28.08.2009.
Uljanik Istrijanima
Đani Šverko, koordinator Sindikata metalaca u Uljaniku, za www.banka.hr je rekao kako bi za pulsko brodogradilište bilo najbolje da ostane državno ili da ga preuzme "domaći partner"
Iako je u ovoj fazi privatizacije brodogradilišta nezahvalno prognozirati rasplet događaja, više je indicija za zaključak da je bilo kakvi „vanjski“ kupac u Uljaniku blago rečeno nepoželjan.
Nitko to naravno neće decidirano kazati, no i činjenica da je za Uljanik dosad, barem po neslužbenim informacijama, otkupljena samo jedna ponudbena dokumentacija (navodno Riko grupa), sugerira da su mnogi potencijalni investitori uglavnom shvatili poruku. Za odgađanje privatizacije zalaže se i potpredsjednik IDS-a, saborski zastupnik Damir Kajin.
"Nije vrijeme za privatizaciju Uljanika i volio bih da se ona prolongira za neka buduća stabilnija vremena. Istina je da je hrvatska brodogradnja bankrotirala i da je apsurdno da svaki zaposleni za održavanje navoza godišnje izdvaja 2000 kuna, što je jedna prosječna mirovina. No, Uljanik je likvidan i solventan, ne prima jamstva od države i najbolje je da ne ulazi u privatizaciju. Istina je da će menadžment Uljanika kroz Uljanik plovidbu, koju su ranije preuzeli, u budućnosti biti dominantan vlasnik u Uljanik grupi i to u partnerstvu s Tankerskom plovidbom zajedno s kojom su već sanirali Viktor Lenac. Ali, je li bolji izvjestan vlasnik ili svjetski hohštapleri koji bi za jednu kunu preuzeli brodogradilište?Uljanik ne bi bio to što jest bez postojeće Uprave i zaposlenika, ali ni bez županije i grada koji su mu 1998. godine otpisali oko 80 milijuna kuna duga, što je bilo gotovo u visini proračuna grada Pule. To nije učinila ni Rijeka, ni Trogir ni Kraljevica, pa ta brodogradilišta i državi i lokalnoj upravi mogu zahvaliti za svoj sadašnji položaj, a ne samo svojim menadžmentima koji su razmišljali kako bi sebe što bolje pozicionirali.
Najbolje bi bilo obustaviti privatizaciju. Ili da država zadrži 25 posto plus jednu dionicu, da se radnicima i bivšim zaposlenicima također prepusti 25 posto plus jedna dionica, a ostatak ponudi strateškom partneru, pri čemu mislim na brodarske tvrtke", zaključio je Kajin.
|
"Dogovoreno je da ako se Uljanik ne proda u dva kruga da ostaje državni. To je ono što bismo mi i htjeli jer smo procijenili da sada nije dobro vrijeme za privatizaciju, a dokazali smo da i kao državna tvrtka možemo dobro poslovati i nismo državi nikakav teret. Ako bi nas recimo kupilo nama najbliže strano brodogradilište Fincantieri iz Monfalconea, moglo bi se dogoditi da sve najprljavije poslove u brodogradnji poput varenja, brušenja i pjeskarenja prebace ovdje, a sebi zadrže montažu. Osim toga, oni su u 99-postotnom državnom vlasništvu, ali EU ne traži da se privatiziraju. Iako se bojimo i špekulanata koji bi pokušali iskoristiti činjenicu što je Uljanik 300 metara od centra grada, na mjestu pogodnom za marinu, od njih smo se ipak osigurali, jer je prihvaćeno da buduća djelatnost Uljanika bude vezana za brodogradnju. No, ako ne ostanemo državni, najbolje je da nas kupi domaći partner“, kazao nam je Đino Šverko, koordinator Sindikata metalaca u Uljaniku.
No, koji bi po njegovom mišljenju bio najpoželjniji "domaći partner“ Šverko nije želio kazati. Ipak, više je razloga za vjerovati da najviše motiva za preuzimanje ima u tom kontekstu već spominjana Uljanik plovidba, potpuno privatizirana tvrtka u kojoj su (uz 6,09 posto trezorskih dionica) među vodećim dioničarima direktor Uljanik plovidbe Dragutin Pavletić, te članovi Uprave Uljanika Anton Brajković i Karlo Radolović. Prema nekim informacijama Uljanikovci ukupno drže čak oko 40 posto udjela u Uljanik plovidbi.
No, odnedavno je osmi najveći dioničar Uljanik plovidbe s udjelom od 4,04 posto i tvrtka Kermas ulaganja Danka Končara, koji je već otkupio ponudbene dokumentacije za sva ostala brodogradilišta, a ovdje je odigrao drukčije.
Naime, kako doznajemo, Vinka Cetinski, direktorica u njegovim Kermas ulaganjima koja je dobra s Brajkovićem i Radolovićem povezala ih je, sprijateljili su se i uspjeli Končara zainteresirati za projekt. On bi tako sudjelovao u privatizaciji i ovoga brodogradilišta, no po nešto drukčijem modelu. Na žalost bilo kakav komentar iz Uprave Uljanika nismo uspjeli dobiti.
Ipak, svima bi svakako bilo zgodnije da Uljanik dočeka drugi krug privatizacije, kada bi se vjerojatno prodavao uz diskont. Iako, kažu upućeni, ni nominalna cijena od 397 milijuna kuna za 59,25 posto dionica Uljanika ne predstavlja neka prevelika sredstva. To je, kaže naš sugovornik koji je želio ostati anoniman, cijena samo jednoga broda za koju bi se Uljanik isplatilo kupiti. (Bankamagazin)
|
|
|
|