15.10.2009.
Eukonomist: Treba li njemačko gospodarstvo novu paradigmu
Jedini značajni njemački stimulans domaćoj potrošnji bilo je uvođenje premija na zamjenu starih automobila za nove
Parlamentarni izbori u Njemačkoj 27. rujna nisu mogli biti održani u bolje vrijeme - neposredno nakon prvih naznaka gospodarskog oporavka poslije najveće recesije nakon Drugoga svjetskog rata. Nova vlada desnog centra, koju sada čine CDU/CSU i FDP, uspjela je po prvi put osigurati parlamentarnu većinu nakon 1988. godine, kad je Gerhard Schröder (SPD) pobijedio Helmuta Kohla (CDU).
Međutim, izazovi pred ovom konzervativno-liberalnom koalicijom - čija su glavna predizborna obećanja bila smanjenje poreza, povratak atomskoj energiji, stroža regulacija financijskih tržišta i tek onda socijalna pravda - su golemi.
Iako je među gospodarskim razvojima svjetskih velesila postoji sve vidljivija konvergencija, Njemačka je i dalje iznimka - njeno gospodarstvo, bazirano na “fetišu izvoza“ i danas funkcionira na principima drukčijim od ostalih.
Najvažniji izazovi nove vlade su kako osigurati gospodarski rast i smanjiti nezaposlenost u uvjetima visoke državne zaduženosti, za koju se svi slažu da bi je trebalo smanjiti, ali uz smanjenje poreza, glavno predizborno obećanje i CDU-a i FDP-a.
Tako će taj izazov još više potencirati staru dilemu treba li Njemačka i dalje bazirati svoj gospodarski rast na velikom izvozu, zapostavljajući domaću potrošnju (engl.: consumer spending) i razvoj uslužnih djelatnosti?
Fetiš izvoza
Drugi kvartal Njemačkoj je konačno donio dugo očekivanu dobru vijest: porast BDP-a od 0,3 posto. Međutim, malo tko to smatra pouzdanim dokazom da je Njemačka prva država članica EU koja je doista zakoračila na put iz recesije.
Svih pet njemačkih ekonomskih instituta slažu se u procjeni da će u ovoj godini ukupni pad gospodarstva ipak biti otprilike 5 posto.
Glavnu zabrinutost i dalje uzrokuju banke, opterećene neriješenim problemom toksične aktive, koje još uvijek nerado odobravaju kredite, što će se naravno itekako odraziti na željenom gospodarskom rastu.
U trećem kvartalu se očekuje rast veći od 1% jer su narudžbe izvoznoj industriji, posebno “prirasloj“ njemačkoj duši i srcu, nakon pada od skoro 30% (a za neke velike firme, poput Siemensa, još više!) ponovno počele rasti.
|
Međutim, njemački izvoz polako počinje mijenjati svoja tradicionalna odredišta - udjeli novih gospodarskih sila poput Kine, Indije i Brazila sve više rastu na račun SAD-a i Europe, a to su zemlje koje intenzivno rade na razvoju svojih vlastitih industrija i nisu spremne “zauvijek“ ostati pretežni uvoznici.
Danas je to još daleka budućnost, ali nitko ne sumnja da će čak i Njemačka jednog dana početi osjećati njihovu konkurenciju.
Pad gospodarske aktivnosti od 4% u Njemačkoj doduše nije izazvao veliku nezaposlenost kakva bi nastala u nekoj drugoj državi. Međutim, za vrijeme predizborne kampanje nitko nije čak niti pokrenuo ozbiljnije rasprave o njenom gospodarskom modelu. Pokazalo se da su najglasniji nezadovoljnici sadašnjim gospodarskim modelom baziranom na “fetišu izvoza“ - sindikati.
Tako je najveći zagovornik nužnosti promjene gospodarskog modela postao Berthod Huber, čelnik moćnog sindikata IG Metall koji broji više od 3 milijuna članova.
Pitanje koja je on javno postavio - treba li Njemačka i dalje ostati toliko ovisna o svom izvozu (47% BDP-a u odnosu na 20% u Japanu i “samo“ 13% u SAD-u), a time i ranjiva na eksterne gospodarske šokove ili taj gospodarski model ipak treba mijenjati tako da i Njemačka počne više stimulirati domaću potrošnju i uslužne djelatnosti - prije se moglo očekivati od barem nekog od pet njemačkih gospodarskih instituta. Za njih, međutim, to još uvijek nije tema.
Ipak, zabrinutost sindikata glede gospodarskog modela ukazuje da je malo tko vjerovao riječima Franka-Waltera Steinmeiera (SPD-ovog konkurenta Angeli Merkel) o otvaranju 4 milijuna radnih mjesta do 2020. godine. Ista obećanja dali su prije njega i Helmut Kohl i Gerhard Schröder, ali ih tijekom svojih mandata nisu uspjeli ostvariti.
Osim sindikata i dio ekonomskih analitičara postavlja pitanje što će se dogoditi ako oporavak svjetskog gospodarstva bude sporiji od očekivanog i ako se za sadašnju financijsko-gospodarsku krizu uskoro ne uspiju iznaći prava rješenja?
|
Obećanja
Smanjenja poreza – za što je Guido Westerwelle, čelnik FDP-a, tijekom predizborne kampanje davao još radikalnija obećanja od Angele Merkel - bit će vrlo teško održati. Frank-Walter Steinmeier i dalje tvrdi kako je takvo obećanje nerealno zbog golemih dugova koje je “nagomilala“ bivša vlada u svom pokušajima iznalaženja rješenja za financijsko-gospodarsku krizu.
