se svaka kriza u budućnosti rješavati adekvatnije i brže.
Kao što možemo vidjeti, na današnju je globalnu krizu Velika Britanija odgovorila relativno promptno, uglavnom kroz injekciju kapitala. Neke druge države, uključujući SAD, slijedile su taj recept otpisom loših kredita ili politikom spašavanja institucija.
|
Perspektive za budućnost - samit G-20
Želio bih se osvrnuti na najnovija kretanja u svjetskom gospodarstvu. Mogli bismo reći da je gospodarstvo u azijskoj regiji već dotaknulo dno: Kina u prvom tromjesečju ove godine, Japan u drugom, a sad su obje zemlje na putu oporavka. Očekuje se da će SAD istu putanju slijediti krajem ove godine, dok će se Europa oporaviti posljednja, djelomično zbog zaostajanja država istočne Europe.
Za pravi odgovor na globalnu krizu, naravno, od najveće je važnosti globalna multilateralna suradnja, uključujući i međunarodne monetarne institucije kao što je MMF.
Na samitu G-20 u Pittsburghu od 24. do 25. rujna ove godine dogovoreno je nekoliko okvira i smjernica, među ostalima i okvir za snažan, održiv i uravnotežen rast. On naglašava da se program poticaja G-20, kao što je ekspanzivna fiskalna politika, mora nastaviti kako bi podržavao gospodarske aktivnosti do potpunog oporavka.
Istodobno se mora pripremiti kooperativna i koordinirana “strategija izlaza“ i implementirati selektivno, ovisno o brzini oporavka nekih država i regija. Neuspjeh regulative i nadzora, skupa s lakomislenim i neodgovornim rizikom banaka i drugih institucija, doveo je do opasne financijske krhkosti. Svako sljedeće riskiranje takvog tipa mora se spriječiti.
U tu svrhu treba do kraja 2010. razvijati međunarodno dogovorena pravila kako bi se poboljšala kvaliteta i kvantiteta bankarskog kapitala i kako bi se smanjila mogućnost neograničenog korištenja financijske poluge.
Drugi problem na koji treba odgovoriti su prevelike pomoći (excesive compensation) u financijskom sektoru koje su poticale na prevelike rizike.
Model za budućnost
Ova je kriza izgleda puno dublja nego što se to činilo na početku. Ona ne zahtijeva samo privremene mjere koje su već spomenute već je treba rješavati na raznovrsniji ili sintetički način.
Stari model gospodarstva, do kojega je dovela američka potrošnja i stavljanje prevelikog naglaska na tržišno načelo, sad se mora zamijeniti modelom za budućnost. Sada ne smijemo misliti samo na tržišni mehanizam nego na vrijednosti kao što su moral, ljudska prava, poštovanje zakonitosti i okoliš.
U stvaranju novog gospodarskog modela, kao naprimjer za okoliš, mogli bismo uključiti politiku zelenog poslovanja koju predlaže predsjednik Obama, ili uvođenje poreza na ugljik, a u pogledu morala, ljudskih prava, možda promoviranje sustava podrški za obitelj ili jačanje implementacije fer sustava naplate poreza itd. To su samo primjeri, no u svakom slučaju o takvoj politici treba još diskutirati.
|
Stari se model oslanjao na naftu i na američki model potrošnje. Neizbježno moramo mijenjati previše tržišno usmjereno gospodarstvo u ono okrenuto prema vrijednostima, kako bi odgovaralo društvu 21. stoljeća.
Gospodarstvo bi trebalo transformirati u novi model, čiji važan dio mora biti fer, učinkovit i održiv razvoj uz fer fleksibilno i otvoreno tržište rada i uključivanje zaštite okoliša.
To će zahtijevati duboke strukturalne promjene. U ovom trenutku ne znamo kako bi taj model trebao izgledati. U svakom slučaju on će morati biti humaniji od modela gospodarstva pretjerano usmjerenog na tržište, koji se sada raspada.
Financijska kriza i hrvatsko gospodarstvo
Recimo i nekoliko riječi o hrvatskom gospodarstvu i njegovim perspektivama.
Rekao sam kako nijedna država nije imuna na učinke globalne recesije, pa tako ni Hrvatska nije izuzetak. Kombinacija oslabljene domaće potražnje i pogoršanje situacije u inozemstvu značajno utječu na hrvatsko gospodarstvo.
Iako su očigledno prisutni problemi u proračunu, kao i trajan problem inozemnog duga, utjecaj recesije se ipak relativno smanjio monetarnom politikom koja je vrijedna pažnje (noteworthy) i činjenicom da hrvatsko gospodarstvo nije toliko usmjereno na izvoz.
Hrvatska središnja banka odigrala je važnu ulogu smanjenjem zahtjeva oko visine rezervi kod komercijalnih banaka, povećavši time njihovu likvidnost i istodobno ojačavši nadzor banaka te osiguravši stabilnost domaće valute, kune.
Iako činjenica da je u prvom tromjesečju ove godine hrvatski BDP pao 6,7 %, a u drugom su rezultati nešto bolji, s očekivanim smanjenjem u ovoj godini za oko 5 %, oporavak Hrvatske će se, smatram, odvijati u drugom dijelu sljedeće godine.
Važni izazovi za Hrvatsku
U svjetskom se gospodarstvu, kao i u svjetskoj politici, događa multipolarizacija i sada se traži novi ekonomski model.