To će, po njemu, biti Ahilova peta nove vlade jer Njemačka priprema ustavni zakon po kojemu od 2016. godine nadalje federalna vlada više neće smjeti imati deficit veći od 0,35% BDP-a, a od 2020. godine savezne države uopće neće biti dopušteni nikakvi deficiti.
To će, naravno, smanjiti mogućnost državnog stimuliranja gospodarstva te time i gospodarski rast, ali ujedno, na indirektan način, i rast domaće potrošnje.
Poseban problem je što je Njemačka zakonskim ograničenjem državnog zaduživanja ostala usamljena. U ostalim članicama EU na takva se rješenja niti ne pomišlja, a posebno ne u Francuskoj, tradicionalnom savezniku Njemačke u predloženim rješenjima regulacije financijskih tržišta. Predsjednik Nicolas Sarkozy uravnotežen budžet ne smatra prioritetom već su za njega važne samo strukturalne reforme.
Specifični model socijalno-tržišnog gospodarstva (njem.: Sozialmarktwirtschaft) - koji pokazuje daleko veću obzirnost prema zaposlenicima nego što je to slučaj u mnogim drugim zemljama, posebno u SAD-u gdje se otkazi dijele mnogo lakše, češće i s daleko manje socijalne osjetljivosti - tako će biti podvrgnut novim, mnogo težim testovima.
Najbolji primjer pruža automobilska industrija, gdje je Njemačka izložena sve brojnim kritikama zbog načina spašavanja Opela: najmanje otpuštanja bit će u Opelovim tvornicama u Njemačkoj (16,7%); u Belgiji, zbog planiranog zatvaranja tvornice u Antwerpenu,100%; u Španjolskoj 32,7% i Engleskoj 30,7%.
Komisija EU je pod sve većim pritiscima da ne dopusti “uskogrudna nacionalna rješenja za europski problem koji se treba riješiti na komercijalnoj, a ne političkoj bazi“.
Međunarodne implikacije
Sve od izbijanja financijsko-gospodarske krize Njemačka je bila izložena brojnim kritikama kako ne želi dovoljno stimulirati domaću potrošnju koja je i dalje premala u odnosu na investicije koje se odražavaju u velikim trgovinskim viškovima i konstantnom velikom plusu u platnoj bilanci.
Na taj način, upozoravaju kritičari, Njemačka uvelike doprinosi debalansima u svjetskom gospodarstvu jer ono što je jednoj zemlji izvoz za drugu je uvoz. Ako neke države i dalje budu imale velike trgovinske deficite (tipičan primjer su SAD), dok druge suficite (Njemačka, Kina), to se mora odraziti u pritiscima na tečajeve valuta, a onda do novih financijskih kriza više nije daleko.
|
Kritičari njemačkog gospodarskog modela posebno su brojni u SAD-u i Engleskoj, gdje mediji često postavljaju pitanje zašto bi netko morao današnje dugove i budžetske deficite, nastale kao rezultat pokušaja stimuliranja domaćih gospodarstava, ostavljati budućim generacijama kako bi Njemačka i Kina kroz svoj izvoz mogle otvarati nova radna mjesta?
U Njemačkoj su još uvijek u tijeku dva konjunkturna paketa “teška“ 85 mlrd eura, koji se nastavljaju u sljedećoj godini pa nova vlada stoga planira povlačenje države iz uloge “kriznog menadžera“ gospodarstva tek sredinom 2010. godine. Pokazalo se, međutim, da je jedini značajan stimulans domaćoj potrošnji bilo uvođenje premija na zamjenu starih automobila za nove.
Te premije, koje su kasnije imitirale i druge države pa čak i SAD, mnogi smatraju jedinom efikasnom antirecesijskom mjerom jer su samo one brzo pokazale vidljive rezultate.
Također, Njemačka je uvela shemu plaćenog skraćenog radnog vremena kako bi pomogla poslodavcima da sačuvaju postojeća radna mjesta.
Po toj shemi zaposlenici za skraćeno radno vrijeme i dalje primaju skoro punu plaću, a za ostatak do punog radnog vremena poslodavci su dobivali naknadu od države, dakle na račun poreznih obveznika.
Da se financijsko-gospodarska kriza u Njemačkoj osjetila bitno manje negoli u drugim zemljama vidljivo je i po tome što je manje od 10% Nijemaca reduciralo predviđene budžete za godišnji odmor.
Iako je potrošnja piva u Njemačkoj u prvoj polovici ove godine spala na najmanju razinu od ujedinjenja, rezervacije hotela u Bavarskoj su u posljednjem tjednu uoči početka Oktoberfesta bile na prošlogodišnjoj razini.
To je indirektan, ali možda najvažniji dokaz da, unatoč prijetećoj tamnoj sjeni sve više upitnog gospodarskog modela, “specifična“ osobna potrošnja u Njemačkoj ipak ima svoju ulogu i da stvari ipak kreću nabolje. (Bankamagazin)
|
|
|
|