To za Hrvatsku podrazumijeva sljedeće bitne faktore;
Prvo, reforma uprave, tj. promjena pretjerane prisutnosti javnog sektora u hrvatskom gospodarstvu. Postoje mnogi primjeri, ali ovdje nemam vremena spomenuti svaki od njih. No, u svakom slučaju reforma uprave mogla bi biti važna točka.
|
Drugo, važna je strukturna reforma industrije. Hrvatska se mora dobro pripremiti za ulazak u EU, zbog toga što poduzeća koja su pod protektoratom države više neće moći opstati u utrci pod jednakim uvjetima s drugima.
Novije analize Svjetskog gospodarskog foruma i drugih ekonomskih institucija ističu da hrvatsko tržište zapravo nije toliko otvoreno za inozemna ulaganja.
Neka pravila, kao što su zabrana obiteljima poslovnih ljudi da se presele u Hrvatsku prije isteka dvije godine, ukinuta su tek ovog ožujka.
Od najveće je važnosti za Hrvatsku da prihvati otvorenu i transparentnu, ako smijem tako reći, tržišnu konkurenciju u društvu koje je bez granica i zasniva se na internetu.
Današnje hrvatsko gospodarstvo usmjereno na usluge morat će se promijeniti prema produktivnijem gospodarstvu, ali vodeći brigu o smanjenju emisije ugljika i stakleničkih plinova, što znači da neizbježno slijedi uvođenje zelenih tehnologija.
Treće, Hrvatska može zahvaliti na zavidnom geostrateškom položaju, smještenom na vratima Europe, no treba još mnogo toga napraviti s infrastrukturom, ponajprije u modernizaciji i daljnjem širenju najveće hrvatske morske luke u Rijeci, gdje je važna ne samo njena modernizacija nego i konstrukcija željezničke mreže većeg kapaciteta iz Rijeke prema van.
Ona je već isplanirana i samo je treba realizirati. Drugi bi prioritet trebala biti najvažnija zračna luka, Zagreb, i njeno proširenje te modernizacija, što bi trebalo biti stavljeno visoko na listu prioriteta.
Ovdje moram jednako tako spomenuti i regionalnu suradnju. Vezano uz ulazak u EU Hrvatska bi trebala uložiti trud u poboljšanje regionalne suradnje kako bi mogla kao država-članica osim hrvatskih predstavljati i interese drugih zemalja iz regije, kao što su Srbija ili Bosna i Hercegovina itd., a to također znači da bi hrvatski stav bio bolje dočekan unutar institucija EU.
I posljednje, ali ne najmanje važno, demografija, problem koji postoji i rješava se i u Japanu. Hrvatska mora pronaći način za borbu protiv negativnih demografskih trendova koji su dugoročno apsolutno neodrživi i moraju se rješavati s velikom pažnjom i adekvatnim programom.
Zaključak
Pred Hrvatskom je danas mnogo izazova, uključujući dva velika deficita - jedan interni, onaj državnog proračuna, a drugi vanjski dug, zbog kojega je teško voditi gospodarsku politiku.
Ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska vrlo mlada država, da je prošlo samo nešto više od 15 godina od Domovinskog rata i da treba vremena za tranziciju iz socijalističkog sustava u modernu demokraciju i gospodarstvo. Potrebno je i vrijeme da se gospodarstvo promijeni iz jednog modela u potpuno drukčiji.
|
Ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska vrlo mlada država, da je prošlo samo nešto više od 15 godina od Domovinskog rata i da treba vremena za tranziciju iz socijalističkog sustava u modernu demokraciju i gospodarstvo. Potrebno je i vrijeme da se gospodarstvo promijeni iz jednog modela u potpuno drukčiji.
S druge strane Hrvatska je bogata potencijalima, kao što je npr. voda, za koju se može reći da je nafta 21. stoljeća, puno zelenila i visoka razina obrazovanja.
Iskreno se nadam da će Hrvatska pronaći dovoljno snage da prevlada svoje probleme u ovom globaliziranom svijetu na svoj vlastiti hrvatski način.
Ne na američki ili njemački način ili neke sjevernoeuropske države nego na hrvatski, hrvatskim stilom, pridajući važnost nacionalnom identitetu Hrvatske.
Mi, Japan, možemo jako dobro razumjeti tu situaciju. Naš proces modernizacije donio nam je prosperitet, ali nam je istovremeno oduzeo dio naše nacionalne tradicije jer je naše društvo postalo zapadnjačko. Nakon te borbe danas još uvijek živimo negdje na pola puta između vlastitih tradicija i uvezenih zapadnih vrijednosti.
Japan je lociran na istoku euroazijskog kontinenta, a Hrvatska na zapadu. Iz točki gdje istok kreće prema zapadu, a zapad prema istoku, nadam se da će Japan i Hrvatska zajedno nastojati stvoriti prosperitetnu i stabilnu regiju temeljenu na univerzalnim vrijednostima. Japan će, kao trkač pratilac ili sutrkač podržavati napore svih država Euroazije koje teže prema fundamentalnim vrijednostima kao što su sloboda, ljudska prava i demokracija.
Uz nadu u brz gospodarski oporavak Hrvatske i održiv razvoj države koja uskoro postaje članica Europske unije, iskreno vam zahvaljujem na vašoj ljubaznoj pozornosti. (Bankamagazin)
|
|
|
|